Zašto su te dvije zemlje gubitnice?
Piše: Esad DURAKOVIĆ
Cionizam je odlučan da uništi Gazu – dakle zajedno s njenim stanovnicima. Potom i Zapadnu Obalu.
To je proklamirani program cionizma. Imaju moć da to učine jer iza njih bezrezervno stoji SAD u kojoj su danas (evangelistički) cionisti najmoćniji. Realno je očekivati, nažalost, da tako okonča neizreciva patnja Palestinaca u Gazi, u sveopćoj ravnodušnosti ostatka svijeta.
Međutim paradoks je u tome što su SAD i Izrael već sada gubitnici iako superiorno fizički uništavaju jedan narod čija je „krivnja“ samo u tome što ne pristaju napustiti svoja mnogostoljetna ognjišta, što su tako čvrsto vezani za svoje tlo kao za mitološku Majku Geu.
Zašto su te dvije zemlje gubitnice?
Bjesomučnim i masovnim ubijanjem djece i civila općenito u Gazi, te države – sistemi izazivaju neizreciv bijes i frustraciju milijardu i pol muslimana u svijetu, ali i značajnog dijela pravdoljubivog svijeta općenito.
Taj bijes tako je snažan i tako je masovan, da je realno očekivati da on (ne nužno danas ili sutra već u narednom periodu), poput plimnog vala poruši režime u muslimanskom svijetu, a koji je velikim dijelom ogrezao u hedonizam i podaništvo prema SAD.
Tada će biti fatalno ugroženi vitalni američki interesi – ekonomski i sigurnosni prije svih. Ti režimi u tzv. muslimanskom svijetu ne mogu biti vječni, i upravo sada SAD nesvjesno, vjerovatno, priprema njihov dramatični silazak s povijesne scene.
Nakon ovako nemilosrdna masakra u Gazi, svijet više ne može biti isti. SAD i Izrael, kao i velik broj zapadnih vlada, pretvaraju Gazu u groblje ne samo za hiljade nedužno pobijene djece nego i grobnicu vlastitih humanitarnih i civilizacijskih vrijednosti.
Dugoročno gledano, to je nesumnjivo „pirova pobjeda“, jer predstavlja poraz najviših vrijednosti čovječanstva i čovječnosti.
Najzad, sigurno je da niste pobjednik već gubitnik ako ste tim masakrom koji smatrate pobjedom u maloj – velikoj Gazi navukli na sebe pjenušav bijes milijardu i pol ljudi.
Istinska, prava i perspektivna pobjeda uvijek sadrži snažan moralni aspekt, a ovdje je upravo suprotno.
Već je prekasno, nažalost: s kolektivnim zločinom otišlo se predaleko.
Masakr u Gazi pouzdana je „investicija“ u neizvjesnu budućnost prije svega tih dviju zemalja, ali nažalost i svih drugih koje su pasivnošću pristale na saučesništvo.
(Tačno.net)
(160)
