FAKTURE BUDUĆIM PARTNERIMA: “Ko pristane na Dodikova tri zahtjeva za državnu vlast, pristaje i na podjelu BiH”

U postojećem političkom i ustavnom uređenju formiranje državne vlasti nikada nije teklo jednostavno, no s obzirom da su projekti i planovi podjele Bosne i Hercegovine ušli u svoju završnu fazu očigledna je riješenost Dodika da sve blokira kako bi ispunio zadaću…

 

 

Piše: Rasim Belko

 

Iako matematičke računice preliminarnih rezultata Općih izbora pokazuju da je formiranje vlasti na državnom nivou bez SNSD-a Milorada Dodika moguće uz otežanu prohodnost zakona u Domu naroda, ipak je mnogo realnija i izvjesnija opcija da se ta stranka ipak nađe u Vijeću ministara BiH i parlamentarnoj većini. Prevashodno zbog političkog dogovora sa HDZ-om BiH, što ih blokovski čini snažnim faktorom na državnom nivou.

 

Međutim, ako je suditi po prvim zahtjevima Milorada Dodika koje fakturiše eventualnim budućim partnerima na državnom nivou, formiranje vlasti mogla bi biti još jedna od saga kakvih smo se u prošlosti nagledali. Oni koji se odvaže biti partneri pa makar iz nužde bloku HDZ-SNSD teško će se smjeti usuditi ispoštovati ono što Dodik zahtijeva.

 

A, po starom dobro oprobanom principu Dodik će tražiti tri po državu vrlo opasne stvari, oko kojih se već mjesecima lome koplja. Tokom sedmice, predsjednik SNSD-a govoreći na jednoj lokalnoj televiziji u RS kazao je: “Bez tri stvari neće biti formiranja vlasti na nivou BiH. To su plinovod ispod Drine, aerodrom u Trebinju i elektroenergetski projekat Buk Bijela na rijeci Drini”. Svjestan snage unutar administrativne jedinice čiji će biti predsjednik, Dodik najavljuje formiranje entitetske vlasti u roku od dva mjeseca, te pokušaj formiranja koncentracione vlade u manjem bh. entitetu.

 

Pristup koji je najavio već sam po sebi predstavlja uvertiru za institucionalni haos na državnom i nivou entiteta Federacija BiH. U FBiH nas očekuje vrlo neizvjesna borba oko stvaranja parlamentarne većine, gdje već mnogi istrčavaju pred rudu otpisujući neke. Primjerice, koaliranje s Demokratskom frontom Željka Komšića otpisali su i HDZ Dragana Čovića i NIP Elmedina Konakovića. U toj konstelaciji snaga, i uz očitu netrpeljivost NIP-a spram SDA ulazimo u lavirint zavrzlame zvane institucionalni haos. Uz sve to tek poslije će doći nominacije za prvog čovjeka Vijeća ministara, ključne ljude u državnoj, ali i federalnoj vlasti. Nema sumnje da će po uzoru na Dodika i Čović ispostaviti maksimalističke političke fakture, pa je pitanje ima li onih koji su eventualno spremni ispoštovati to što se traži. Jer, udovoljavanje zahtjevima Dodika i Čovića ima jedan jasno vidljiv kraj – konačna podjela države i gašenje njenog suvereniteta uvođenjem Srbije od Drine do Trebinja.

 

Vae victori rekli bi Latini. Jer, ma koliko stranke sa sjedištem u Sarajevu targetirale SDA kao politički objekt koji treba maknuti iz institucija BiH uspostavom nove vlasti, ono što će HDZ i SNSD ispostaviti kao račun moglo bi biti ubitačno po te stranke. Slično bi pak mogla proći i SDA, iako ova stranka jedina ima dovoljno dug politički život u kojem je kontinuitet previranje i borba s antidržavnim politikama. Ali, niti SDA niti oni koji hoće da je maknu ne smiju previdjeti da ispunjavanje makar i jednog zahtjeva Dodika prvenstveno, može značiti kraj državnosti ove zemlje. Stoga bi u suštini gravitacija koja ih drži oko ideje Bosne i Hercegovine u njenim granicama i državotvornosti morala biti jača od svih sujeta, egoističnih stavova i mimoilaženja.

 

Čisto da ih podsjetimo, planirani aerodrom u Trebinju je dopro upakovan plan skovan u Moskvi, čiji je implementator Beograd a izvođač radova u Laktašima. To je zapravo aerodrom koji će Moskvi i Beogradu poslužiti u novom geostrateškom preslagivanju, jer osim blizine Jadrana, ušli bi prilično duboko u zemlju NATO partnera sa aspiracijama za članstvo, ali i preblizu dvjema NATO članicama. Riječ je o projektu za koji već traje velika borba.

 

Baš kao što je i projekat Buk Bijela, za koji Ustavni sud BiH, očito je, nema hrabrosti da presudi, pa se sve ukrug vrti od tog suda do državne Komisije za koncesije i nazad. Riječ je o projektu koji finansira Vučić i koji treba da isporuči Srbiji u aktuelnom momentumu toliko željenu energetsku neovisnost po pitanju električne energije. U godinama iza nas gomilale su se milijarde koje Srbija duguje BiH na osnovu naših vodnih resursa, a sada preko Dodika pokušavaju oteti naše hidropotencijale unutar granica. Onaj ko to dozvoli bit će ravan Fikretu Abdiću, koji je pokušao pomoći Miloševiću i Karadžiću da u bihaćkoj regiji napravi genocid izdajući svoju rodbinu, komšije, sunarodnjake.

 

Priča o plinovodu ispod Drine zakotrljala se još od sastanka Dodika sa predsjednikom UO i direktorom Gasproma Alexeyem Millerom, kada je dogovorena mapa puta, ali su to u Predsjedništvu BiH zaustavili Šefik Džaferović i Željko Komšić. Dodik je netom poslije te sjednice najavio blokade drugih projekata i stavio doznanja da će blokirati sve procese dok se ne udovolji planovima Rusije koje on mora realizirati. Značajnu podršku u tome dobio je od medija pod kontrolom Dragana Čovića koji se lažno zalaže za EU i NATO put, a nastoji ispunjavati Putinove zadatke Dodiku.

 

U postojećem političkom i ustavnom uređenju formiranje državne vlasti nikada nije teklo jednostavno, no s obzirom da su projekti i planovi podjele Bosne i Hercegovine ušli u svoju završnu fazu očigledna je riješenost Dodika da sve blokira kako bi ispunio zadaću.

 

Oni koji su u predizbornim platformama i video uradcima mahali državnim zastavama, poručivali da je ovo zemlja svih nas, kleli se u patriotizam moraju shvatiti da je vrijeme obećanja završeno 2. oktobra i da je došlo vrijeme da iz uglađenih odijela pređu u uniforme, jer uskoro počinje vjerovatno nikada bitnija borba za odbranu Bosne i Hercegovine.

 

Svako mimoilaženje na tom pitanju bit će prilika da se država pocijepa i podijeli. U tom slučaju svi koji imaju odgovornost jasno i glasno će biti proglašeni izdajnicima. A za izdajnike samo jedno mjesto postoji.

 

Istovremeno, ti probosanski, probošnjački ili kako već žele da se zovu, moraju konačno shvatiti da to što nam iz međunarodne zajednice predlažu i preporučuju nije uvijek dobro za nas. Pitanje je zapravo je li ikada. Ko nije naučio na Schmidtu, neće ni na Dodiku. Zato u pamet.

 

(NAP)

(265)

FAKTURE BUDUĆIM PARTNERIMA: “Ko pristane na Dodikova tri zahtjeva za državnu vlast, pristaje i na podjelu BiH”

| Bosna i Hercegovina, Slider, Vijesti |
About The Author
-