Od izlizane, patetične rečenice, hapsite Dodika, došli smo do zaključka da će Dodik biti taj koji će hapsiti. I to sve one diljem cijele BiH koji mu se ne sviđaju…
Piše: Dragan BURSAĆ (Al Jazeera)
Odlukom skupštine entiteta Republika Srpska, od juče je i zvanično na snazi Zakon o kleveti. Tako će pola Bosne i Hercegovine zagaziti u potpuni informativni mrak. Milorad Dodik je uspio preko Skupštine i svojih gaulajtera izdejstvovati pod paskom zakona o kleveti zapravo verbalni delikt i to stalno treba ponavljati. Jer, ovim će zakonom i ono malo čestitih novinara, javnih radnika, NGO aktivista biti stavljeni u jednu ucjenjivačku poziciju: Ili autocenzura i ključ u bravu ili permanentno sudsko iscrpljivanje, nakon koga slijedi ili novčana ili zatvorska kazna.
I neće tu puno pomoći niti više instance poput impotentnog Ustavnog suda ili Suda u Strazburu, jer je zakonski predviđeno da sudski postupak u međuvremenu finansira, (plaća) tuženik. Pa tako dok se (hipotetički) dođe do Strazbura i oslobađajuće presude, taj isti novinar ili aktivista će biti neupotrebljiva jedinka na ivici ekonomske propasti.
Ali, nije ovaj sramni zakon izronio preko noći, niti je on plod Dodikove hirovite ljutnje, kako mnogi nakaradno tumače poteze laktaškog autarha. Ne, Dodik je u ustavno-pravnoj ofanzivi sa željom da RS postane Sjeverna Koreja, a onda se i otcijepi – najmanje dvije pune godine.
Ili šutnja ili sudsko iscrpljivanje
Da vas podsjetim, 27.7.2021. dakle prije dvije godine, Milorad Dodik zajedno sa Skupštinom RS-a i opozicionim SDS-om uvodi izmjene krivičnog zakona po kojima citiram: “Ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Srpsku, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.“ Ovo je bila reakcija na odluke tada odlazećeg visokog predstavnika Valentina Incka, koji je nametnuo prijeko potreban zakon o zabrani negiranja zločina i genocida. I ovim Dodikovim “kontrazakonom“ ,a koji je utkan u krivični zakon RS-a zapravo ne dozvoljava da se kritički propita nastanak entiteta.
Preciznije, svako ozbiljnije ispitivanje- povijesno, etičko, sociološko i pravno uz pitanja da li je isti nastao na genocidu, zločinima i etničkom čišćenju, nailazi na zakonski zid o koji će se razbiti svaka istraživača inicijativa. Pisao sam o tome prije dvije godine i ostao frapiran koliko niti domaću javnost, a niti novinare, pa ni međunarodnu zajednicu ne zanima najava “sjevernokoreizacije“ pola države Bosne i Hercegovine. Na pitanje, da li je ovo moguće i jesu li svjesni šta će se desiti, dobio sam od predstavnika međunarodne zajednice par paušalnih odgovora u stilu “pratimo situaciju“, koji ništa ne znače, osim puke demonstracije. Logično, Dodik i kamarila se tu nisu zaustavili.
A onda je 18.7.2023. prije par dana dakle, Milorad Dodik najavio Zakon o neprijateljima RS-a, kojim bi bio kompletiran triling represivnih, tiranskih i necivilizacijskih zakona, a koji bi makar pola zemlje odveli u Srednji vijek-mada se zapravo radi o cijeloj zemlji, ali o tome dockan. Kako god, napisao sam da će implementacija zakona o “neprijateljima RS-a“, zavisti od otpora, prije svega međunarodne zajednice prema zakonu o kriminalizaciji klevete. Kako je međunarodna zajednica pokazala da osim “zabrinutosti“ i “otvorenih i zatvorenih pisama“, nema drugih mehanizama da zaustavi Dodika, sasvim je sigurno da će se u skorijoj budućnosti i zakon o “neprijateljima RS-a“, naći na Skupštini manjeg BiH entiteta i da će biti usvojen glasovima i rukama istih onih koji su uveli verbalni delikt u javnu sferu i krivični zakon.
Da, nakaradni zakon važi u cijeloj Bosni i Hercegovini
No da se vratim na pusti fakat i da pojasnim kako je zakon o kriminalizaciji klevete zapravo zakon koji će fukcionisati na čitavoj teritoriji BiH. Dakle, Dodik i klika mu, sa lojalnim tužiteljima će targetirati ljude, grupe, organizacije i medije na cijeloj teritoriji zemlje i slati im “plave koverte“-poziv za sud. Pa će sudsko iscrpljivanje biti usmjerno prema svakoj slobodnomislećoj jedinci, mediju ili organizaciji. Za odbijanje prihvatanja plave koverte iz npr. Banjalučkog tužilaštva može doći do blokiranja tekućeg računa ili interne potjernice. O tome treba razmišljati, prije nego se paušalno izgovori naivna rečenica, preselite se iz RS-a u Federaciju, jet to za Dodiku lojalno tužilaštvo ne znači apsolutno ništa.
Moram vas podsjetiti, a odličan je primjer, Ministarstvo unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska otvorilo je još u februaru zvaničnu istragu protiv Muharema ef. Štulanovića, profesora na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, nakon što je na internetu objavljen videosnimak jedne njegove hutbe koje je navodno sp**na. Profesor Štulanović mogao bi dobiti zatvorsku kaznu do pet godina zbog vrijeđanja bh. entiteta Republika Srpska, a po osnovu istog onog zakona koji sam gore pomenuo i koji, kako se vidi, u trenutku nastanka nikome nije bio sporan. I najvažnije, iako profesor Štulanović živi u Bihaću, Javno tužilaštvo RS-a očekuje od Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta Federacija Bosne i Hercegovine da izvrši sve provjere.
Ako se to moglo desiti istaknutom profesoru i to u drugom entitetu, po slovu nakaradnog zakona se može desiti bilo kome na teritoriji cijele države Bosne i Hercegovine.
Kome je namijenjen sp**ni zakon?
Ali za koga je suštinski namijenjen, preciznije koga pogađa ovaj zakon i ko će najviše “stradati“ od istog? Spisak je podugačak, ali se čini da je nakaradni zakon specifično pravljen za desetak pojedinaca-novinara, nekoliko medija i organizacija.
Navešću vam jedan primjer:
U nadopunjenom Krivičnom zakonu RS-a pod stavkom “Iznošenje ličnih i porodičnih prilika“, član 208b. stoji ovo:
(1) “Ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a što nije, niti može predstavljati činjenice koje su od opravdanog interesa, kazniće se novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM.“
Zastrašujuće je što npr. ovaj član zakona nema veze sa istinom ili lažima, nego sa subjektivnim doživljajem pojedinca prema kome je usmjereno pisanje u javnom diskursu. Preciznije, ako se nekome ne sviđa kako i šta pišete o ličnom i porodičnom životu, bez obzira na to što istinu pišete, ne samo da će vas lično tužiti, nego iza njega stoji i entitet i kazneni zakon. Pa se čini da su pojedine članove zakona pisale porodice ili najbliži rođaci Dodika i njegovih gaulajtera, koji interno hoće da se obračunaju sa “glasnijim“ novinarima, a što nema čak ni u Sjevernoj Koreji.
A ako ćemo mak na konac, samo glede ovog člana, Milorad Dodik je za uvrede izrečene novinarima, za prijetnje u tom javnom diskursu, za sprdnu sa žrtvama ubijenim u genocidu, trebao odavno platiti milionsku odštetu.
Pa zamislite samo da svaki član porodice kome je neko ubijen u genocidu ponaosob tuži Dodika koji je opsovao isti, i to baš po “njegovom zakonu“ i da traži 3000KM odštete? Radilo bi se o višemilionskim iznosima, dabome.
Ali, svi vrlo dobro znamo da zakon nije “dizajniran“ za ljude koji odista traže pravdu, nego će političke bijele medvjede u manjem BiH entitetu koji će biti još zaštićeniji dok budu sudskii iscrpljivali i gušili i ono malo zdravorazumskih glasova.
I na koncu (ako ima konca) Dodik je u zadnje dvije godine postao svjestan da ne samo da nije kažnjen zbog negiranja zločina i sprdnje sa genocidom. Naprotiv, osokoljen neradom Tužilaštva, prepariranošću sudskog sistema i očiglednim gledanjem kroz prste obje ruke međunarodne zajednice, krenuo u konačnu ofenzivu.
Pa smo od izlizane, patetične rečenice, hapsite Dodika, došli do zaključka da će Dodik biti taj koji će hapsiti. I to sve one diljem cijele BiH koji mu se ne sviđaju, koji javno ukazuju da je on nemilosrdni korumpirani autarh, negator genocida i bezdušni vladar ekonomski skrhanog entiteta, preoranog masovnim grobnicama.
(SB)
(155)
