Sirijska arapska armija (SAA) i saveznici presjekli su glavni koridor za snabdijevanje ‘pobunjenika-terorista’ na sjeveru Halepa, koridor Azaz. Već smo pisali kako je to “uski pojas kopna koji povezuje Tursku s pobunjeničkim snagama u Halepu.“
Iako je na određenim prostorima bio sužen na četiri milje, sirijska [vlada] vojska dugo vremena nije ga mogla blokirati, bez obzira na rusku zračnu podršku. Za uspjeh cijele operacije u Halepu, od izuzetne je važnosti bilo zauzimanje ovog koridora, kojim su išle linije opskrbe za teroriste. Međutim, na put tome su se isprječile politika i dodatne komplikacije na vojnom planu. Na posljednjem sastanku Lavrov-Kerry, američki državni tajnik šest puta je zamolio svog ruskog kolegu da se drže podalje od Azaz koridora. Amerikanci nisu željeli vidjeti rusku pobjedu, a osim toga, Turci su prijetili invazijom na Siriju, ukoliko koridor bude blokiran.
Odlučujuća bitka za Halep
Međutim, akcija je uspjela, a prolaz je blokiran. Nije to bila velika bitka što bismo očekivali, nego manji pomak prema nekoliko šiitskih sela, ali prolaz je bio tako uzak da je i to bilo dovoljno. Dopisnici iz tog područja govore o ‘pobunjenicima’ koji bježe prema turskoj granici. Prate ih mnogi civili, koje tjera strah od konačne bitke za Halep koja vjerojatno dolazi – osim ako pobunjenici ne ‘ispare’. Kada Halep i cijeli okrug budu oslobođeni od strane sirijske vojske, mogli bismo čestitati Putinu i Assadu – ali prvenstveno sirijskom narodu na velikoj pobjedi.
Do sada, usprkos nekoliko mjeseci borbe i bombardiranja, Rusi i Sirijci imali su tek nekoliko spektakularnih postignuća. Bio je to sve samo ne ‘Blitzkrieg’, borilo se za svaku pojedinu kuću; mala sela padala su čas u ruke terorista, čas u ruke SAA. Sada su se stvari pokrenule, a sirijska vojska dolazi do turske i jordanske granice odsijecanjem dobavnih pravaca za različite terorističke skupine. Opkoljeni teroristi u ‘Halepskom džepu’ još uvijek se mogu boriti dugo vremena, ali čini se da su izgubili veliki dio svog borbenog duha.
Saudijci su, s druge strane, otkrili svoje planove o slanju vojnika u Siriju, navodno “u borbu protiv terorista”, ali zapravo, kako bi se spriječio njihovo poraz i zaštitio dio sirijskog teritorija pod vehabijskom kontrolom. To bi mogao biti opasan potez jer je predsjednik Assad obećao da će nepozvane goste vratiti kući u lijesovima. Međutim, Saudijci nemaju trupe koje bi mogli poslati: njihova vojska je zaglavila u Jemenu i naletjela na ‘tvrd orah’, budući da se već duže vremena tamo bori protiv nesalomljivog Ansarullaha. Čak su se i tamo Saudijci morali osloniti na kolumbijske plaćenike. Ako pošalju ostatak svojih snaga u Siriji, njihova domovina ostaje veoma osjetljiva na bilo kakav neočekivani potez, bilo da se radi o ofanzivi Ansarullaha, iranskoj intervenciji ili velikoj šiitskoj pobuni u samoj Kraljevini.
Rusi su alarmilari kako bi turski upad u Siriju bio veoma opasan. Ruski mediji odmah su zapjenili na perfidne Turke; pravi ‘dvominutni ritual mržnje’ (vide Oliver) na TV kanalima pod upravom države ponavlja se nekoliko puta na dan. Ideja je da se Turci uplaše, tako da ne prave nikakva pomijeranja na terenu dok operacija na sjeveru Sirije traje. S druge strane, ruska oporba na sebe pažnju skreće zastrašujućim scenarijima po kojima ‘janjičari kolju ruske mladiće’ na sirijskom tlu. Turski mediji također pokušavaju usaditi strah Rusima govoreći što oni mogu učiniti.
Zbog Halepa britanski mediji ne miruju: ‘Putin homos**sualac, pedofil, oligarh, korupcionaš…‘
Ako ste ikada zaronili među korale Crvenog mora, možda ste naišli na čudnu ribu koju zovu Abu Nafha na arapskom, svojevrsna Blowfish (Riba mjehur). Ona se pretvara u balon nastojeći zastrašiti svoje potencijalne neprijatelje. Ova taktika nije ograničena samo na vodena kraljevstva. Britanci su najbolji u tome, a oni su pokrenuli pravu paničnu kampanju nastojeći ugroziti ruski moral.
U brzom slijedu, emitirali su nekoliko filmova na BBC-u. Predstavljaju Putina kao mega-oligarha, najbogatijeg čovjeka na svijetu, sa četrdeset (ili četiri stotine?) milijardi dolara u džepu. Ovo je bila omiljena tema Stanislava Belkovskog, korpulentnog ruskog židovskog oporbenog pisca, koji je producirao nekoliko knjiga o Putinu u najboljoj tradiciji ‘oluk novinarstva’. Opisao je ruskog predsjednika kao super-bogatog latentnog homos**sualca koji želi pobjeći od Kremlja i uživati u mirnom indolentnom životu u toplim morima. Da se podsjetimo, to je napisao prije Putinova povratka 2011. Ako je Putin toliko želio mirovinu, imao je dobru priliku za to, ali se umjesto toga upustio u trku za novi predsjednički mandat.
Sada je BBC skinuo prašinu s knjiga i napravio film o korumpiranom, bogatom i lijenom Putinu. Američki podsekretar za finansije, Adam Szubin, odmah je potvrdio: Da, sigurno znamo da je Putin fenomenalno bogat i veoma korumpiran. Bill Browder, nekad najveći ruski strani ulagači, osuđen u odsutnosti na dugoročni zatvor u Rusiji za svoju utaju poreza i zbog ostalih trikova, rekao je CNN-u: Putin ima 200 milijardi $ koje drži na svojim offshore računima u Švicarskoj i drugdje. Kao da je moguće da je tako veliko bogatstvo skriveno od očiju obavještajnih službi! Da Putin ima novac skriven u inozemstvu, to bi bilo oduzeto ili zamrznuto od strane SAD-a, prije mnogo godina. Ne morate biti genije da znate: ne možete sakriti veliki novac. Nekoliko miliona dolara, da. No desetke miliona sigurno ne.
Britanski majstori dali su glas i ruskom bjeguncu koji je rekao da je Putin homos**sualac i pedofil. Ko treba dokaze za takve tvrdnje! U svakom slučaju, Daily Mail je prikazao ovo izvješće sa slikom Putina dok ljubi malog dječaka usred gužve, što je manir svih političara.
Najstrašniji dio britanske kampanje zastrašivanja je dokumentarac ‘Treći svjetski rat: U ratnoj sobi’. Na početku izgleda kao pravi izvještaj sa vijesti: Ruski stanovnici u Latviji traže autonomiju, jer su bili obespravljeni od strane nacionalističkih vlasti. Vlada šalje trupe na njih. Ruski humanitarni konvoj donosi im hranu i medicinsku prvu pomoć. NATO odluči poslati pojačanje. Vrlo brzo tu dolazi do ‘razmjene’ nuklearnih bombi, a svijet propada. Moram priznati da ovaj film može prestrašiti svakoga, još gore nego što je Freddie Kruger činio.
Čini se da je veliki dio ove kampanje straha povezan s aktivnim borbama za Halep. SAD i saveznici ne namjeravaju ući u bitku, a to je dobra vijest, ali oni pokušavaju prestrašiti Ruse kako bi osigurali opstanak neke pobunjeničke enklave. U međuvremenu Turci nisu prešli granicu, iako medijski izvještaji govore drugačije. Premijer Turske Ahmet Davutoglu je rekao da će se Turci boriti za Halep, ali vjerojatno se neće usuditi na takav korak bez zapadne pomoći.
Turci i Saudijci ‘pogrešno shvaćeni’: Niko se ne želi upustiti u kopnenu vojnu intervenciju
Turska može otvoriti novu opskrbnu liniju za Halep, ovo je samo tehnički problem. Sa zapada, Halep regija graniči sa sirijskog pokrajinom Antakiyom (Antiohije starih) ili Liwa Iskenderunu, na arapskom jeziku. Francuski kolonijalni gospodari prepustili su pokrajinu Turskoj 1939. Sada se zove Hatay. Pobunjenici prepoznaju Hatay kao dio Turske, dok ga sirijska vlada vidi kao okupirano područje, kao što gleda i na izraelsku okupaciju Golanskoj visoravni. Teoretski, Turci bi mogli opskrbiti pobunjenike preko Hataya, ali nema dobrih cesta, samo stari seoski putevi neprikladni za velike pošiljke. I vjerojatno nema dovoljno vremena za izgradnju nove ceste. Ipak, imajte ovu mogućnost na umu.
Nova kampanja u zapadnim medijima govori o – pogađate – Genocidu nastalom kao rezultat ruskog bombardiranja. Raketno-balistički liberali i njihove omiljene novine, Guardian, već su objavile nekoliko članaka gdje se u istom plačljivom tonu koristi agitovanje za invazije u Libiji, Iraku i Afganistanu.
Prekid vatre je poželjan, ali tek nakon što se pobunjenici slože da polože o*****e i sudjeluju na izborima. Inače, prekid vatre samo će produžiti patnju. Prvi pokušaj da se ponovno pokrenu pregovori u Ženevi je završio prije nego što je zapravo i počeo, tako da su strane uzele time-out do 25. Februara. Ako do tog vremena ruske bombe i sirijska vojna dozove pobunjenike pameti, oni bi i dalje mogli naći svoje mjesto u parlamentu i vladi. A onda će prekid vatre doći u svakom slučaju.
Dodajmo svemu ovome da u Americi traje predizborna kampanja pa se stoga teško može očekivati neka značajnija akcija ili vojno uplitanje sa njihove strane, dok su već danas Turci i Saudijci negirali da su donijeli odluku o kopnenoj intervenciji u Siriji.
Turska i Saudijska Arabija već duže vremena se zalažu za kopnenu operaciju u Siriji, ali ne postoji čvrsta odluka o tome, izjavio je turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoglu. “Ovo nije pitanje o kojem bi Turska ili Saudijska Arabija odlučivale same, već smo rekli da to treba biti odluka cijele koalicije”, rekao je 13. februara Cavusoglu kada je upitan od strane novinara o planovima za moguću intervenciju u Siriji.
“No, ne postoji čvrsta odluka i o tome nema konkretnih strategija”, dodao je Cavusoglu. “Ovo nije nova ideja, ali do danas ne postoji odluka o kopnenoj operaciji.”
Ranije, 13. februara, pojavili su se izvještaji da bi Turska i Saudijska Arabija mogle pokrenuti kopnenu operaciju ‘protiv DAIŠ-a’ u Siriji, dok je Rijad poslao ratne avione u tursku vojnu bazu. Čavušoglu je to ovako komentirao: “Na svakom koalicijskom sastanku uvijek smo naglašavali potrebu za opsežnim rezultatima orijentirane strategije u borbi protiv terorističke skupine DAIŠ”, izjavio je Cavusoglu za pro-vladine dnevne novine ‘Yeni Şafak’.
Dakle, po svemu sudeći ni međunarodni ni regionalni akteri ‘sirijske priče’ nemaju namjeru ulaziti u otvoreni oružani sukob, pogotovo ne u kopnenu intervenciju. Iz toga proizilazi da će SAA nastaviti svoje operacije u Halepu, uz podršku ruske avijacije s ciljem konačnog sloma terorističkih skupina, naravno ostavljajući uvijek dovoljno prostora da se predaju. Čini se da će iz sirijskog rata kao pobjednici ipak izaći Sirija , Rusija i Iran, dok se Zapad sada pokušava oprati od sramote organizujući diplomatske mirovne pregovore.
(Za Global CIR priredio Ermin Kadić/ Izvori: Hurriyet, RT, The Unz Review, Agencije)
(23)
