Srbija je početkom maja doživjela dva stravična masakra u nepuna tri dana.
Prvo je trinaestogodišnji K. K. u školi u Beogradu ubio osmero djece i domara, a nakon toga je dvadesetjednogodišnji Uroš Blažić kod Mladenovca ubio 8 i ranio 14 ljudi.
Čelni ljudi Srbije, predvođeni Aleksandrom Vučićem za sve su okrivili roditelje i “zapadne vrijednosti”, pokušavajući skrenuti pažnju domaće, regionalne i svjetske javnosti sa vlastitog dvorišta.
U tom dvorištu je sigurna kuća za ratne zločince.
Desetinama njih Srbija je osigurala zaštitu od krivičnog gonjenja za genocid i druge najteže ratne zločine, počinjene uglavnom u BiH. Među njima je i Novak Đukić optužen za napad na Tuzlansku kapiju u kojem je ubijeno preko 70 tuzlanskih mladića i djevojaka.
I nije to samo odlika aktuelne vlasti i zvaničnog Beograda, već tamošnjeg većinskog građanstvo. U Srbiji se nikada nije masovno odala počast za ubijenu mladost Tuzle ili za 1601 dijete ubijeno u Sarajevu.
O izvinjenju da ne govorimo. Umjesto toga, oni koji su učestvovali u njihovom ubijanju ili ga naređivali redovni su gosti na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.
Da Srbija zapravo želi takvo društvo, pokazuje i najnovija odluka šefa BIA-e Aleksandra Vulina da dvije studentice koje su u Sarajevu veličale Ratka Mladića i slavile ubijanje Bošnjaka, nagradi stipendijama za školovanje u Beogradu.
To što je direktor BIA nagradio 2 studentkinje za veličanje osuđenog za genocid je u skladu sa stavovima vlasti i 99% opozicije u Republici Srbiji.
Ima li šanse za proteste protiv podrške i veličanja ratnih zlocinaca? – upitala je danas Nataša Kandić.
Tačan odgovor dao joj je novinar i kolumnista Dragan Bursać: Nema!
Sudeći po stavovima iz Srbije, sve su prilike da je jedina greška dječaka K. K. ta što je ubio svoje sunarodnike. Sve drugo bi ga, vrlo izvjesno, pretvorilo u heroja, pišu Vijesti.ba.
(Hayat)
(160)
