Ugledni crnogorski književnik, dobitnik velikog broja priznanja i nagrada, kroničar vremena i izvrstan poznavatelj prilika u regionu, Milorad Popović u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ otkriva ko stoji iza novih vladajućih struktura u Crnoj Gori, zbog čega je DPS Mila Đukanovića izgubio izbore, te najavljuje crni scenarij u bliskoj budućnosti.
Kako je došlo do poraza DPS-a Mila Đukanovića, je li Vam to očekivan rezultat.
-Ima tu više faktora. Samo jedan od faktora je zastarjelost te stranačke strukture. To su neminovne devijacije koje su se stvorile tokom decenija vladanja. S druge strane, riječ je o jednom sistematskom specijalnom ratu koji se vodio u Crnoj Gori direktno najbrutalnijim sredstvima u posljednjih pet godina od prvog pokušaja državnog udara, kad su demonstranti Demokratskog fronta htjeli da na silu uđu u Skupštinu Crne Gore.
Nakon pokušaja državnog udara na dan izbora 16.oktobra 2016.godine u režiji ruskih i srpskih specijalaca, do početka takozvanih protestnih litija Srpske pravoslavne crkve, što kontradiktira – jer u hrišćanstvu nema protesta, hrišćanstvo je religija ljubavi i praštanja – tu je riječ o jednom prijesnom, sirovom klerofašizmu. Neposredno uoči izbora Republika Srbija se, svim svojim kapacitetima, državnim, političkim, ekonomskim, obavještajnim, a prije svega medijskim direktno umiješala u izbore u Crnoj Gori. Podsjećam da su od Beograda do granica Crne Gore išle takozvane auto litije sa srpskim zastavama. Nekoliko dana uoči izbora proglašen je nekakav specijalni tim za očuvanje duhovne baštine Srba u regionu: prije svega je to bila jedna manipulacija čija je upotreba jednokratna – dodatni pritisak na Crnu Goru. Pri tome su i Bošnjacima koji su državljani Crne Gore, a žive u Sarajevu, iz Republike Srpske postavljane barikade kako ne bi mogli doći da glasuju.
_1000x0.jpg)
A u samoj Crnoj Gori su popovi od kuće do kuće, direktno išli sa ikonama i krstovima, i kleli te svoje „vjernike“ ih da ne smiju da glasaju za „nevjerničku vlast“.
Poraz DPS-a je, dakle, dijelom jedne otrovne vlasti, a s druge strane smo bili svjedoci jedne klasične agresije: trideset godina nakon početka rata u bivšoj Jugoslaviji, u 2020. godini na sceni je velikosrpski fašizam. On radi sličnim metodama, samo što je sad bez tenkova i pušaka i mitraljeza, jer, Crna Gora je u NATO-u. Da nije tako, sigurno da bismo imali neke paravojne formacije u Crnoj Gori. Taj fašizam je srušio jedan režim za koji kažu da je korumpiran i on to u jednoj mjeri jeste. U onoj u kojoj su to manje-više svi post komunistički režimi na Balkanu. Ali, taj je režim, uprkos svemu zagovarao sekularizam, multikulturalnost, građanski koncept države i prozapadnu političku orjentaciju.
Kad već pričamo o utjecaju Srbije i Rusije, koliko je bitno to što je Crna Gora članica NATO saveza?
Naravno da je vrlo bitno. Imperije kao što je Rusija žele čitav svijet za sebe, one imaju svoje neke geopolitičke iluzije od kojih se teško odvajaju bez obzira na epohe i na promjene ideologije. Takva je, u moralnom smislu i srpska pretenzija na Crnu Goru. Dakle, poslije svih nesreća koje su zadali i svojim susjedima i srpskoj naciji koju su osramotili sa tim prljavim agresivnim ratovima, oni se ni do danas nisu odrekli te takozvane male velike Srbije i integrisanja, kako oni kažu, „srpskog sveta“. U tom kontekstu je vođena cijela ova akcija, jer u Crnoj Gori nije ekskluzivno riječ o promjeni režima.
Ovdje je prioritetan strateški cilj, da se ponovo crnogorska nacija svede na nivo statističke greške. Da prestane da bude fizički subjekt, kako bi se u sljedećoj etapi Crna Gora pripojila kao druga ili treća srpska država matici Srbiji, koja bi imala tu stratešku ulogu, da bude podunavska i mediteranska zemlja. Taj rat se ne vodi samo za dominaciju nad geografijom Crne Gore, nego za pravljenje treće srpske države u kojoj bi nestali Crnogorci, a ostale manjine bi bile moneta za potkusurivanje sa statusom kakav imaju i u Srbiji i u Republici Srpskoj.
To je jedan zločinački projekat, koji se nastavlja. Na našu nesreću, nesreću Crne Gore i Crnogoraca i ostalih, i na veliku sramotu međunarodne zajednice, koja se ponavlja. Ponavljaju se, dakle, stvari iz devedesetih godina. Kad se već nije spriječio ni masakr u Vukovaru, ni genocid u Srebrenici, ni trogodišnje granatiranje Sarajeva, nastavlja se ta zla praksa. Iza tih snaga su kriminalne strukture koje iskreno nemaju više ni potrebu da rade te masovne zločine. Međutim, ovih dana imate brutalne prijetnje Bošnjacima u Pljevljima. Isto se dešava u primorju, u Budvi. Po društvenim mrežama se prijeti ljudima koji poslije dvadesetak godina napuštaju Budvu. Evo jučer je u Nikšiću vatrenim o*****em teško ranjen, Crnogorac, mladić crnogorske nacionalnosti koji je nosio majicu sa državnim crnogorskim obilježjima. Dakle, u etapama se događa jedan klasični fašizam.
Obzirom da iza tih struktura stoje opasne kriminalne grupe, koje su povezane sa radikalnim fašističkim strukturama u Srbiji, moguće je očekivati i likvidacije nekih javnih ljudi, novinara, političara i tako dalje, koji se suprotstavljaju novim oblicima fašizma, a koji se pojavljuju u Crnoj Gori.
Jako je važno napomenuti da je policija iz straha od budućih svojih šefova i ministara potpuno paralisana i da faktički ne reaguje u mnogim napadima i nastranjima, tako da se stvara dodatni osjećaj nesigurnosti i straha u Crnoj Gori.
Andrej Nikolaidis je u jednom intervjuu upozorio na Andriju Mandića i na ratnog ministra Radovana Karadžića, ko sve stoji i krije se iza opozicije, ko napada Bošnjake u Pljevljima i ostalim dijelovima Crne Gore?
-Gledajte, sad ne mogu da spekulišem, ali stvoren je takav ambijent, pripreman mjesecima. Te litije su bile jedan oblik horrora, meni je to u jednom trenutku ličilo na Ku Klux Klan sa svim tim svijećama. Sada, međutim, više ne nose svijeće ni krstove ni ikone, sad nose srpske i crne četničke zastave, sad su zaboravili na boga na svetoga Savu i sve te mantre koje se mjesecima ponavljaju.
Ne treba biti previše ni inteligentan ni informisan da bi se shvatilo da je njihov cilj da Crna Gora postane nova Republika Srpska. S tim što u Republici Srpskoj više nema ni Hrvata ni Bošnjaka, a ovdje je riječ da nestanu Crnogorci. To je jedna kulturna, istorijska i nacionalna posebnost. To je cilj i danas niko od tih nevladinih organizacija, niko od ovih ambasada u Crnoj Gori, niko nije ni jednu riječ rekao na tako brutalno negiranje jedne posebne nacionalne zajednice, istina malobrojnije, ali koja baštini vjekove svog postojanja.
U javnosti se nekako prometnuo kao lider opozicije sarajevski student Dritan Abazović, o kome se zapravo radi?
Pa to je čovjek koji, pravo da Vam kažem, koji, da ga sretnete na Baščaršiji, vjerovatno ne bi skrenuo vašu pažnju. On je izabran iz kruga koncerna „Vijesti“, a taj medij ima posebnu ulogu u svim ovim događajima, još od 2015. godine. Godine 2010. su Miodrag Perović i Žarko Rakčević, dvojica tajkuna koji su multimilioneri i čije familije su među pet najbogatijih u Crnoj Gori – promijenili stranu. Miodrag Perović je postao ruski doktorant i ruski zet i tako dalje. Prvo su stvorili Demokratski front od Nove srpske demokratije, htijući „oprati“ četničku biografiju Andrije Mandića. Iz Rima su doveli bivšeg Miloševićevog ambasadora, Miodraga Lekića, koji uštogljenim ponašanjem, naizgled civilizovan, zapravo, zamagljuje suštinu.
Nakon što je propala ta akvizicija sa Lekićem, onda su formirali jednu malu stranku, Pozitivnu Crnu Goru, na čelu sa ekologom Darkom Pajovićem, koji ih je u kritičnom trenutku napustio i pridružio se građanskom bloku. Na kraju su našli tog maloga Albanca, koji je jedna lutka na koncu.
Dritan Abazović je, dakle, proizvod toga koncerna koji ima monopol u medijskom prostoru u Crnoj Gori. Pošto srpska struktura ni na koji način ne može biti većinska na izborima, matematički, dio Crnogoraca i Bošnjaka nezadovoljnih načinom vladanja Đukanovića i DPS-a, a nezadovoljnih i svojim ličnim sudbinama, stvorili su stranku koja je nominalno i reformska i ekološka, prozapadna… ali to je kamuflaža. Ta stranka je stvorena kao pontonski most kako bi dovela srpsko- ruske strukture na vlast. I to su, dakle, učinila dva glavna kreatora ideja: bivši potpredsjednik Đukanovićeve vlade Žarko Rakčević i profesor matematike Miodrag Perović, koji je bio udarna medijska pesnica Mila Đukanovića do negdje 2008. ili 2009. godine. Oni su bili i ortaci, Perović i njegova sestra su imali Komercijalnu banku sa bratom Mila Đukanovića, Acom Đukanovićem. Dakle, desio se sukob oko neostvarenih ambicija u biznisu i tako dalje, međutim, oni su u tom trenutku, ne samo da su se okrenuli protiv vlasti nego su se okrenuli protiv države Crne Gore, i danas su njih dvojica dva glavna čovjeka.
Dakle prozapadnu građansku struktur su srušili oni, a ne Amfilohije Radović, koji uz sve marifetluke i primitivizam, i klerofašizam ne bi mogao ostvariti tj utjecaj da nije bilo Miodraga Perovića i Žarka Rakčevića. Oni su danas glavni kreatori. A Dritan Abazović je tu efemerna osoba koja, vjerovatno i kad bi htjela nešto, jednostavno mislim da nema sklonosti. Može biti da on sada shvaća da je jahao neosladnog konja, ali mislim da se on više ne pita. On je svoju ulogu odigrao.
Zanimljivo, ne znam jeste li pratili, ali u Republici Srpskoj su se opozicija i vlast udružili kada je u pitanju Crna Gora i kad su u pitanju reakcije na crnogorske izbore i događanja.
-To je notorno, nema tu ništa zanimljivo, nemate više od pet ljudi u Banjaluci i dvadesetak u Beogradu, čije se mišljenje o Crnoj Gori razlikuje. Dakle, za njih je Crna Gora srpska država, i ona na politički i svaki drugi način treba biti dio Srbije, a to jedino može biti ako vladaju srpske strukture. Bez obzira jesu li fašističke ili su demokratske ili su komunističke, monarhističke ili kakve god.
Dakle, srpsko društvo, većina srpske političke strukture nije izašla iz etničkog i korelacionog. To je, opet, jedan poseban fenomen za jedan mali narod, jer se nacionalistički valovi događaju s vremena na vrijeme. Međutim, nažalost, srpsko političko društvo u tom podneblju ima jedan potpuni kontinuitet.
Kako predviđate da će se ponašati nova vlast, koliko bi dugo mogli trajati i kakva je sudbina eventualnoga povlačenja priznavanja Kosova i statusa Crne Gore koji je osigurala ova sad već bivša vlast?
– Ne mogu to znati, nemam nikakve proročke sposobnosti da mogu odrediti koliko će oni vladati, međutim u svakom slučaju, obzirom da je Crna Gora malo društvo i da manje-više poznajemo sve te faktore, jer se svi međusobno poznajemo, ne očekujem ništa dobro.
Čak i kad bih apstrahovao ovu ideološku stranu, ovu stranu u koju će oni ići agresivno da, sljedeće godine na popisu bude što manje Crnogoraca, da uzmu sve one ključne strukture od Javnog servisa do ministarstva kulture i drugih tačaka, u socijalno političkim stvarima ja mislim da će ta vlast biti vrlo vrlo nestabilna: oni nemaju iskustva u upravljanju, jer među njima je prisutna stalna napetost oko podjele kolača.
Ta heterogenost u ovom trenutku izgleda opasno. Tako da se bojim da u Crnoj Gori slijedi scenario iz Bosne. Bosnizacija Crne Gore. Bivšoj vlasti se može stotinu stvari zamjerati , ali su uspjeli da održavaju neku stabilnost i neku predvidivost što je jako važno za svaku politiku, ali i za strana ulaganja. Ljudi iz Herceg Novoga javljaju da je drugi dan nakon izbora najveći broj turista pobjegao iz Crne Gore. Jednostavno, bojim se da ova zemlja ulazi u jednu tešku i nesigurnu političku i svaku drugu priču.
(Razgovarao: M. Iličić)
(2290)
