Izbor Zorana Milanovića za novog predsjednika Hrvatske može ozbiljno da doprinese promjeni zvanične hrvatske politike u pogledu suočavanja sa prošlošću, ističe u razgovoru za beogradski “Danas” Branka Vierda iz hrvatske Inicijative mladih za ljudska prava.
Kako naglašava Branka Vierda, mandat Grabar-Kitarović obilježen je brojnim istupima koji su suočavanje s prošlošću, onom iz 40-ih i 90-ih, unazadili, prenose Vijesti.ba.
“Mandati Ive Josipovića i srpskog predsjednika Borisa Tadića pokazali su da se o temama koje nas razdvajaju može razgovarati konstruktivno, da žrtve ratnih zbivanja treba staviti u fokus, a ne relativizaciju ratnih zločina i ratnih zločinaca, da treba preuzeti odgovornost, te da se se valja dostojanstveno i prikladno ispričati žrtvama.
Takva praksa zaustavljena je dolaskom i Grabar-Kitarović i Vučića. Prateći kampanju Zorana Milanovića za predsjedničke izbore vidljivo je da je isticao važnost poštivanja ljudskih prava, zajedništva te međusobnog poštovanja.
U svojim obraćanjima zaobilazio je pozdravljati Hrvatice i Hrvate, obraćao se građanima Republike Hrvatske čime je pokazao da mari za manjine, da su mu važni svi koji žive u Hrvatskoj, neovisno o etničkom ili bilo bilo kakvom drugom podrijetlu.
To je ispravan put i vjerujemo da će mu mandat, kada govorimo o suočavanju s prošlošću, biti obilježen oduzimanjem odlikovanja Republike Hrvatske pravomoćno osuđenim ratnim zločincima, bili oni osuđeni od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili nacionalnih sudova, da će se ispričati za zločine počinjene u BiH i Hrvatskoj, a u kojima su sudjelovale oružane snage pod kontrolom RH, da će podržati osnivanje REKOM-a te da će svoje javne nastupe koristiti kako bi doprinosio miru i suštinskom pomirenju u regiji.”
Upitana da prokomentariše veličanje ratnih zločinaca ne samo u Hrvatskoj i Srbiji, već i u BiH i na Kosovu, Vierda odgovara da nažalost takva praksa u ovim državama ozbiljno narušava uspostavljanje stabilnosti i pomirenja među zemljama koje su pogođene ratovima devedesetih.
“Veličajući ratne zločince i relativizirajući ono što je počinjeno ratnim zločinima zamjenjuje se nepravedno i protuzakonito, za pravedno i zakonito. Takvim nastojanjima se prije svega mladima ostavljaju u nasljeđe društva kojima ljudsko dostojanstvo predstavlja relativnu kategoriju koja je sekundarna ako u odnos ulazi s ekstremnim nacionalizmom.
(1214)
