Holanđanka Monique Bergman je teške 1995. godine bila u bazi Holandskog bataljona u Potočarima. Bila je u bazi bataljona koji je trebao zaštiti nedužne ljude Srebrenice, a nije. Na dužnosti u sklopu holandskog bataljona bila je od januara do jula ‘95.
Ono što su holandski vojnici vidjeli tih mjeseci, a posebno tih dana tog jula ni oni ne zaboravljaju. Bergman je nedavno objavila fotografiju iz ratne Srebrenice s djetetom u naručju. Izrazila je želju da ga pronađe, da zna da li je živ.
To je jedan od dokaza da Srebrenicu i ljude koje je tada viđala i s kojima se družila ni nakon više od dvije decenije nije zaboravila. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) prisjetila se ‘95.
“Bila sam u komandi u Potočarima kada su Srbi počeli s granatiranjem i kada su sve izbjeglice došle do nas da traže sklonište. Vidjela sam mnoge ranjene osobe. Razaranje, strah i gladovanje. U takvim uslovima sam provela posljednje dane u Potočarima”, prisjetila se Bergman.
Govorila je i o gluhonijemom dječaku koji joj je ostao urezan i sjećanje i kojeg traži i nakon više od dvije decenije.
“Mnogo sam ga zavoljela. Dolazio je svaki put kada bi otišla s kamionom do pekare u Srebrenici. On im je donosio cvijet za hljeb. Kada su otišli svi ljudi iz Srebrenice pokušavala sam ga pronaći. Nisam znala njegovo ime zato što je bio gluhonijem. Željela sam znati je li preživio”, istakla je Bergman.
Naglasila je da joj je tih dana u Srebrenici bilo jako teško, jer je bila bespomoćna. Bergman je kazala da je bio težak osjećaj znati da si bespomoćan i napušten od UN-a.
“Gledati sve patnje tih ljudi, a ne možeš im pomoći. Bilo mi je stalo do ljudi Srebrenice i nisam mogla razumjeti zašto UN nije zaustavio Srbe zračnim napadima”, poručila je Bergman.
U to vrijeme ona se u bazi brinula za ranjene i bolesne ljude.
“Držala sam bebe u svojim rukama. Iznosila sam im ono malo vode i hrane što smo imali. To su definitivno bili najgori dani moga života. Osjećala sam se napušteno”, poručila je Bergman u razgovoru za AA.
U Memorijalnom centru u Potočarima 11. jula bit će klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop posmrtnih ostataka 127 žrtava, među kojima je 12 maloljetnika. Najmlađa žrtva je 14-godišnji Avdija Memić, a bit će ukopan zajedno sa amidžom Avdurahmanom i njegovim 16-godišnjim sinom Halilom. Najstarija žrtva koja će biti ukopana 11. jula ove godine je Mustafa Hadžović. Do sada je u Potočarima ukopano 6.377 žrtava.
(34)
