Sigurno je da Bosna i Hercegovina, usprkos brojnim izazovima i političkim opstrukcijama pojedinih zvaničnika, na temelju ranijih odluka, napreduje na svom euroatlantskom putu
Piše: Đuro KOZAR
Najvažnija poruka nakon posjeta generalnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga Sarajevu jeste ona da je ovaj vojni savez uz Bosnu i Hercegovinu, da nas želi u članstvo, ali nas ne požuruje.
Surađivat ćemo kao i do sada, a to što se tijekom ovog posjeta nije konkretno razgovaralo o tome kad bismo mogli biti primljeni u NATO, ne umanjuje važnost podrške koja nam se stalno daje. Uostalom, prvi čovjek NATO-a dao je do znanja da će Alijansa, u okviru mandata EUFOR-a, čuvati mir i sigurnost u BiH. Budući da je tijekom ovih razgovora govoreno samo o suradnji s NATO-om, to je nekim “pronicljivim” bio dovoljan razlog da insinuiraju o tome kako je izvojevana “još jedna pobjeda Milorada Dodika u njegovoj separatističkoj politici”.
Ma, koja Dodikova pobjeda! Jens Stoltenberg je preko Željke Cvijanović poručio Dodiku da NATO neće dopustiti ničije jednostrano izdvajanje iz države BiH. Doduše, Cvijanović je gostu rekla da Republika Srpska nije za NATO, na šta je on odgovorio da to zna, ali je od njega dobila i odgovor da saveznici na državnoj razini razgovaraju s onima koji jesu za Alijansu i da nemaju običaj kontaktirati s entitetima.
Bosna i Hercegovina je od 2006. godine u Partnerstvu za mir NATO-a, u projektu koji je priprema za članstvo, gdje zemlje sukladno svojim potrebama i iskazanim mogućnostima razvijaju i usklađuju pojedinačne partnerske aktivnosti.
Mi smo, dakle, u čekaonici, tek kandidat za članstvo i još dosta toga moramo ispuniti, no očigledno je da nas NATO uvažava i podržava kao svog pouzdanog partnera. Sigurno je da BiH, usprkos brojnim izazovima i političkim opstrukcijama pojedinih zvaničnika, na temelju ranijih odluka, napreduje na svom euroatlantskom putu.
Na političkoj razini aktiviran je Akcioni plan za članstvo i realizirana su tri godišnja ciklusa našeg Programa reformi. Da li će se i kad slati sljedeći Program reformi, nije izvjesno, ali u Bruxellesu imaju razumijevanja. U operativnom pogledu Oružane snage BiH vrlo su aktivne u NATO-ovim zajedničkim vježbama, obuci, seminarima i slično – održavajući vrlo visoku razinu interoperabilnosti s Alijansom.
Jedan od takvih primjera je Bataljonska borbena skupina lakog pješaštva naših Oružanih snaga od 850 ljudi koja je od NATO-a, nakon vježbe na poligonu Manjača, dobila najviše ocjene i deklarirala se za misije mira. Ova formacija je odraz čvrstine, odlučnosti i profesionalnosti njenih vojnika i starješina. Ovaj uspjeh je tim veći kad se zna da ovo strogo ocjenjivanje još nisu prošle ni neke vojske članica NATO-a.
Koliko u NATO-u cijene našu vojsku, potvrđuje i podatak da nam članice, sukladno partnerskim odnosima, već godinama doniraju naoružanje i vojnu opremu da, zbog finansijske oskudice, ne bismo mnogo zaostajali za drugima. U Sarajevu je 5. srpnja ove godine održan tematski sastanak delegacije Štaba NATO-a iz Bruxellesa i oficira iz MOBiH o provođenju projekata partnerstva pod nazivom “Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine 2017-2027.” Sve je, dakle, transparentno i nema tu nikakvih tajni.
Međutim, kad su nedavno iz NATO-a odobrili 10 milijuna eura dodatne pomoći BiH, Gruziji i Moldaviji, zemljama označenim kao mete ruskog utjecaja, to je Dodik označio kao miješanje u unutarnje poslove BiH. Nema tu nikakvog miješanja, nego je predsjedniku RS-a vjerojatno zasmetalo to što se Ruska Federacija pominje u negativnom kontekstu. Dodik je još rekao da mi nismo tražili pomoć i da nam ona ne treba, što ne odgovara istini.
Pomoć je odista tražena, jer su se ministar obrane BiH u prošlom mandatu i ovaj aktuelni više puta obraćali NATO-u da nam saveznici doniraju naoružanje i opremu.
Da nije bilo tih donacija, ne bismo imali transportne helikoptere, oklopna vozila točkaše, mašine za deminiranje, uređaje za otkrivanje cyber napada itd. Suvremeno o*****e nam ne treba da bismo nekoga napadali, nego da bismo uspješno obranili naš suverenitet i državni teritorij utvrđen odlukama ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Barem je milion ljudi koji bi, kad bi zatrebalo, branili Bosnu i Hercegovinu, prema neznatnom broju tzv. demilitarista.
(Oslobođenje)
(285)