Vladimir Žirinovski, veteran ultranacionalista i šoumen ruske politike koji je skoro do u dana predvidio invaziju na Ukrajinu, preminuo je u 75. godini.
Žirinovskog, koji je vodio krajnje desničarsku Liberalno-demokratsku stranku 30 godina, neki su prozvali “ruskim Trumpom” zbog njegovih ideoloških stajališta, uključujući zahtjeve za ponovnim osvajanjem bivših sovjetskih republika i da se zemlje, uključujući Japan i Britaniju, napadnu nuklearnim o*****em. Bio je na intenzivnoj njezi nakon što je obolio od Covid-19 od početka februara, piše The Times.
Objavljujući njegovu smrt, Vjačeslav Volodin, predsjednik ruskog parlamenta, nazvao je Žirinovskog “bistrim, talentiranim političarem” i “čovjekom koji je duboko razumio kako svijet funkcionira i predvidio je mnoge stvari”.
Posmrtnica
U decembru prošle godine ultranacionalistički političar Vladimir Žirinovski dao je prognozu u ruskom parlamentu. “U 4 ujutro 22. februara osjetit ćete [našu novu politiku]”, upozorio je. “Bit će to godina kada Rusija ponovno postane velika.” Govor je postao viralan, dodajući nagađanja o tome hoće li predsjednik Putin napasti Ukrajinu. Na kraju se predviđanje Žirinovskog činilo nevjerovatno tačnim: invazija je počela samo dva dana nakon datuma koji je on naveo.
Žirinovski, koji je postao poznato ime u Rusiji i predmet velike globalne pažnje 1990-ih, nikada nije bio poznat po tačnosti ili dosljednosti onoga što je rekao o bilo čemu. Poenta je za njega uvijek bila privlačenje pažnje. Bio je rani primjer onoga što je postalo poznati fenomen: populistički vođa koji malo mari za pitanja istine, razumije kako tačno osigurati maksimalnu pokrivenost i osvaja nepokolebljive sljedbenike tvrdeći da predstavlja one koji se osjećaju isključenima ili osiromašenim globalnim promjenama.
Mnogi koji su gledali njegove vratolomije i slušali njegovu namjerno nečuvenu retoriku vidjeli su ga samo kao komičnog. Obećao je besplatnu votku tokom svoje predsjedničke predizborne kampanje 1991., često je bio pijan u javnosti, slikan kako pleše u moskovskoj diskoteci i svađao se tokom TV debata. Predlagao je na različite načine raznijeti radioaktivni otpad nad baltičkim državama, vratiti Aljasku od SAD-a i detonirati nuklearno o*****e u Atlantiku kako bi preplavilo Britaniju. Uvijek dobar za senzacionalan prizvuk, tražio je 1000 dolara po minuti za intervjue u jednoj fazi. Među njegovim medijskim nadimcima bili su “Vlad Ludi” i “Princ klaun”.
Drugi su pak, osluškujući mračniju stranu nekih njegovih ispada, upozorili da ga ne treba podcijeniti. Predložio je odvraćanje zločina putem pogubljenja po prijekom postupku. Unatoč vlastitom židovskom porodičnom naslijeđu i radu sa židovskom organizacijom tokom sovjetskog razdoblja, Žirinovski je postao otvoreni antisemit, bacajući kamenje na židovske protestante i družeći se s krajnje desnim vođama u Evropi. Bio je i mizogin, jednom je fizički napao zastupnicu. Među njegovim prijedlozima bila je legalizacija poligamije kako bi se prekinuo demografski pad Rusije osiguravanjem muževa za, kako je rekao, “deset miliona usamljenih žena”.
Šta god ljudi mislili o njegovom ponašanju, on je zadržao ključnu privlačnost za one koji su se osjećali najviše ogorčeni i nesigurni nakon raspada Sovjetskog Saveza. Njegova Liberalno-demokratska stranka, za koju se tvrdi da je nastala uz pomoć KGB-a, osvojila je najveći broj glasova — više od 22 posto — na ruskim parlamentarnim izborima 1993. godine. Bio je posebno popularan među muškim biračima, uključujući bivše pripadnike oružanih snaga. “Ruski narod”, izjavio je, “postao je najponiženija nacija na planeti.” Žirinovski je za veliki dio toga okrivio zavjeru Zapada i počeo artikulirati viziju nove ruske asertivnosti koja je bila sve utjecajnija u Kremlju.
Rekao je da bi Rusija trebala imati za cilj proširiti se na teritorije uključujući Finsku i baltičke države, te je ustvrdio da se Moskva mora afirmirati posebno prema jugu, sanjajući o danu kada će „ruski vojnici moći oprati svoje čizme u toplim vodama Indijskog okeana”. Rečeno je da je Kremlj koristio stavove i popularnost Žirinovskog za zastrašivanje bivših sovjetskih republika koje pokušavaju zacrtati nezavisni kurs. Putin je, kao predsjednik, počeo koristiti jezik o stvaranju, recimo, Euroazijske unije kao “nezavisnog centra globalnog razvoja, a ne periferije Evrope ili Azije”, što je odražavalo retoriku koju je Žirinovski volio koristiti.
Pojedinosti o životu Žirinovskog često su ostajale nejasne – namjerno s njegove tačke gledišta, s obzirom na kontroverze o njegovom židovskom porijeklu i odnosu sa sovjetskim vlastima. Rođen je 1946. godine u Almatyju u sovjetskoj republici Kazahstan. Majka mu je bila radnica u kantini. Njegov otac, Volf Isakovich Eidelstein, bio je odvjetnik koji je radio za poduzeće za proizvodnju odjeće i obuće. Brak njegovih roditelja prekinuo se ubrzo nakon njegovog rođenja, a otac je emigrirao. U svojoj autobiografiji Žirinovski je tvrdio da mu je kao djetetu nedostajalo ljubavi i pažnje. Jednom je, upitan o nacionalnosti, odgovorio da je “moja majka Ruskinja, a otac odvjetnik”. Žirinovski se u početku koristio očevim prezimenom, ali se vjeruje da je 1960-ih promijenio ime Žirinovski, ime prvog muža svoje majke.
Studirao je na moskovskom univerzitetu gdje je učio jezike uključujući engleski, njemački i turski, a zatim radio u Turskoj kao prevoditelj. Početkom 1970-ih služio je vojni rok na Kavkazu. Vjeruje se da je nakon preseljenja u Moskvu obavljao poluslužbene poslove u državnim institucijama. Do kasnih 1980-ih bio je član židovske kulturne grupe koju je sponzorirala država, dok je još uvijek očito negirao svoje vlastito porijeklo. Tek 2001. godine konačno je potvrdio da mu je otac Židov i kasnije je posjetio njegov grob u Izraelu.
Početkom 1970-ih oženio se Galinom Lebedevom, odvjetnicom i kćerkom penzionisanog generala. Njihov sin Igor (sada se zove Lebedev) postao je političar u stranci Žirinovskog. Iza njega su također ostali sin Olega i kći Anastazija.
Kako se Sovjetski Savez liberalizirao pod Mihailom Gorbačovom, Žirinovski je počeo pokazivati političke ambicije i 1989. godine suosnivao Liberalno-demokratsku stranku, prvu opozicionu stranku kojoj je to dopušteno. To je dovelo do nagađanja da su njegovim stvaranjem upravljale sigurnosne službe i da je Žirinovski bio ili član ili blizak KGB-u, tvrdnje koje je on odbacio.
Njegova se stranka dijelom podijelila zbog optužbi KGB-a, ali Žirinovski je stvorio vlastitu verziju i, kako se Sovjetski Savez raspao 1991., kandidirao se za mjesto ruskog predsjednika. Osvojio je 7,8 posto glasova i činilo se da njegov utjecaj snažno raste 1993. godine kada je njegova stranka bila najuspješnija na parlamentarnim izborima jer je ekonomija “šok terapije” osiromašila milione dok je nekolicina sretnika, često kroz korupciju, postala basnoslovno bogata.
To je bio vrhunac uspjeha stranke, ali Žirinovski je ostao glasno prisutan. Činilo se da je pronašao smještaj s rastom Putinove hegemonije iako su ga često doživljavali kao lojalista Kremlju. U svojoj posljednjoj predsjedničkoj kampanji 2018. Žirinovski je prikazan kako sjedi na prijestolju s izloženim darovima pukovnika Gadafija i Sadama Husseina. U TV debatama, u kojima je Putin naglašeno odbio sudjelovati, Žirinovski je napao druge kandidate, izazvavši bijesne reakcije na način koji se smatra korisnim za Kremlj, zbog čega se Putin čini iznad svađe. Na izborima je neizbježno pobijedio Putin, dok je Žirinovski bio treći sa samo 5,7 posto.
Kad je riječ o vanjskoj politici, sada je imao manje razloga za kritičnost. Kremlj pod Putinom kretao se prema vrsti nasilne tvrdnje o novim ruskim ambicijama koje su, kada ju je Žirinovski predložio 1990-ih, mnogi odbacili kao ekscentrično buncanje osobe koja je trajno udaljena od utjecaja i moći.
Vladimir Žirinovski, ruski političar, rođen je 25. aprila 1946. Umro je od komplikacija Covid-19 6. aprila 2022. u dobi od 75 godina.
(1)
