Najstariji historičar zapadnog svijeta Grk Herodot u knjizi Historija svijeta (IX-a knjiga – Kaliopa) je zabilježio (450. p.n.e.) da su Grci nakon pobjede u bitki kod Plateje (479. p.n.e.) zarobivši perzijske šatore „ukrašene zlatom, srebrom i svakojakim šarenim zavjesama, zlatne i srebrene divane, sanduke pune zlata, srebra i drugih dragocijenosti, zlatne i srebrene stolove, posuđe…“ naredili perzijskim pekarima i kuharima da pripreme ručak.
Istovremeno su naredili svojim slugama da pripreme grčki ručak govoreći: „Heleni pogledajte kolika budala je bio Perzijanac koji je pored takvog života i bogatstva došao u našu zemlju da nam otme i to malo sirotinje“. Drugi logografi (prvi historičari koji su isčitavali historiju iz mitova i legendi) su tvrdili da su im perzijanci odgovorili: „Ej Grci, mi tačno znamo šta vi imate i da od vas ne možemo ništa oduzeti, ali vi ne znate da imperija mora ratovati“.
Dva i pol milenija kasnije Benito Musolini vrši invaziju na malu afričku državu Etiopiju (1935.) sa četvrt miliona vojnika, koristeći sva raspoloživa sredstva modernog ratovanja. „Imamo pravo na imperiju“ – uzvikivao je Musolini u vremenu privredne depresije, siromaštva i nezaposlenosti, očekujućii da će ratna avantura pomoći da narod zaboravi svoje egzistencijalne brige.
Na Dalekom istoku „mali“ imperijalni Japan je već napao (1931.) „veliku“ Kinu i napravio neviđena zvjerstva u Mandžuriji, ali je veliki džin bio suviše veliki da bi se mogao progutati. Vojna invazija Japana ga je samo ujedinila i probudila.
Šta se dešavalo u Evropi (1938.) nakon „anšlusa“ Austrije od strane Njemačke? Čehoslovacima je poručeno da će se morati braniti sami, a Hitler je Minhenskim sporazumom dobio sve što je tražio (nešto nam to zvuči poznato). Nesretni britanski premijer Nevil Čemberlen (Neville Chamberlain) se vratio „trijumfalno“ u London mašući sporazumom.
Još u toku Drugog svjetskog rata koji je dobiven herojskom, nemjerljivom zaslugom sovjetskih vojnika i komandanata, Staljin je masovno deportirao čitave nacije iz rodne zemlje sa svim komunistima i nekomunistima, bez iznimke
Na istoku Evrope komunisti vrše genocid i Gladomorom (izraz za planiranu glad) projektovano ubijaju (1932/33.) oko 7 miliona stanovnika u Ukrajini, sjevernom Kavkazu i području donjeg toka Volge, a drug Staljin (Josif Visaironović Staljin) se u vremenu Minhenskog sporazuma (1937/39.) krvavo i masovno obračinavao sa milionima neistomišljenika i istomišljenika širom Sovjetskog saveza. Optuženi su prvo bili podvrgnuti strahovitim mučenjima da bi im se nakon toga ponudio sporazum pod uvjetom da na javnom suđenju daju lažne izjave koje je pripremala služba NKVD – (Tajni referat N. S. Hruščova, Stvarnost Zagreb, 1970.).
Još u toku Drugog svjetskog rata koji je dobiven herojskom, nemjerljivom zaslugom sovjetskih vojnika i komandanata, Staljin je masovno deportirao čitave nacije iz rodne zemlje sa svim komunistima i nekomunistima, bez iznimke, što se nije moglo opravdati nikakvim vojnim i odbrambenim razlozima. „U vremenu pobjeda na frontovima (1943.) donesena je odluka da se deportiraju svi Karačaji (Sjevernokavkaska Republika) i svo stanovništvo Autonomne Kalmičke Republike. Slijedeće (1944.) godine deportirani su svi Čečeni i Inguši, a Čečensko-Inguška Autonomna Republika je likvidirana. Istovremeno su deportirani svi Balkari na vrlo udaljena mjesta, a Autonomna Kabardsko-Balkarska Republika je ostala samo Autonomna Kabardska Republika. Ukrajinci su izbjegnuli toj sudbini jedino stoga što ih je bilo previše, nikada ne bi bilo mjesta da ih se sve deportira“ (smijeh i veselost u sali). Nasilja i poniženja čitavih manjinskih naroda su potpirivana nacionalizmom većinskog naroda. Poljake smo nazivali „Poljačiška“, Tatarima smo se rugali imenom „Knez“, Ukrajinac je uvijek „Hohol“, a Gruzijci i drugi narodi Kavkaza su „Kavkaski ljudi“ (Tajni referat N. S. Hruščova, isto.).
Bilo kako bilo, mi i danas živimo u svijetu imperija i pri kraju Pax Americana (lat. američki mir) koji se tumačio političkom i vojnom dominacijom Sjedinjenih američkih država – SAD
Hrvatski filozof Ivan Cifrić u članku (2008.) pod nazivom „Imperij ili zajednica? Homogenizacija i raznolikost kultura u kontekstu globalizacije i identiteta“ je problematizirao stvaranje kulturnog imperijalizma koji vodi nastanku novoga svjetskog imperija. Druga opcija je očuvanje raznolikosti kao čovjekovog bogatstva. U dilemi između imperije ili zajednica autor se zalaže za drugu opciju jer raznolika kultura sadrži etički aspekt, a kao praktičnu vrijednost sadrži politički aspekt. Tendencija nastanka imperijalne kulture ide u pravcu ujednačavanja ekoloških uvjeta života, a protivi mu se kulturna raznolikost. Svijet kulture je svijet simbola, a društvo ne može bez simboličke dimenzije – zaključuje autor.
Mediji nas ovih dana obavještavaju da je na Zagreb pala bespilotna letjelica sovjetske proizvodnje, teška više od šest tona. Zašto je letjelica preletjela Ukrajinu, Rumuniju, Mađarsku i pala na Zagreb za sada možemo samo nagađati. Da li je svrha letjelice bila otkrivanje sheme vojnih komunikacija NATO pakta ili poruka druge vrste? Događaj nas je podsjetio na strašno obaranje (1983.) korejskog putničkog aviona „boing 747“ sa oko 270 putnika iznad poluotoka Sahalin u tadašnjem Sovjetskom savezu. Japansko ministarstvo spoljnih poslova je nakon otvaranja arhiva (2015.) objavilo scenarij rušenja aviona za kojeg se sumnjalo da je pribavljao tehničke elemente sistema protuzračne odbrane.
Bilo kako bilo, mi i danas živimo u svijetu imperija i pri kraju Pax Americana (lat. američki mir) koji se tumačio političkom i vojnom dominacijom Sjedinjenih američkih država – SAD. Šta mogu napraviti male nacije (države)? Neko je rekao da mogu biti male, razjedinjene, glupe i siromašne ili male, pametne i jake? Biti mali, pametan i jak pretpostavlja poznavanje svijeta od strane političkih lidera i imati sposobnost sustavnog planiranja. Da li je to moguće u današnjoj ratnim zločinima etnički podijeljenoj Bosni i Hercegovini?
Sada je sasvim jasno da su politika „srpskog sveta“ ili „otvorenog Balkana“ korijeni iz ideje „ruskog svijeta“
Kakav kapacitet imaju Obavještajno sigurnosna agencija – OSA, Državna agencija za istrage i zaštiru SIPA, politički blokirano Vijeće ministara na čelu sa g. Tegeltijom koje (ne)imenuje ministra vanjskih poslova i ostale ministre? Kakav kapacitet imaju entitetske vlade i Vlada DB? Svi pobrojani su dužni da informiraju članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine ovlaštenog za vođenje vanjske politike, koji opet od strane člana koji je „protiv“ svaku odluku koja se donese može proglasiti destruktivnom po vitalni narodni interes. Sada je sasvim jasno da su politika „srpskog sveta“ ili „otvorenog Balkana“ korijeni iz ideje „ruskog svijeta“.
Nesp**nu „lavovsku“ krivicu za projektiranje današnje Bosne i Hercegovine snosi korumpirana birokratija EU i UN koji su na samom početku agresivnog rata počeli sa crtanjem etničkih, „konstitutivnih jedinica“ u okviru Kutiljerove (Cutillerove) misije. Svi strani i domaći protagonisti su veoma dobro znali za tradicionalno visoki stepen izmješanosti bosanskohercegovačkog stanovništva u etničkom smislu, znali su da nikada u historiji nije zabilježen vjerski ili etnički sukob stanovnika zemlje (svi sukobi su bili uvezeni izvana), znali su činjenicu da u cjelokupnoj historiji zemlje nije postojalo teritorijalno etničko ustrojstvo, znali su činjenicu da ni jedan dio BiH nije nikada u historiji nosio etnički predznak i da je sve ukazivalo da su etničke teritorijalne podjele apsurd, a ipak su to učinili.
Sve te činjenice su poznate i današnjim liderima režima u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj, ali oni i dalje drže politički kurs koji vodi ka smetljištu historije. Da li je u pitanju korupcija, alavost malih provincijskih imperijalnih ideja, širi politički projekat ili nešto četvrto? Ministar spoljnih poslova Ruske federacije Sergej Lavrov je nedavno izjavio da pravo na suverenitet nemaju multinarodne države?! Iz toga proizilazi da pravo na suverenitet nema ni njegova Ruska federacija, Kina, SAD, Velika Britanija…
Želim da vjerujem da su političke, privredne i finansijske sankcije uperene ovaj put prema ruskim oligarsima, nacionalnoj državi ili imperiji, početak uspostavljanja pomenutog svjetskog društva zajednica
Ko danas stoji iza imperijalnog rata u Ukrajini o kojoj se, kao nekada o Njemcima u XIX stoljeću, govori kao „zakašnjeloj naciji“ i kojoj se prijeti i taktičkim nuklearnim udarima? Da li je to nacionalna država (Ruska federacija čiji se režim, uzgred rečeno, izvanredno pripremio za rat), imperija ili vlasnici krupnog kapitala? Engleska međunarodna organizacija OXFAM je prezentirala (2016.) izvještaj da 62 čovjeka na planeti posjeduje više bogatstva nego polovina čovječanstva. Multinacionalne kompanije i bogata elita odbijaju da plate poreze koji je potreban za funkcioniranje društva iz čega proizilazi da je društveni imperativ osigurati prikupljanje poreza od kompanija i bogatih pojedinaca radi eliminiranja ekstremnog siromaštva.
Želim da vjerujem da su političke, privredne i finansijske sankcije uperene ovaj put prema ruskim oligarsima, nacionalnoj državi ili imperiji, početak uspostavljanja pomenutog svjetskog društva zajednica. Želim da vjerujem i u skoro uspostavljanje svjetskog (Haškog) tribunala koji će osim ratnih zločina suditi za krupne korupcije pa i povrede etike i kršenja moralnih normi, kao što je prije skoro osam decenija u Nürnberškom procesu suđeno Juliusu Streicheru, izdavaču nacističkih novina Der Stürmer.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje.
(DEPO PORTAL/ad)
(20)
