prizna taj entitet…
“Posljedice mogu biti i takve da se time ohrabruje Dodik da formira svoj entitet, koji donekle postoji ali ne kao priznat, i da se onda vrši pritisak na Vučića da ga prizna. Vidjećemo ovih dana kada dođe izaslanik Putina koje su stvarne instrukcije za djelovanje Vučića”, upozorava Janjić
“Rusija koristi principe kako joj kad treba. Često je Kosovo isticala kao sui generis slučaj u čemu se slaže sa Zapadom, a koji se može koristiti kao presedan. I ona ga sad koristi kao presedan. U suštini ona kreira ove države na osnovu presedana Kosova. Ovim se ojačava agrumentacija Prištine kojoj se otvaraju vrata da traži svoje priznanje od Rusije, a Beograd bi morao da razmisli da li da i dalje održava tu zavisnost od Moskve kroz eneregetiku i bezbjednost u ime Kosova”, kaže za Danas Dušan Janjić, osnivač Foruma za etničke odnose.
Poslije odluke predsjednika Rusije Vladimira Putina da prizna nezavisnost paradržava na području Ukrajine – Luganjsk narodna republika i Donjeck narodna republika, novinar Danas su pitali Janjića kakvi su novonastali odnosi u trilaterali Srbija-Kosovo-Rusija i šta Srbiju čeka u novonastalim okolnostima.
On za Danas podsjeća da ovo nije prvi put.
“Rusija je to već uradila sa Južnom Osetijom i Aphazijom na teritoriji Gruzije. Prvo je formirala paradržavni entitet, a onda ga priznala za državu. To je isti scenario koji se sada ponavlja”, objašnjava Janjić.
Kada je reč o principu, Rusija koristi principe kako joj kad treba.
“Kada joj treba da stavi veto, na poziv Beograda, na izmjenu Ahtiisarijev plan i promjenu Rezolucije 1244 onda se Rusija zaklinje na teritorijalni integritet Srbije, znači ne priznaje secesiju. Istovremeno, odmah je moramo razlikovati od Kine koja sve vrijeme stoji na tom principu. I nikad nije uradila ono što je Rusija radila. A Rusija je često Kosovo isticala kao sui generis slučaj u čemu se slaže sa Zapadom, ali koji se može koristiti kao presedan. I ona ga sad koristi kao presedan. U suštini ona kreira ove države na osnovu presedana Kosova”, kaže Janjić.
Upitan o poziciji Srbije, odnosno predsjednika Aleksandra Vučića, u ovakvim okolnostima, on odgovara da Srbija mora da razmisli o svemu a pogotovo o tome da li je taj veto, u koji se kunu Vučić i drugi, zaista pomogao Srbiji i da li je jasno da Rusija nije prijatelj, jer je sada napustila sadržinu onoga što je štitio veto.
“Posljedice mogu biti i takve da se time ohrabruje Dodik da formira svoj entitet, koji donekle postoji ali ne kao priznat, i da se onda vrši pritisak na Vučića da ga prizna. Vidjećemo ovih dana kada dođe izaslanik Putina koje su stvarne instrukcije za djelovanje Vučića. Ako bi Vučić krenuo tim putem, onda on zapravo ide u ono što se zove blok saveznika Rusije i Putina, a to znači da će naići na žestok odgovor EU, Amerike i svih protivnika Putina u ovoj i drugim krizama”, navodi naš sagovornik.
Janjić izražava bojazan da će Rusija izvršiti pritisak na Vučića, za koga smtara da im duguje.
“A znamo i da je ogroman dio srpske desnice boravio u Donbasu i učestvovao u političko-propagandnim aktivnostima. Postoji i dio dobrovoljaca koji ratuju na strani Rusije. Zemlja je već uključena u krizu koja traje od 2006. a da nije nikako reeagovala”, ukazuje Janjić.
Prema njegovim riječima, posljedica ovog scenarija je da će Zapad oštro reagovati sankcijama i tražiti od Srbije da im se pridruži i da se odluči gdje pripada.
Na naše pitanje hoće li Srbija to učiniti, on odgovara da Srbija trenutno ne postoji kao država.
“Postoji jedan čovjek koji treba da donese odluku. Ne bih se kladio ni na jednog čovjeka. Jedan čovjek nisu institucije niti država. Sigurno je da bi Srbija uvođenjem sankcija Rusiji više izgubila nego što bi u ekonomskom smislu mogla da dobije. Jer smo mi ovisnici od nafte i gasa. Do toga je došlo zbog koruptivnih ugovora i nestrateškim širenjem gasovoda po Srbiji kao i zanemarivanjem hidroenergije i drugih oblika energije i potpunom orijentacijom na kupovinu gasa od Rusije. To je prva srednjoročna posljedica toga i mislim da bi nam trebalo nekoliko godina za oporavak. Druga posljedica bi bila mnogo manja. Priče o prodaji prozvoda Rusiji su bajke jer to na nivou zanemarljivih cifara. Isto važi i za investicije iz Rusije. Naš javni dug prema Rusiji ide samo iz jedne stvari a to je zaduživanje za gas i naftu i iz zaista bogatog prepušptanja Rusiji tržista ono malo nafte koju imamo”, ukazuje Janjić.
Prema njegovim riječima, ovim se ojačava agrumentacija Prištine kojoj se otvaraju vrata da traži svoje priznanje od Rusije.
“A Beograd bi morao da razmisli da li da i dalje održava tu zavisnost kroz eneregetiku i bezbjednost u ime Kosova”, zaključuje Janjić.
(SB)
(2)
