Potreba za isticanjem nacionalnih identitetita, širenje laži o ugoženosti ili pak jeftino politikanstvo iza kojeg se kriju opasne namjere, novac, moć i apsolutna vlast, od davnina je zli usud na našim prostorima.
Kako su deklarirani Jugoslaveni postali ugroženi Hrvati? Zbog čega su preko noći prestali navijati za klubove u koje su se zaklinjali, prestali se potpisivati ćirilicom ili pak zaboravili da su obnašali najviše funkcije u državi u kojoj su bili „ugroženi“, tema je o kojoj se danima može raspravljati. Kako je lider HDZ-a BiH od deklariranog Jugoslavena koji se potpisivao ćirilicom postao veliki Hrvat i vjernik, a nakon toga i rekorder koji već 17 godina ima apsolutnu vlast u svojim rukama na svim političkim razinama u državi, mnogima je enigma.
Niti njegov intimus, prebjeg i osnivač HDZ-a 1990., pa „povratnik u djelo“ u redove apsurdne organizacije HNS, nije ništa bolji.
Dapače, saborski zastupnik, Božo Ljubić, iz sela Uzarići kraj Širokog Brijega, stigao u Sarajevo na specijalizaciju, nakon koje je 1985. godine i doktorirao u Sarajevu i dobio posao na Klinici za ortopediju, iako je bio sudionik Hrvatskog proljeća.
Šefom Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu Ljubić je imenovan 1992. godine.
Istom tom Ljubiću, kao „ugroženom“ Hrvatu, „bez nacionalnih prava“, bivša država je omogućila specijalističku stipentiju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Dakle, Ljubić je kao „ugroženi“ Hrvat bio na poziciji koju danas obnaša Sebija Izetbegović, što još jednom dokazuje da sve teorije o ugroženosti padaju u vodu.
Veliki i neponovljivi Željko Malnar još je prije 20 godina plastično raskrinkao velike Hrvate koji su nakon 90-ih godina izmigoljili iz mišjih rupa.
Njegov video, kojeg se danas prisjećamo, na jednostavan način je dočarao ono što se dogodilo nakon raspada Jugoslavije.
„Slobodna Bosna“ izdvojila je najzanimljivi dio, ali ipak, upozoravamo i na eksplicitni sadržaj.
Pogledajte video:
(295)
