Bivši generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen u intervjuu za gruzijski servis Radija Slobodna Evropa govori o tome kako su se stavovi predsjednika Rusije Vladimira Putina mijenjali tokom godina.
Rasmusen, koji je bio generalni sekretar između 2009. i 2014, kaže da je Putin opsjednut idejom da povrati moć Sovjetskog Saveza, ali da je Rusiju pretvorio u međunarodnu pariju.
Putin, s kojim ste se sastajali i kao danski premijer i kao generalni sekretar NATO-a i to mnogo puta, apsurdno vas je optužio da ste ga tajno snimali. Šta ste mislili o njemu tada, a šta sada?
Da, gospodin Putin se promijenio tokom godina. Moj prvi sastanak je bio 2002. i bio je veoma pozitivan u pogledu saradnje Rusije i Zapada. Zatim je, postepeno, mijenjao mišljenje. A od negdje 2005. do 2006. godine, bio je sve negativniji u pogledu Zapada. I 2008. je napao Gruziju… 2014. je zauzeo Krim, a sada smo vidjeli invaziju na Ukrajinu u punom obimu. Dakle, on se zaista promijenio tokom godina.
Imate li ideju šta je to izazvalo?
Mislim da su revolucije u Gruziji i Ukrajini 2004. i 2005. doprinijele promjeni njegovog mišljenja. Ne treba zaboraviti da je Vladimir Putin sazreo u KGB-u. Dakle, na njegovo razmišljanje je veoma uticala ta prošlost. Tako da mislim da pati od paranoje. I mislio je da je poslije šarenih revolucija u Gruziji i Ukrajini cilj (Zapada) da inicira promjenu režima u Kremlju – i u Moskvi – također. I zato se okrenuo protiv Zapada.
Kada čujemo da svjetski lideri govore da je potkopana cjelokupna evropska arhitektura, da li je sva krivica na Putinu ili je Zapad mogao da uradi nešto drugačije, nešto više da spriječi da se to dogodi?
Ja u potpunosti krivim Putina i Rusiju. Rusija nije žrtva. Pružali smo ruku Rusiji nekoliko puta tokom historije… Prvo, odobrili smo Osnivački akt NATO-Rusija 1997. Sljedeći put, bilo je to 2002. godine, ponovo smo pružili ruku, osnovali nešto veoma posebno, naime Vijeće NATO-Rusija. A 2010. smo na samitu NATO-Rusija odlučili da ćemo razviti strateško partnerstvo Rusije i NATO-a. Tako da smo uvijek iznova pružali ruku Rusiji.
Da li je Zapad učinio dovoljno da odvrati Putina? Tako da ne uradi ono što je uradio prije dvije sedmice?
Gledajući unazad, ne. Pored naše ljutnje, mislim da je trebalo da učinimo više da odvratimo Putina. Još 2008. napao je Gruziju, de facto zauzeo Abhaziju i Južnu Osetiju. Mogli smo već tada da reagujemo mnogo odlučnije.
Umjesto toga, uslijedilo je partnerstvo NATO-Rusija 2010. godine.
Da, da. Kada sam preuzeo dužnost 2009, prišao sam Rusima i rekao im da je jedan od mojih prioriteta da razvijem takvo strateško partnerstvo, uprkos činjenici da su godinu dana ranije napali Gruziju. Tako da smo uradili mnogo. Ali, možda je Putin pogrešno protumačio naše misli i mislim da lekcija koju smo naučili iz historije jeste da udovoljavanje diktatoru ne vodi miru, ono vodi ratu i sukobu.
Čak i prekasno naučena lekcija može biti korisna. Kada kažete da je trebalo više uraditi, šta ste mogli da uradite?
Na primjer, poslije sukoba 2014, kada je Putin nezakonito anektirao Krim u Rusku Federaciju, uveli smo skromne sankcije Rusiji. I Putin je to pogrešno protumačio skoro kao poziv da ide dalje. I sada je otišao dalje. Mislim da treba da uradimo više nego što smo već uradili.
Na osnovu lekcija naučenih iz historije, već smo vidjeli evropsko i transatlantsko jedinstvo bez presedana. Vidjeli smo sankcije uvedene Rusiji bez presedana. To je dobro. Ali mislim da treba da idemo dalje. Moj konkretan prijedlog bi bio da se odmah prekine sav uvoz nafte i gasa iz Rusije.
Vidjeli smo da Nemačka nije baš oduševljena u tom pogledu. Kancelar Olaf Scholz je čak rekao da je ruski gas zasad “suštinski za Njemačku”. Tako da se to neće dogoditi preko noći, zar ne?
Prije svega, želio bih da pohvalim njemačkog kancelara i njemačku vladu zbog nekih veoma teških odluka o zaustavljanju gasovoda Sjeverni tok 2, povećanju njemačkog budžeta za odbranu i slanja o*****a Ukrajini. To je dramatična promjena u njemačkoj spoljnoj i sigurnosnoj politici. Ja to stvarno cijenim…
(Hayat)
(0)
