Kada Dodik govori da je za evropski put BiH, on svojim postupcima tome direktno proturječi
Razgovarala: MAJA RADEVIĆ
Božo Kovačević, vanjskopolitički analitičar i bivši ambasador Hrvatske u Rusiji, u intervjuu za Slobodnu Bosnu komentarisao je jučerašnju posjetu delegacije Evropske unije Bosni i Hercegovini, odbijanje premijera Andreja Plenkovića da se susretne sa članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, političke poteze Milorada Dodika i uticaj velikih sila na Balkanu…
Kako komentarišete poruke koje smo čuli jučer od evropskih zvaničnika u Sarajevu, posebno od premijera Andreja Plenkovića, koji tvrdi da je Hrvatska već godinama najveći prijatelj BiH kada je riječ o EU integracijama?
Jučerašnje poruke koje smo mogli čuti su ohrabrujuće i istovremeno upozoravajuće. Čelnicima BiH je jasno poručeno da ih Evropska unija želi u članstvu, a s druge strane naglašeno je da je sada možda posljednji trenutak za uskakanje u taj vlak, što je posredno ohrabrenje dužnosnicima BiH da tih 14 točaka ispune što je moguće prije. Dakle, na verbalnoj razini možemo reći da su poruke ohrabrujuće, pa i sama činjenica da je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen došla u Sarajevo govori o tome.
Posjeta zvaničnika EU protekla je gotovo u sjeni diplomatskog skandala koji je izazvao Plenković svojim odbijanjem da se susretne sa članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Ovakva odluka hrvatskog premijera izazvala je niz reakcija u regiji, između ostalog, reagovala je i bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor koja je navela da Plenković i ostatak delegacije “ne poštuju institucije BiH” i da se na taj način ne može očekivati da BiH uđe u EU. Kakvu to zapravo poruku šalje?
Jasno je koji su Plenkovićevi politički motivi za nedolazak na sastanak sa članovima Predsjedništva BiH. Velika većina Hrvata u BiH ne smatra Komšića svojim legitimnim predstavnikom, ali činjenica je da je Komšić izabran na zakonit način i da je Izborni zakon u skladu sa Ustavom BiH i ako bi hrvatski premijer htio svojim postupcima potvrditi to deklarativno prijateljstvo prema Bosni i Hercegovini, onda bi to morao iskazati i poštivanjem svih institucija BiH. Mislim da je Plenković pogriješio i da sustavno nastavlja griješiti jer znamo da je za njega, kao i za Milanovića, Komšić persona non grata. U vanjskoj politici Predsjedništvo ima velike ovlasti, stoga je ovakav pristup čelnika Republike Hrvatske po mom mišljenju kontraproduktivan.
Američki predsjednik Joe Biden upozorio je prije nekoliko dana da bi ukidanje finansijske pomoći Ukrajini moglo dovesti do krize u zemljama Balkana. Na ovu izjavu reagovao je predsjednik RS Milorad Dodik, koji je kazao da Biden “obmanjuje javnost, širi strah i priziva rat”, te mu poručio: “prestanite da nas huškate jedne na druge”. Šta je zapravo značila ova Bidenova izjava i je li to neka skrivena poruka Srbiji i Aleksandru Vučiću, kako su to ocijenili pojedini analitičari?
-Mislim da je to ponajprije bila poruka američkom Kongresu, odnosno republikancima koji uvjetuju svoj pristanak za dalju pomoć Ukrajini različitim ustupcima na unutrašnjem planu. Ali to je poruka i međunarodnoj zajednici koju Biden pokušava mobilizirati za to da i dalje pomaže Ukrajini. Spominjanje Balkana ponajprije ima za cilj da se motiviraju evropske države jer sigurnosno nestabilni Balkan je veliki problem za EU. Teško je odgovoriti da li je stanje na bojištima u Ukrajini izravno povezano sa stanjem na Balkanu, ali u svakom slučaju, što je veći stupanj ruskog angažmana u Ukrajini, to je Rusija manje sposobna angažirati se na nekim eventualnim drugim bojištima. U političkom smislu, jasno je da Milorad Dodik računa na podršku Rusije i pretpostavljam da on ne bi davao takve izjave kada ne bi računao da će dobiti političku podršku Rusije u slučaju eventualnog proglašenja neovisnosti RS.
Milorad Dodik posljednjih godinu dana sve otvorenije govori o secesiji Republike Srpske i ponavlja kako je BiH “nemoguća država”, a sa druge strane, deklarativno se zalaže za ulazak BiH u Evropsku uniju… Koji bi od ta dva scenarija na koncu mogao prevagnuti?
Svakako bi bilo dobro da prevagne ovaj drugi scenarij jer to znači da pitanje secesije RS uopće ne bi bilo na dnevnom redu, ali da bi BiH kao cjelina mogla otpočeti pregovore sa EU sve tražene reforme moraju biti provedene, a to podrazumijeva i poštovanje ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Predsjednik Dodik vrlo često ne samo da krši odredbe Ustava i zakona koje je donio visoki predstavnik, nego i otvoreno poziva na nepoštivanje zakona. Takvim političkim ponašanjem se otežava pristupanje BiH Evropskoj uniji. Osobito su tu aktualna dva pitanja: pitanje institucije visokog predstavnika za koju Dodik traži da bude ukinuta, i problem stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH. I jedno i drugo su dijelovi Dejtonskog sporazuma i EU očekuje da se cijeli sporazum sa svim aneksima u potpunosti poštuje. Dakle, kada Dodik govori da jeste za evropski put BiH, on svojim postupcima tome direktno proturječi.
Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova je prije nekoliko mjeseci u odgovoru zvaničniku State Departmenta uporedila RS sa Kosovom, sugerišući da ako je Kosovo proglasilo nezavisnost, zašto onda to ne bi mogla učiniti i Republika Srpska… Ima li međunarodna zajednica uopće ikakav plan kako da spriječi moguće nove sukobe na Kosovu, pa i u Bosni i Hercegovini?
Treba naglasiti da je međunarodna zajednica danas potpuno drugačija od one međunarodne zajednice u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada su vrlo blisko surađivali SAD i Ruska Federacija. Odnosi su se sada bitno promijenili. Rusija više ne sudjeluje u radu Vijeća za provedbu mira i sa njihovog stajališta, visoki predstavnik je nelegitiman i na to se oslanja i Dodik. Jasno je da visokog predstavnika ne treba imenovati Vijeće sigurnosti UN-a, ali Vijeće sigurnosti svake godine donosi odluku o produženju mandata međunarodnih vojnih snaga EUFOR-a u BiH. Zamislite sada situaciju da Rusija odluči staviti veto na tu odluku i da te međunarodne snage koje bi trebale jamčiti teritorijalni integritet BiH više nemaju mandat Ujedinjenih nacija. Dakle, sadašnja međunarodna zajednica je opterećena ponajprije napetostima između Rusije i Zapada i kao takva ne može donositi usaglašena rješenja o bitnim pitanjima.
Za razliku od Dodika koji koristi svaku priliku da potencira Putinovu podršku i bliske odnose s Rusijom, predsjednik Srbije Vučić je dosta suzdržaniji u tome. Najavljuje li to moguće distanciranje Srbije od Moskve?
Vučić je svakako oprezniji od Dodika jer on ima šta izgubiti. Daleko više novca u okviru različitih razvojnih programa u Srbiju dolazi iz Evropske unije negoli iz Kine i Rusije zajedno. Prema tome, Vučić mora jako dobro razmisliti kakav će potez povući, tim prije što je izazvao nezadovoljstvo EU načinom na koji je proveo parlamentarne izbore.
Kako vidite rasplet rata u Ukrajini? Hoće li se taj rat brzo okončati ili će još dugo potrajati?
Nažalost, čini mi se da će taj rat dugo potrajati. Trenutna međunarodna situacija kao i stanje na bojištima su nepovoljni za Ukrajinu. Tu prije svega mislim na neizvjesnost u pogledu ishoda predsjedničkih izbora u SAD i odnosa buduće američke vlade prema Ukrajini. Predsjednik Zelenski je već upozorio da je došlo do zastoja u pogledu vojne pomoći, a na Zapadu se sve češće otvoreno razmišlja o potrebi da se povedu pregovori između Rusije i Ukrajine. Rusija je već postavila ultimativne zahtjeve koji se svode na ukrajinsku kapitulaciju. To za Ukrajinu nije prihvatljiv okvir za pregovore, tako da je za pretpostaviti da će se taj rat nastaviti sa neizvjesnim ishodom.
U Rusiji se pripremaju izbori i zbog toga Putin ne smije raspisati dodatnu mobilizaciju jer to izaziva neraspoloženje građana, tako da u skorije vrijeme on ne može povećati broj vojnika i napraviti neke nove pomake na terenu. U međuvremenu, Zelenski se nada da će Ukrajini biti dostavljen barem dio onoga što im nedostaje. Ukrajina nema vojnu snagu osloboditi svoje okupirane teritorije, a Rusija nije vojno sposobna da osvoji cijelu Ukrajinu. Prema tome, i dalje možemo očekivati frontovske bitke sa za sada neizvjesnim ishodom.
U SAD je već uveliko u toku kampanja za izbor novog predsjednika i glavno pitanje: Donald Trump ili Joe Biden. Ukoliko Trump ponovo postane predsjednik, na koji način bi se to moglo odraziti na zapadni Balkan u kontekstu geostrateških interesa velikih sila, prvenstveno Rusije i SAD-a?
Mislim da bi to moglo biti nepovoljno za Balkan i za Bosnu i Hercegovinu ponajprije zbog toga što je Trump u svom prvom mandatu pokazao da je nespreman dogovarati se sa saveznicima i usklađivati politiku s njima. Da bi proces evropskih integracija bio uspješno proveden u BiH, potrebno je usuglašeno nastupanje Sjedinjenih Država i Evropske unije. Ako Trump bude izabran i ako se bude ponašao nepredvidivo kao u prvom mandatu, onda bi se moglo dogoditi da pristupi rješavanju problema u BiH između SAD i Evrope budu potpuno različiti, slično kao što je bilo u njihovom odnosu prema Kosovu. To bi svakako oslabilo koheziju politike Zapada i smanjilo izglede za brzo rješavanje sigurnosnih problema u Bosni i Hercegovini.
(SB)
(173)
