Očito zbog nepostojanja plana i strategije koja bi mogla pomoći u ozdravljenju sistema u BiH Izetbegović kuca na vrata onih koji su metodama specijalnog rata i doveli do kraha i loma sistema unutar BiH! I ide onako kako nije smio ni Safet – sam!
Piše: A. Čorbo-Zećo
Nakon sastanka Bakira Izetbegovića i Andreja Plenkovića u Dubrovniku ne prestaje priča o ‘prijeko potrebnom’ zatopljavanju odnosa između Hrvata i Bošnjaka(!?).
I upravo na ovom sastanku Izetbegović je dokazao da nema jasno razrađenu strategiju o pitanju konačnog rješavanja situacije u Bosni i Hercegovini. Zahladnjeli odnosi su došli isključivo zbog nezajažljive težnje Dragana Čovića da vlada dok je živ, a sve pod krinkom legitimiteta i konstitutivnosti. Plenković, zarad vlastitih ambicija u Briselu, pokušava Čovića ‘nagovoriti’ na odricanje od partnerstva s Miloradom Dodikom, ali Izetbegović bi svakako morao znati ispravnije procijeniti ‘ruku spasa’ od izdajnika! Gdje je ovdje država niko ne zna!
Očito zbog nepostojanja plana i strategije koja bi mogla pomoći u ozdravljenju sistema u BiH Izetbegović kuca na vrata onih koji su metodama specijalnog rata i doveli do kraha i loma sistema unutar BiH! I ide onako kako nije smio ni Safet – sam!
Svojim postupcima Izetbegović ne bi smio derogirati državne institucije i svoditi ih na instrument za plaćanje skupih prohtjeva u VIP salonima na aerodromima. Ako se već pozivao na probosansko jedinstvo onda je kod Plenkovića trebao otići barem sa članom Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem, ili ministricom vanjskih poslova Biserom Turković. Da ne pričamo kako bi patriotski zvučalo da je od Plenkovića tražio da sa njim bude predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Jer, ni Čovićevim jurišnicima (čitaj direktno Čoviću) ne prija nova igra u kojoj bi da nas ugriju dokazuje i nastup novinara Branimira Galića koji je poručio da o eventualnoj saradnji može govoriti tek kada Izetbegović odustane od nametanja Komšića.
“Priča o obnovi “savezništva” nema nikakve logike dokle god se Bakir Izetbegović ne odrekne “koalicionog” partnera Željka Komšića ad hominem i ne kaže da je upravo on utjelovljenje svega lošega što događalo zadnjih 15 godina u Federaciji BiH. Naime, nisu Hrvati obespravljivali Bošnjake nego je to upravo suprotno. Tačka”, rekao je Galić.
I umjesto da Izetbegović, ako već želi dobro BiH, ide u Njemačku, Veliku Britaniju, Nizozemsku, Dansku i tamo objašnjava da Komšić nije problem, već fašistički zahtjevi Čovića u smislu uvođenja aparthejda putem Izbornog zakona i da Domove naroda zloupotrebljava za pitanja koja nisu od vitalnog, već finansijskog značaja (pitanje kladionica) Izetbegović iza zatvorenih vrata s Plenkovićem otvara Pandorinu kutiju.
A, kakvu politiku vodi Bakir Izetbegović najbolje je pojasnio akademik Esad Duraković.
“Njegova politika posljednjih godina je postala nacionalna nesreća. Dokazi o tome govore. Bošnjaci kao većinski narod ovdje su maltene diskriminirani. To je sve u skladu s onom njegovom jednom postizbornom – važnije je da su dobili općinu Centar, nego deset drugih gradova. Dakle, mislim da je to jako loša politika koju on vodi. Pokazao je to i spremnošću da ode Vučiću na noge.
Mislim da bi on mogao pristati na podjelu BiH i to je ono čega se bojim. Zato što stalno pregovara sa Čovićem, sam. Nema legitimitet za to. Mislim da je to pokazao na slučaju Mostara“, kazao je Duraković.
Nakon dobrih poteza u smislu posljednjih neuspjelih pregovora oko Izbornog zakona, gdje je Izetbegović ostao čvrst, brzo se restartovao na početne postavke i up**no potvrđuje ono što se hoće prikazati u svijetu, da smo mi tri zaraćena plemena i da nas predstavljaju trojica poglavica.
Ne bi me iznenadilo tako da, sada kada je Vučić mirotvorac progovorio o vraćanju u institucije, Izetbegović otputuje i na sastanak s predsjednikom Srbije.
I dok je ne tako davno Izetbegović govorio da SDA treba napraviti nove iskorake od nacionalne ka multietničkoj stranci, i da je BiH do ‘95 bila unitarna država i koncipirana na građanskom principu i da misli da je taj okvir nešto što čuva duh BiH, štiti i omogućava opstanak i razvoj multietničke zajednice, on radi sve suprotno.
A, sam je rekao – bez tog sistema polako gubimo duh, a to – to je prijetnja i samoj BiH!
Zato adresa za razgovore ne smije biti Hrvatska i Srbija, već prijateljske zemlje koje su spremne pomoći. A, da bi pomogle mora im neko i objasniti situaciju!
(SB)
(0)
