Evropski posrednici su, međutim, podvukli da su EU i SAD čvrsto uvjereni da “evropski, njemačko-francuski prijedlog” to ima na umu i nudi rješenja, a Washington je predočio da će konačni sporazum značiti i bitne ustupke i “bolne kompromise za obje strane”, naveli su zvaničnici.
EU i SAD očekuju da čelnici Beograda i Prištine sutra u Briselu prihvate evropski prijedlog kao načela, polazišta za cjelovito, pravno obavezujuće sređivanje odnosa dvije strane, i da počnu da razrađuju kako ga primijeniti u roku od nekoliko mjeseci, uz istovremeno neizostavno formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO).
Zvaničnici u Briselu, upućeni u dijalog Beograda i Prištine, rekli su novinarima iza zatvorenih vrata da su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti stavili do znanja da će predočiti i svoje “crvene linije” i uslove u vezi sa evropskim prijedlogom, poznatim i kao francusko-njemački plan.
Evropski posrednici su, međutim, podvukli da su EU i SAD čvrsto uvjereni da “evropski, njemačko-francuski prijedlog” to ima na umu i nudi rješenja, a Washington je predočio da će konačni sporazum značiti i bitne ustupke i “bolne kompromise za obje strane”, naveli su zvaničnici.
Zato se neće odmah raspravljati o sadržaju prijedloga EU, koji je utvrđen u aneksu i nije objavljen, već o načinima i koracima da se on što prije sprovede.
Zvaničnici u Briselu su dodatno objasnili svoj stav da prihvatanje i sprovođenje ovog sporazuma od Beograda znači činjenično priznavanje nezavisnosti Kosova, a ne zvanično, pošto se u “polazištima i načelima” za sporazum to i ne traži.
Ranije su specijalni predstavnici EU i SAD za Zapadni Balkan, Miroslav Lajčak i Gabriel Escobar, isticali da je rješenje za sveobuhvatni sporazum da se Srbija ne protivi ulasku Kosova u međunarodne organizacije, što je preuzeto iz sporazuma nekadašnje dvije Njemačke za rešenje uzajamnih odnosa, kada Bon nije priznavao Istočnu Njemačku, ali se nije protivio njenom ulasku u UN.
Za SAD i članice EU koje su priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova to je jasan cilj koji bi otvorio vrata ne samo približavanju Srbije i Kosova Uniji, već i značajnim investicijama, finansijskoj i ekonomskoj pomoći, i ugrađivanju Srbije u “zapadni tabor”, u vrijeme kada Evropa i Amerika pomažu Ukrajini u ratu protiv Rusije i žele da istisnu ruski uticaj sa Balkana.
SAD i EU, koji navode da nije u pitanju ponuda “uzmi ili ostavi”, veoma odlučno stavljaju do znanja i da će ona strana, koja odbije evropski prijedlog, biti suočena s teškim ekonomskim, finansijskim i političkim posljedicama u odnosima sa Zapadom, uz obustavu investicija.
Agencija Beta je od evropskih diplomatskih izvora zatražila, ali nije dobila tumačenje kako bi Kosovo, ako Srbija potpiše evropski plan, uz činjeničko prihvatanje nezavisnosti svoje otcjepljene pokrajine, moglo da uđe u UN, ako dvije stalne članice Vijeća sigurnosti, Rusija i Kina, to spriječe sa obrazloženjem da Srbija nije zvanično priznala Kosovo.
Zvaničnici u Briselu vjeruju da bi pet članica EU koje ne priznaju Kosovo (Španija, Grčka, Slovačka, Rumunija i Kipar) ipak prihvatile tu činjeničnu, nezvaničnu kosovsku nezavisnost u slučaju da Beograd potpiše sporazum, ali su pregovori o tome između tih zemalja i posrednika EU još u toku. Najviše uzdržanosti prema takvom obrtu do sada su iskazivali Španija i Kipar.
Crvene linije Beograda i Prištine
Vučić će sutra, kako je najavljeno, obrazložiti „crvene linije“ Beograda, a to se prije svega odnosi na to da Srbija nikad neće priznati Kosovo ni pristati na njegov ulazak u UN.
Beograd traži da se odmah, uporedo, krene u formiranje ZSO, onako kako je to predviđeno briselskim sporazumima iz 2013. i 2015. godine, što je Kurti sad prvi put načelno prihvatio kao temu pregovora, ali zahtjeva da se uvaže bitne primjedbe koje je na sporazum o ZSO iznio Ustavni sud Kosova, što su pominjali i Amerikanci.
Kurti takođe up**no ponavlja da cilj za Prištinu može biti jedino “uzajamno priznavanje i reciprocitet s Beogradom”.
Zvaničnici u Briselu zato kažu da nikako ne očekuju da se sutrašnji susret brzo završi, jer bi to značilo da nema rezultata, već da “što duže traje”, jer “to može značiti i da će biti uspjeha”.
Dodaju da je riječ o osnovnom, prilično sveobuhvatnom sporazumu koji umnogome ima elemente “sveukupnog pravno obavezujućeg sporauzma o normalizaciji odnosa dvije strane”.
Srpski ministar odbrane Miloš Vučević navodi da Srbija “treba da traži kompromisna rješenja, da sagleda šta može da dobije, da ne ostane izolovano ostrvo i da izbjegne scenario iz 1990-ih, jer je ovo momenat kada se spasava država”.
Šef srpske diplomatije Ivica Dačić ukazuje da Srbija, uz “crvene linije”, mora da vodi itekako računa o svojoj ekonomskoj snazi i budućnosti.
(SB)
(43)
