Studentice Fakulteta kriminalistike, kriminologije i sigurnosnih studija Univerziteta u Sarajevu, Valentina Vujičić i Slađana Todić, zbog veličanja Ratka Mladića, osuđenog za genocid u Srebrenici nad više od 7.000 Bošnjaka, dobile su državnu stipendiju Republike Srbije.
Tužilaštvo BiH je formiralo predmet protiv njih po prijavi MUP-a Kantona Sarajevo.
Srbijanski portal Danas se u autorskom tekstu Aleksandra Roknića osvrnuo na ovaj incident.
“Na dan obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici jedna od njih je na Instagramu, u majici sa likom četničkog vojvode Mitra Maksimovića podigla tri prsta, dok je druga objavila fotografiju ratnog komandanta Vojske RS-a Ratka Mladića, osuđenog u Hagu za genocid, na kojem je ispisan tekst „Osuđen na besmrtnost. Bio si i ostaćeš naš heroj“.
Studentice će nastaviti školovanje na Akademiji za nacionalnu bezbjednost u Beogradu.
To je urađeno na poziv direktora BIA-e Aleksandra Vulina.
I ne, nije lažna vijest.
To zapravo i nije ništa neobično, jer je ista ova vlast, danas samo bez Slobodana Miloševića, mračnih devedesetih radila isto ovo što radi i danas.
Slavi zločin i zločince, a sve koji ukazuju na to da je to potpuno nenormalno i društveno neprihvatljivo – kažnjava.
Zapravo, radikalski socijalisti samo traže opravdanje za sebe i pokušavaju da normalizuju zločin kao društveno prihvatljiv i da one koji su naređivali ili činili zločine nagrade za to što su činili.
Veličaju zlikovce jer nemaju ništa drugo ni da ponude stanovnicima Srbije na početku 21. vijeka sem mržnje prema cijelom svijetu i svima koji misle drugačije.
Činjenice, ne frizirana statistika državnog zavoda za zaluđivanje, pokazuju da se Srbija prazni eksplozivnom brzinom.
Zašto? Pa jer je ono što država nudi nedovoljno za normalan život.
Niko normalan više ne želi da pravi porodicu, pokreće biznis ili ima bilo kakve veze sa državom koja negira život i slavi smrt, ali i one koji su ruke okrvavili do lakata i smiju nam se cinično u lice poručujući – šta nam možete, ubijat ćemo opet.
Jer oni nisu bili osuđeni pred Haškim sudom zato što su ratovali, nego zato što su ubijali civile i jer nisu sudili počiniocima zločina, kako zakoni i vojna pravila nalažu.
I dokle god se Srbija divi i ponosi zločinima nad civilima – nenaoružanim ljudima, ženama i djecom, i dokle god je to državna politika, Srbiji neće biti bolje.
I ne treba da joj bude.
(Press)
(58)
