To su sve podaci koji govore o srozavanju HDZ, podaci koji Čovića, bez dvojbi, tjeraju u očaj, kazao je Kukić za “Slobodnu Bosnu”.
Piše: MARIO ILIČIĆ
Akademik Slavo Kukić govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o posljednjim događajima u Mostaru i Hercegovini, ukazao na ozbiljne probleme koji su u posljednje vrijeme zaokupili lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, ali i otkrio moguće razloge zbog kojih Čović, unatoč brojnim upozorenjima američke administracije, opstruira izgradnju plinovoda Južna interkonekcija.
Vratimo se malo unatrag. Nedavno je gradonačelnik Mostara Mario Kordić javno osudio antifašizam, i stao na stranu policije koja godinama onemogućuje antifašistima Mostara da šetnjom kroz grad proslave Dan oslobođenja grada od fašizma. Je li prvi čovjek grada na Neretvi doista „osvježenje“ iz HDZ-a BiH kako su ga najavljivali na početku mandata?
Moram priznati da mi je tako djelovao. Moram priznati, potom, da sam, nakon njegovog najnovijeg ekscesa, dosta dugo razmišljao o čemu se radi. Je li po srijedi stereotip, odnjegovan u HDZ-u, da je osuda svega iz NOR-a, zapravo osuda komunista i njihove zaostavštine ili, još gore, da je sada bogomdano vrijeme i za javno distanciranje od antifašizma kao grobara NDH, usprkos i činjenici da je on vrijednost suvremene civilizacije. Vrlo teško mi je i sada odlučiti se o čemo se radi obzirom da se on naknadno pokušao izvlačiti iz ovoga što je rekao, pokušavajući objasniti građanima da nije mislio ono što je rekao. I da se on ne želi baviti prošlošću nego samo sadašnjošću i budućnošću Mostara.
Iz te pozicije ne treba isključiti ni mogućnost da je otvoreni obračun s antifašizmom bio i neka vrsta domaće zadaće Kordiću želi li dobiti još jedan mandat na čelu Mostara. Da je, dakle, poslužio ka glineni golub za ispitivanje pulsa javnosti. Drugim riječima, ne bude li oštrih reakcija, politbiro bi mogao razvijati strategiju kako dalje u obračunnu s antifašismom, u protivnom žrtvovat će se sirotog Kordića kao najslabiju kariku.
Ne isključujem, na koncu, iako mi je takva mogućnost najmanje vjerojatna, da je Kordić kao liječnik naprosto zakinut za neke osnovne elemente opće kulture. A priča o antifašizmu je vrlo važan dio opće kulture. Bilo kako bilo, jedan gradonačelnik, za bh. prilike velikog grada, a Mostar jeste u bh. relacijama u skupini velikih gradova, takvu vrstu avanturizma ne bi smio sebi dopuštati.
Kako je moguće da istom gradonačelniku smeta antifašizam, a ne smetaju razbijeni cvjetovi herojima Mostara na Partizanskom groblju ili pak promocija knjige presuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića u Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosača?
Ne da je moguće nego su to elementi iste sulude logike. Nelogično bi bilo da protivnik antifašizma upotrijebi sve kako bi zaštitio Partizansko spomen groblje ili se, nedaj Bože distancirao od onih koji su osuđeni za ratne zločine u ratu 1992-1995.
No dopustite mi vjerovati da ta logika nije plod „pameti“ mostarskoga gradonačelnika nego „kolektivnog uma“ stožera iz susjedstva Hotela Mostar, njegova prvog čovjeka posebice.
Zašto?
Dragan Čović je dio te prošlosti po kojoj danas riga njegov politički piončić. Prisjetimo se uostalom. Dragan Čović se je kao student ponosio nekim elementima svoga identiteta koji nisu karakteristični za taj prostor. Prisjetimo se, potom, da je u Sokolu bio jedan od najjpovjerljiviji u realizaciji projekata JNA koji su u ratnoom vremenu korišteni kao sredstvo iskorjenjivanja naroda čije interese danas, navodno brani. Prisjetimo se, najzad, a istom bi se moglo nastaviti do u nedogled da je braneći hrvatski narod uništio 7-8 tisuća radnih mjesta kako bi Soko učinio zlatnom kokom za sebe i svoju družinu, što je sve učinio kako bi na iste grane doveo Aluminij itd.
Ali da se vratim obračunu s antifašizmom i Čovićevu ulogu tome. Možda mu je guranje u vatru Kordića bio način da se oslobodi barem dijela smrtnih grijeha iz vlastite prošlosti pri čemu, kao i inače, to nije radio preuzimajući rizik odgovornosti na vlastita pleća, nego preko leđa drugih ljudi.
Kad smo kod HDZ-a BiH. Čini se da se veliki potresi događaju u hrvatskom političkom korpusu. Nakon 30 godina HDZ BiH je izgubio vlast u Livanjskom kantonu, izgubio je načelnika Vareša, Ivo Tadić skupa s 50 bivših HDZ-ovaca osnovao je novu stranku koja na lokalne izbore kreće iz Žepča, i neće biti u sastavu HNS-a. Treba li Čović biti zabrinut zbog razvoja situacije u i oko stranke?
-Ja mislim da je on već zabrinut. Istina je, ta oporba Čoviću i HDZ-u je i danas manja no što je oprba Izetbegoviću ili Dodiku. No, istina je da zadnjih godinu-dvije i ona narasta, možda i više no što se moglo očekivati. Do prije koju godinu Čović nije morao brinuti brigu niti o čemu, niti o kakvom otporu. Naprotiv, štošta je činio da i postojeću oporbu eliminira.
Pogledajte, uostalom, HNS, nevladinu udrugu koju je izdigao na paralelnu paradržavnu tvorevinu zvaničnim institucijama. Danas on koristi HNS da stvori privid o svehrvatskom jedinstvu. Iako u tom HNS-u, ako se detaljnije pogleda, imate uz HDZ još dvije partije, a sve ostalo ili najveći dio njih su virtualne partijice, od kojih je dobar dio njih formirao Dragan Čović osobno. Pogledajte koliko ima HSP-ova za koje nitko ne zna tko im je predsjednik a kamoli imaju li ikakvog članstva.
Pod svoju kontrolu je, potom, u prethodnih pet godina stavio i HDZ 1990. godina. Pod kontrolu staviš lidera sitnim ustupcima – Mostarci pričaju o kupovini stanova, kola, upošlavanju članova obitelji itd. – i dobiješ kontrolu cijele partije. Doduše, kad je u pitanju lider devedesetke, ta vrsta „ekscesa“ se, barem po onome što se dade čuti, zna često ponoviti. Pogledajte, recimo, ovo događanje s prof. Dizdarevićem, svjetskim stručnjakom kojeg bi mnogi u svijetu željeliimati na čelu svojih ustanova, a na KCUS-u se, zahvaljujući devedesetki, ossporava potvrda njegova izbora. Sarajlije kažu, deal HDZ 1990 i SDA iza kojeg stoji novac. Nešto slično se, pričalo se, i na istoj relaciji, događalo i u vezi s akcizama. A ovih me dana, i tu bih stao, dobro informirani drugar uvjerava da je osobno od ljudi iz vrha SDA slušao priču što su sve činili kako bi Cvitanovića i njegove progurali među parlamentarne partije.
Ali, ono što se događa u zadnju godinu jeste indikativno! HDZ i Čović su prvo dobili neposlušnost na prostoru Ze-Do kantona. Prvo neposlušnost mladih da bi nakon toga dobili situaciju da član HDZ od prvih dana njegova postojanja napusti partiju i formirra novu. Dogodi se potom, da iz HDZ istupi Zdravko Marošević, vrlo prepoznatljivi i općeprihvaćeni načelnik Vareša. Na koncu, ovih dana je HDZ ostao i bezlivanjskog kantona i sa svega tri zastupnika u kantonalnoj skupštinu. To su sve podaci koji govore o srozavanju HDZ, podaci koji Čovića, bez dvojbi, tjeraju u očaj.
Čini se da Čović nije zabrinut upozorenjima američkog ambasadora Murphyja i pomoćnika drugog čovjeka Bijele kuće O`Briena. Što se krije iza Čovićevih planova o Južnoj interkonekciji i je li Čović sljedeći kandidat za američku „crnu listu“?
-Nisam siguran da nije zabrinut. Dapače. Mislim da mu američke javne reakcije i State Departmenta i Američke ambasade ne daju mira puno više nego stanje u HDZ-u trenutno. Istina jeste da Čović uz sve izljeve ljubavi prema svojoj domovini pokušava zadržati kontrolu nad najznačajnijim resursima i na taj način, zapravo, u budućnosti realizirati dio vlastitih interesa ili interesa drugih.
Spomenuste, i s pravom, južnu interkonekcija koja je najnoviji primjer pokušavanja realizacije privatnih interesa preko jednog državng projekta. On je tobože zabrinut da će mu iz Sarajeva isključiti plin Posušju. Smiješno. I ne vjerujem da ih je puno povjerovalo u izrečene strahove.
Mislim da su Amerikanci njemu dali vrlo jasno do znanja. Pokušat ću improvizirati sadržaj poruke koju su mu proslijedili. „Gospodine Čoviću, najozbiljnije razmislite što činit. Za Vašu informaciju, južna interkonekcija nije bh. nego je američki projekt. Morat ćete razmisliti, dakle, kakve ćete poteze povući i kakve će to posljedice proizvesti za Vas i vašu obitelj“!
Ako je tako, a jeste, što je razlog Čovićevoj nepokolebivosti čak i prema Amerikancima. Što se mene tiče, sklon sam vjerovati da je po srijedi njegova umreženost s Moskvom. Rusi baš i ne aplaudiraju južnoj interkonekciji. I trebaju im ljudi koji će mutiti vodu. I baš u tome je svoj interes našao lider HDZ. A ni Rusi, valjda nisu bježali od toga da tu lojalnost adekvatno nagrade.
No narod kaže „slatko se smije tko se zadnji smije“. Ne dvojim da će se to potvrditi i u slučaju najnovijeg „ne“ Čovića američkoj administraciji. I ne vjerujem da će se na rezultate njegova „bodiva“ s Amerikancima dugo čekati.
(SB)
(137)
