Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Nakon ekspresne istrage SIPA-e, uhapšena su prva lica afere „Respiratori: Fahrudin Solak, suspendirani direktor Federalne uprave civilne zaštite, Fikret Hodžić, vlasnik kompanije “Srebrena malina” te i sam premijer FBiH Fadil Novalić. Trošenje 10,5 miliona KM poreskog novca građana Federacije na nabavku respiratora za koje se ispostavilo da to nisu, sada dobija nove dimenzije.
Jedna je krivično-pravna, gdje osumnjičeni prelaze u nadležnost Tužilaštva koje odlučuje o daljim mjerama i nastavlja voditi istragu do optužnice. Druga je pak ona politička, koja najavljuje dodatne dubinske potrese na političkoj sceni u BiH. SDA i njeno rukovodstvo povaljeni su. Momački. S njima i kompletna FBiH i BiH sada dolaze možda na historijsku prekretnicu.
Kada je 1990. osnovao SDA kao prvu nacionalnu stranku u BiH, Alija Izetbegović samouvjereno je promovisao koncept “dogovora naroda”. Nasuprot modernoj građanskoj demokratiji, ova Izetbegovića verzija konsocijativne etnokratije podrazumijevala je vlast koja funkcioniše po sistemu da izabrani “lideri naroda” na sijelima dogovaraju ključne odluke o vođenju države, a zvanične institucije ih potom samo provode. No, ubrzo se ispostavilo da osim rušenja mrskih komunista, “lideri naroda” i nacionalne stranke baš i nemaju puno toga zajedničkog za dogovoriti, posebno kada je u pitanju pogled na budućnost i državno-pravni položaj Bosne i Hercegovine. Iako se tokom predratnih i ratnih mirovnih pregovora na momente s manjom ili većom žestinom znala suprotstaviti planovima rigidne etno-teritorijalne podjele zemlje, SDA pak s druge strane ni u jednom trenutku nije dovodila u pitanje etničko predstavljanje kao temelj funkcionisanja sistema, koje je zvanično, najprije u Washingtonu a potom i u Daytonu, ustavno zacementirano u sistem Bosne i Hercegovine kroz brojne mehanizme i institucije poput domova naroda.
Tako je koncept “dogovora naroda” nastavio dominirati Bosnom i Hercegovinom, a pogotovo njenim većim entitetom, i u postdejtonskoj eri. Vlast su ovdje najveći dio vremena držali SDA i HDZ. Nije tu bilo neke dubinske ljubavi, no postojala su pisana i nepisana pravila o rastaljivanju funkcija, ministarstava, javnih preduzeća… Ova harmonična vladavina “dogovora naroda” ozbiljnije se poremetila 2010., kada je SDA pristala da uđe u vlast sa SDP-om zaobilazeći HDZ. Iako su stari partneri ponovo formirali vlast 2014., u tom braku više nije bilo razumijevanja. HDZ je potpuno otvoreno, u savezništvu sa SNSD-om, krenuo u šurovanje s Rusima, udare na političku-pravnu stabilnost BiH, blokade, prijetnje političkim haosom i ucjenjivanje s izbornim zakonom. SDA je uzvratila podrškom Komšiću koji je izbacio Čovića iz Predsjedništva i naprasno otkrivenom ljubavlju prema konceptu građanske države i principu “jedan čovjek – jedan glas”, uz prijetnje da će 2022. razmisliti možda i o potpunom preuzimanju Federacije BiH preko trećine hrvatskih ruku u Domu naroda.
Veliku stratešku pobjedu HDZ i SNSD odnijeli su nakon izbora 2018. činjenicom da su SDA i njihovi partneri iz DF-a i SBB-a u konačnici pristali na formiranje državne vlasti bez uslovljavanja istovremenog formiranja vlasti na nivou FBiH. Tako su s jedne strane Dodiku omogućili da SDS-ove i PDP-ove kadrove zamijeni svojim, a pustili Čovića da blokira formiranje nove vlasti i funkcionisanje FBiH,zahtijevajući izborni zakon po svojoj volji koji bi mu trajno garantovao i stolicu u Predsjedništvu i većinu u Domu naroda. No, u okršaju sa HDZ-om, ispostavit će se da to nije bila najveća greška SDA.
Koncept “dogovora naroda” osim što je podrazumijevao da se tačno zna kojoj nacionalnoj stranci ide koji resurs, državna firma, ministarstvo, itd., za sobom je nužno vodio i ka uspostavi jedne nakazne i rigidne neofeudalne partokrature, gdje su navedene stvari i u doslovnom i prenesenom smislu postale tek privatni plijen u rukama vladajućih stranaka, iz kojeg se nesmetano i neobuzdano pljačkalo, i u koji se spokojno uhljebljivalo. Sve to vodilo je do sistema u kome ne postoji vladavina institucija, još manje prava, nego one, ruinirane i obesmišljene, postaju tek o*****e u rukama stranaka za umnožavanje vlastite moći, utjecaja i bankovnih računa.
Svoj dio o*****a u rukama u ovom slučaju taktički je maestralno iskoristio HDZ. Dubinski poznavajući kriminalne sklonosti svojih koalicionih partnera, prepustili su SDA-u posao s nabavkom respiratora, a ova stranka je potom ugazila u g*vno i u kriminalu demonstrirala očajnu početničku svinjariju. Ne zna se šta je u cijeloj aferi “Respiratori” nakaradnije odrađeno – to što su pare za navodne nabavke respiratora odlučili izvući preko malinjaka, što je vlasnik malinjaka javna ličnost (pa samim tim privlači daleko veću pažnju i pritisak javnosti) ili što se na kraju ispostavilo da uopšte nisu u pitanju respiratori za intenzivnu njegu.
Odgovor s druge strane se nije morao dugo čekati. Munjevita istraga SIPA-e, koju iz sjene kontroliše HDZ-ov kadar Đuro Knežević.rezultirala je hapšenjem trojca Novalić, Solak i Hodžić koji su predati Tužilaštvu BiH, kojim također upravlja HDZ-ov kadar Gordana Tadić.
Šta je sljedeće? Zakon je jasan – u situacijama kada premijer FBiH nije u stanju obavljati svoju funkciju, njegovu poziciju preuzima prvi zamjenik, što je u ovom slučaju HDZ-ova ministrica finansija Jelka Milićević koja postaje v.d. premijer. S obzirom da HDZ blokira i blokirat će formiranje nove Vlade FBiH, da novog premijera Federacije imenuje predsjednik entiteta koji je u ovom slučaju HDZ-ov Marinko Čavara, a koji može biti zamijenjen samo odlukom Doma naroda čijim hrvatskim klubom suvereno upravlja HDZ BiH, stvari su ovdje prilično jasne.
SDA je levatski upala u vrhunsku klopku. Zahvaljujući jednoj kriminalnoj aferi HDZ-e je na putu da sada preuzme Federaciju i u svojim rukama objedini funkcije predsjednika, premijera i ministra finansija FBiH, tri najvažnije pozicije. S kontrolom FBiH, i uz kontrolu 2/3 vlasti sa SNSD-om na nivou države, HDZ dobija neograničen manevarski prostor da mašeći s optužnicama pred očima rukovodstva SDA i praveći blokade gdje stigne, isposluje državu po svojoj mjeri ili pak pusti da ta država sada i zvanično ispuni sve uslove “failed statea”. Bravo, majstori. Vrhunski odrađeno.
U SDA su o mogućnosti ovog scenarija, tj. činjenici da HDZ i SNSD kontrolišu SIPA-u i državno tužilaštvo, mogli razmišljati u trenuutku kad su odlučili pljačkati na javnim nabavkama. No nagon za krađom, najveći porok ove stranke, očito je bio jači od bilo kakvog osjećaja za strah i oprez. Od osjećaja za državu jači je od dana osnivanja ove stranke. Stoga ni Bošnjaci nemaju prava kukati i žaliti se ako u dogledno vrijeme ostanu i bez ovo malo jada od države, s obzirom da su takvoj politici, konzistentno i disciplinovano, trideset godina davali podršku, zadovoljavajući se budžetskim uhljebljenjima, kvazipatriotskom demagogijom ili boračkom crkavicom. Svako u konačnici dobije ono što zaslužuje.
(706)
