Odnosi na istoku Europe sve su napetiji dok se s obje strane ukrajinske granice gomila vojska. Diplomat i bivši veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević pojasnio je zašto je cijela ova situacija zapravo u interesu Sjedinjenih Država…
Situacija na ukrajinskim vanjskim granicama sve je napetija iz dana u dan. Na svim stranama svakim je danom sve veći broj vojske i o*****a.
Tako se u nedjelju u zapadnim medijima pojavila vijest kako je na satelitskim snimkama zabilježeno novo rusko gomilanje vojske, i to u Bjelorusiji, na 30 kilometara od ukrajinske granice. Sve je povezano s vojnim vježbama u toj zemlji koje se odvijaju uz zabavljanje lokalnog stanovništva uz pjesmu “Dvije nacije, jedna povijest, jedan narod”, prenosi CNN.
Vjeruje se da je Kremlj okupio 70 posto vojnog osoblja i o*****a na ukrajinskim granicama koje bi Rusiji bilo potrebno za invaziju punog razmjera. Taj potez nije dobro “sjeo” američkim čelnicima. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je u četvrtak da je raspoređivanje Moskve u Bjelorusiji najveće od Hladnog rata.
No, ni NATO snage ne miruju. U nedjelju je u Poljsku sletio američki zrakoplov s vojnicima. Američki predsjednik Joe Biden u srijedu je naredio raspoređivanje dodatnih tri tisuće vojnika u Poljsku i Rumunjsku, čime Washington želi uvjeriti Ukrajinu da čvrsto stoji uz njih.
Američka osveta
I dok i jedna i druga strana gomila vojsku postavlja se pitanje kome je u interesu da prvi “krene u akciju”. Rusima koji već drže okupirana područja u Ukrajini, ili Ukrajincima koji bi, ohrabreni signalima iz Sjedinjenih Država, željeli vratiti ta ista područja pod svoju kontrolu? Na to pitanje odgovorio nam je diplomat i bivši ministar Božo Kovačević koji dobro poznaje situaciju jer je u razdoblju od 2003. do 2008. bio hrvatski veleposlanik u Moskvi.
“Interes Ukrajine je da uspostavi svoj ustavno-pravni poredak na tom teritoriju. Pitanje je koliko se to Ukrajini isplati i ona je tu u najnezahvalnijoj poziciji. Rusiji pak odgovara status quo i oni su te snage nagomilali na granici ne bi li odvratili Ukrajinu od namjere da oslobodi te teritorije”, objašnjava nam Kovačević.
Izvor: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Naravno, treba gledati i na interes SAD-a, a Kovačević je mišljenja da je njima u cilju imati još jedan rat po izboru u kojem oni ne bi izravno sudjelovali. “Pomagali bi pritom Ukrajini, i ako je ikako moguće isposlovali da Rusija izgubi taj rat. To bi bila svojevrsna američka osveta za to što su ih Rusi nadigrali u Siriji”, rekao je.
Prekršeno obećanje
Rusi pak imaju druge ciljeve. Naime, režim predsjednika Vladimira Putina želi pod svaku cijenu izbjeći “ukrajinski scenarij”, odnosno svrgavanje aktualne vlasti i dolazak “proeuropskih” opcija što se dogodilo u Kijevu 2004. godine.
“To je glavni razlog zašto se Rusija želi suprotstaviti širenju NATO saveza na istok. NATO ide ruku pod ruku s demokratizacijom, i te obojene revolucije koje su se dogodile u Ukrajini i Gruziji Rusija smatra uvodom za isti scenarij u Moskvi”, objašnjava Kovačević.
Rusija je rasporedila više od 100.000 vojnika u blizini granice s Ukrajinom. Moskva tvrdi da ne planira invaziju, ali bi mogla poduzeti neodređenu vojnu akciju ako joj se ne ispune sigurnosni zahtjevi. Među njima je jamstvo da NATO nikada neće primiti Ukrajinu u članstvo, zahtjev koji su Sjedinjene Države i NATO nazvali neprihvatljivim.
“Taj je zahtjev nepotreban jer se NATO ne namjerava proširiti na Ukrajinu, barem ne u doglednoj budućnosti. Svi ti ruski potezi su, s jedne strane, potezi očajnika zbog toga što su uzmicali pred Zapadom i izraz njihovih realnih briga u vezi sa sigurnošću”, smatra Kovačević.
Podsjetimo, Amerikanci su 1990. godine obećali sovjetskom lideru Mihailu Gorbačovu da se NATO neće širiti na istok. Te godine NATO je imao 17 članica, a danas ih ima 30, među kojima su i baltičke države, te države koje su bile dio Varšavskog pakta, Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka.
‘I Milanović i Plenković su u krivu’
Kovačević tvrdi kako je posljednjih 20 godina Zapad pitanje sigurnosti rješavao “kako je htio, u potpunosti ignorirajući ruska stajališta.”
“Činjenica da se sad već pregovara na relaciji Moskva-Washington je ruski diplomatski uspjeh. Razgovara se i o onome što oni smatraju važnim. Naravno ishodi tih pregovora nisu još uvijek na vidiku”, rekao je. Smatra kako to nije pobjeda “diplomacije straha” jer Rusija ne može dobiti ono što je u svojim zahtjevima iznijela, a to je povratak vojnih pozicija na stanje iz 1997. godine.
“To je apsolutno nerealno. Što se tiče zaustavljanja samog širenja NATO pakta na istok, to je Rusija već postigla. Neovisno o javnom mnijenju u Ukrajini jer ona ne može u NATO iz razloga što o tomu odlučuju članice NATO-a. Stanje napetosti je zapravo prepreka za stavljanje ukrajinskog pitanja na dnevni red”, rekao je Kovačević.
Stav oko Ukrajine nije samo različit na globalnoj razini, nego i u Hrvatskoj. Predsjednik Zoran Milanović nedavno je iznenadio europsku javnost stavovima da su Rusi u pravu i da je Europska unija izdala Ukrajinu. Premijer Andrej Plenković je pak njegove izjave nazvao nerealnim i jasno zauzeo ukrajinsku stranu. “Ni jedan ni drugi nisu u pravu jer se obojica ponašaju neozbiljno”, kratko odgovara Kovačević.
Dva cilja američke politike
Dok Sjedinjene Države gomilaju vojsku u blizini ukrajinskih granica, iz mnogih europskih zemalja stižu daleko pomirljiviji tonovi. “Jasno je da je Europska unija na međunarodnom planu drugorazredni igrač i da je uskočila u igru koju su Sjedinjene Države namjestile”, rekao je Kovačević.
“Americi je u interesu da odnosi između Europe i Rusije ne budu dobri jer time Amerika postiže dva cilja. Prvo, povećava cijenu svojih sigurnosnih jamstava, dakle naplaćuje reket. I drugo, Europu otvara kao tržište za svoj ukapljeni plin jer nastoji onemogućiti opskrbu plina iz Rusije”, zaključio je Kovačević.
(Net.hr)
(1)
