“I prošle godine u svijetu je bilo pandemije koronavirusa, dogodila su se dva puča (Mijanmar i Sudan), bila je eskalacija rata u Etiopiji, sukob Hamasa i Izraela oko Pojasa Gaze – ali zemaljsku kuglu zadesili su i uragani, zemljotresi, poplave i drugi fatumi koji su odnijeli mnogo ljudskih života”.
Piše: Đuro Kozar
Rusija i Ukrajina (plus NATO) odlučili su da svoj konflikt ne rješavaju silom o*****a, nego dijalogom, a na vlastitoj zaštiti insistiraju i SAD, Velika Britanija i Australija koje su formirale indopacifički sigurnosni savez.
U minuloj 2021. godini srećom nije bilo globalnog rata, iako su velike sile zbog Ukrajine zaoštrile odnose, ali bilo je regionalnih oružanih sukoba, vojnih udara, dosta mrtvih, ali i najava novih dijaloga kako bi se spriječili napetost i defetizam te 2022. bila koliko-toliko mirnija.
Na događaje u prošloj godini svakako su utjecale velike sile čije su odnose pojedini analitičari opisali kao novi hladni rat (prvi je bio od 1945. do 1991), ali ovog puta osim poznatih “igrača” Sjedinjenih Američkih Država i Rusije (umjesto SSSR-a), tu je i Kina. Budući da Moskva i Peking blisko surađuju, kao odgovor na to, pored već etabliranog NATO-a, SAD, Velika Britanija i Australija u septembru su formirali novi indopacifički sigurnosni savez pod nazivom AUKUS, čiji je cilj jačanje sigurnosti u azijsko-pacifičkoj regiji u kontekstu suzbijanja širenja kineskog utjecaja. Novo trojno partnerstvo kritizirala je Kina, najveća sila na Indo-Pacifiku, a reagirao je i malezijski premijer, koji predviđa da će to potaknuti regionalnu utrku u naoružanju.
Dovoljna je iskra
U drugoj polovici prošle godine dobrano se zakuhala sigurnosna situacija u Ukrajini budući da je bila velika koncentracija vojnih snaga s jedne strane ruskih, a s druge ukrajinskih u partnerstvu sa NATO-om i izgleda samo je nedostajala jedna iskra da zapali globalni ratni sukob. Pored konvencionalnog naoružanja (borbeni avioni, jurišni helikopteri, tenkovi, artiljerija itd), na tom području nalazili su se i izviđački avioni, raketni sistemi, bespilotne letjelice, ali su nakon prijetnji i upozorenja obje strane pristale da se umjesto silom o*****a, konflikt rješava dijalogom koji će ovih dana i uslijediti.
Suština je u tome da Rusija sprečava ulazak Ukrajine u NATO, a u ovom vojnom savezu smatraju da o vanjskoj politici i partnerstvu svaka zemlja odlučuje pojedinačno bez bilo čijeg utjecaja. Rusija je zatražila od NATO-a da povuče obećanje dato 2008. Ukrajini i Gruziji da će jednog dana biti članice i traži da se Sjevernoatlantski savez obaveže na to da neće rasporediti o*****e u zemljama koje graniče s Rusijom, uz objašnjenje da to ugrožava njenu sigurnost.
I dok tenzije između Ukrajine i Rusije nisu bile iznenađujuće ni u 2021. (traje to od 2014. i aneksije Krima), dotle je odluka Joea Bidena da u avgustu povuče američke trupe iz Afganistana bila potpuno neočekivana i izazvala je različita tumačenja u svijetu: od toga da je to poraz SAD-a do stajališta da se to jednom moralo dogoditi. Kako god, odlazak pomenute vojske i partnera (među kojima su bili i naši vojnici) iz ove azijske zemlje, nakon 20 godina nazočnosti, znači samo jedno – prepuštanje zemlje talibanima koji su uspostavili represivni islamski emirat.
A tko je na vlasti u Afganistanu, najbolje ilustrira podatak da se novi ministar unutarnjih poslova Sirajuddin Haqqani od 2007. nalazi na popisu terorista koji su objavili Ujedinjeni narodi i da je američki Federalni biro za istrage (FBI) za njim raspisao tjeralicu na pet miliona američkih dolara. Po ishodu, misija u Afganistanu je bila – nizašta, a plaćena je vrlo visoka cijena, jer je poginulo 2.400 i ranjeno više od 20.000 Amerikanaca, a ukupni troškovi tog ratovanja mjere se stotinama miliona dolara.
Dva puča i eskalacija
Amerikanci su s manje posljedica ljetos napustili i Katar u kojem su imali tri svoje baze s naoružanjem i opremom i premjestili se u Jordan, tako da se smanjila opasnost od raketnih napada u zaljevskoj regiji. Amerikanci su otišli nakon što su, poslije tri i pol godine, Saudijska Arabija, Bahrein, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati prekinuli blokadu Katara i s njim ponovo uspostavili diplomatske i trgovačke odnose.
Tokom blokade Katar je pokrenuo jedan od najambicioznijih programa naoružavanja viđen na Bliskom istoku u posljednje vrijeme, tako da su njegove oružane snage naglo porasle, o čemu svjedoči i podatak o povećanju borbenih aviona sa 12 na 96, s tim da će se ta ekspanzija vjerojatno nastaviti budući da Katar troši milijarde dolara kako bi se zaštitio.
Naravno, i prošle godine u svijetu je bilo pandemije koronavirusa, dogodila su se dva puča (Mijanmar i Sudan), bila je eskalacija rata u Etiopiji, sukob Hamasa i Izraela oko Pojasa Gaze – ali zemaljsku kuglu zadesili su i uragani, zemljotresi, poplave i drugi fatumi koji su odnijeli mnogo ljudskih života.
Ohrabrujuće je da je u Glasgowu u novembru održan samit na kojem je više od 3.000 znanstvenika iz 200 zemalja razgovaralo o boljoj zaštiti ljudi od učinka ubrzanog globalnog zatopljavanja. Na ovom skupu bili su i Amerikanci, čime su označili povratak SAD-a u Pariški sporazum o klimi iz 2015, što je i obećao Biden. Sudionici su iznijeli mnoga upozorenja, a među inima se izdvaja ono da će države G 20 zbog klimatskih promjena 2050. izgubiti u prosjeku četiri odsto BDP-a. Hoće li plinova iz staklenika i drugih ugroza biti manje, nije izvjesno, ali razgovora o tome i upozorenja nikad dosta jer, kako je već rečeno, planetu smo naslijedili od predaka, a morali bismo je u koliko-toliko dobrom stanju ostaviti potomcima.
(SB)
(0)
