Izostanak angažmana Zapada, posebno EU, SAD i NATO-a, ohrabrio je one koji slijede nacionalističke i hegemonističke agende u regionu koje imaju sve veću moć
Piše: Maja Radević
Nalazimo se na kriznoj prekretnici u historiji Balkana koja zahtijeva dramatičan zaokret u politici Zapada prema regionu. Rat u Ukrajini donio je Zapadnom Balkanu geopolitički trenutak predaha od jačanja ruskog uticaja, ali ipak nije uklonio osnovni rizik od porasta autokratskih tendencija koje je posljednjih decenija prvenstveno podsticala Rusija – a omogućio ih je nedostak angažmana Zapada na ovim prostorima.
Ovo su neki od zaključaka koji su se mogli čuti tokom prve Sarajevske sigurnosne konferencije, održane od 15. do 17. oktobra u organizaciji Inicijative za strateške analize iz Sarajeva i partnerskih organizacija iz SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i BiH, na kojoj su učestvovali eksperti za sigurnost i geostrateška pitanja, analitičari, visoki politički dužnosnici i diplomate iz cijelog svijeta.
Za Bosnu i Hercegovinu i njene građane ovakav skup je od izuzetnog značaja u trenutku kada se država suočava prvenstveno sa ozbiljnim sigurnosnim rizicima – stalnim prijetnjama secesijom koje dolaze od predstavnika vlasti iz Republike Srpske, sve direktnijim miješanjem i jačanjem uticaja ne samo „velikih igrača“ poput Rusije i Kine, već i Srbije, Hrvatske i Mađarske, kojima se dovodi u pitanje suverenitet BiH, njen opstanak u sadašnjim granicama i budućnost kao potencijalne članice EU i NATO saveza.
PROMJENA RUSKOG NARATIVA I FOKUS NA CRNU GORU
Za Vladimira Putina, Balkan je bio svojevrsni poligon za testiranje informacijskog ratovanja, prve i ključne strategije preko koje se Rusija, ohrabrena slabašnim i nedovoljno odlučnim odgovorom Zapada, nametnula kao jedan od glavnih stranih faktora na ovim prostorima, kaže dr. Azeem Ibrahim sa New Lines Instituta za strategiju i politike iz Vašingtona.
Rusija je pokrenula kampanju dezinformacija u Sjevernoj Makedoniji prije referenduma o promjeni imena. Osnovali su fabrike trolova u Sjevernoj Makedoniji iz kojih su ubacivali lažne vijesti u američki informacioni ekosistem tokom izbora 2016. godine. Također je pokušala posijati etničku neslogu u Bosni i Hercegovini i promovirati secesiju Republike Srpske. Drugi važan aspekt uticaja je uloga Ruske pravoslavne crkve. Prije tri godine pravoslavne crkve u Crnoj Gori naklonjene Kremlju podržale su rusko uplitanje na lokalnim izborima u ime proruske opozicije. Rusija je koristila Crkvu da pomogne u izboru proruskog premijera Crne Gore, kao i da pomogne organizovati masovne proteste u većim crnogorskim gradovima početkom 2020-ih. A ovo se povezuje sa trećim aspektom, a to je ruska upotreba kulturalnih ratova kao oruđa uticaja. Putin je 31. marta 2020. potpisao dekret kojim se usvaja novi spoljnopolitički koncept Rusije, a to eksplicitno uključuje „jačanje tradicionalnih ruskih duhovnih i moralnih vrijednosti i očuvanje kulturnog i istorijskog naslijeđa“ kao ključni interes nacionalne sigurnosti. Ovaj narativ preuzeli su srbijanski mediji, često zajedno sa idejom da Zapad pokušava uništiti Rusku i Srpsku pravoslavnu crkvu – kaže Ibrahim.
Strani uticaji na Zapadnom Balkanu nikada nisu oslabili, ali način na koji se to radi promijenio se posljednjih godina, a posebno od početka ruske invazije na Ukrajinu, govori novinarka i analitičarka Una Hajdari.
– Vidimo kako je Rusija promijenila svoj narativ, posebno kroz uticaj na medije u ovom regionu. Kada govorimo o ruskom uticaju, obično prvo pomislimo na Srbiju i srbijanske medije, ali mislim da se sada treba posebno fokusirati na Crnu Goru, koja je od jedne prozapadne zemlje postala država sa izraženim prosrpskim desničarskim uticajem. Naravno, Rusija je to prepoznala i sada je ruski uticaj usmjeren na javnost u Crnoj Gori, prvenstveno kroz pokušaje da ih se uvjeri kako je njihov kulturni identitet ugrožen od strane zapadnih sila. To je vrlo opasno i sada, recimo, imate situaciju da su mainstream mediji u Crnoj Gori počeli da preispituju da li je Crna Gora trebala priznati Kosovo – kaže Hajdari.
Priča o jačanju, pa i preovladavanju ruskog uticaja na našim prostorima aktuelna je već godinama, no ključno pitanje u svemu tome je zbog čega Zapad gotovo ćutke promatra aktivnosti Kremlja na Zapadnom Balkanu? Zašto nema mnogo snažnijeg, odlučnijeg odgovora, posebno kada je u pitanju Bosna i Hercegovina?
Prema riječima političkog analitičara Jasmina Mujanovića, jedan od ključnih problema je značajno raslojavanje koje je danas prisutno unutar euroatlantske zajednice u sigurnosnom smislu i kreiranju politika prema Zapadnom Balkanu. Evropska unija više ne funkcioniše kao jedinstveni, zasebni akter na globalnoj sceni, a različiti stavovi i geostrateški interesi pojedinih država EU umnogome se održavaju na BiH.
– U slučaju Bosne i Hercegovine, imate više EU država koje podrivaju sigurnost i suverenitet zemlje. Tu je prije svega Hrvatska, ali sve više i Mađarska koja blokira eventualne sankcije koje bi EU nametnula Vučićevoj vladi zbog Kosova, ali i eksplicitno blokira mogućnost uvođenja sankcija Republici Srpskoj ili njenom vođi Miloradu Dodiku. Čak je mađarski premijer Viktor Orban nedavno otvoreno rekao da ukoliko dođe do takvih sankcija, Mađarska će Republici Srpskoj to finansijski nadoknaditi. Mi ovdje još uvijek govorimo o toj ideji euroatlantske zajednice i jedne zajedničke politike prema Zapadnom Balkanu iako njena koherentnost više ne postoji. To ne znači da se to ne može promijeniti, ali čini mi se da takvu promjenu nećemo vidjeti skoro. Sve to je ozbiljan izazov za politiku Brisela i Vašingtona na ovim prostorima, ali i za zemlje poput Njemačke koje imaju ogromnu političku i ekonomsku težinu – govori Mujanović.
Sadašnja situacija generirana je načinom na koji su EU i SAD pristupile Zapadnom Balkanu nakon ratova u Jugoslaviji 90-ih godina, dodaje Mujanović:
– Postojala je ta ideja regionalne integracije svih zemalja sa područja ex-Jugoslavije sa ciljem da se one zajedno kreću naprijed, pri tome ignorišući ne samo izuzetno osjetljive stavove prema događajima iz 90-ih, već i nedostatak suštinskih političkih promjena, posebno u zemljama kao što je Srbija. I onda dođete u današnje vrijeme, gdje imate vlast u Srbiji koja je gotovo u potpunosti sastavljena od „mladih lavova“ iz Miloševićevog režima, koji su sada postali glavni igrači. Zatim se okrenete Prištini, Podgorici i Sarajevu i kažete: „Hajde da napravimo Otvoreni Balkan“. Pa, to ne prolazi, jer kada iz Sarajeva, Prištine i Podgorice pogledate Aleksandra Vulina, Ivicu Dačića, Anu Brnabić i ostale, vidite sigurnosnu prijetnju, vidite direktnu opasnost za suverenitet i teritorijalni integritet vaše zemlje. Zato mislim da ideje o regionalnoj integraciji ne mogu dovesti do onih ishoda kakve bismo željeli da imamo.
Panelisti Sarajevske sigurnosne konferencije
No, nije samo ruski uticaj problem Zapadnog Balkana. Kina je postala jedan od najvećih investitora u zemljama regiona. Novac koji dolazi iz Kine dočekuje se sa dobrodošlicom, ali pitanje je kolika je stvarna cijena iza tih investicija koju će na koncu platiti građani, naglašava dr. Azeem Ibrahim.
– Izostanak angažmana Zapada, posebno EU, SAD i NATO-a, ohrabrio je one koji slijede nacionalističke i hegemonističke agende u regionu koje imaju sve veću moć. Ovaj nedostatak angažmana imao je dvije ključne komponente. Prvi je zasnovan na politici State Departmenta koji je, čini se, zauzeo stav da je region Zapadnog Balkana inherentno plemenski te da je nerealno nadati se bilo čemu ambicioznijem u demokratskom smislu od upravljanja statusom quo. Rezultat je blijedo sjećanje na supersilu koja je voljna i sposobna utjecati na regiju prema svojim proklamovanim idealima „manje korupcije i više demokratije“. Druga komponenta ovog nedostatka angažmana je Evropska unija, čiji je uticaj jednostavno izblijedio. U protekle dvije decenije njihova sposobnost da utiču na aktere u regionu bila je potkrijepljena perspektivom EU integracija i konačnog članstva. Ova nada je gotovo nestala, a sa njom i uticaj EU. Taj vakuum je, naravno, popunjen kineskim investicijama i ruskim dezinformacijama – navodi Ibrahim.
NATO I SUOČAVANJE SA RUSKOM PROPAGANDOM KAO DIO RJEŠENJA
Na pitanje gdje je rješenje i šta bi zapadne sile trebale učiniti da neutrališu maligne uticaje na Zapadnom Balkanu, Ibrahim kaže da angažman mora biti na puno višem nivou, a to znači i dopiranje direktno do stanovništva uključujući i kulturnu diplomatiju, kao i suočavanje sa izazovom ruskog informacijskog rata.
– Zapadne informativne operacije bi mogle profitirati ako podsjete Srbe da Rusija ne može biti pouzdan partner. Da ništa nije pomoglo Jermeniji, članici Organizacije Ugovora o kolektivnoj sigurnosti. Da se Rusija ranije pridružila mirovnoj misiji na Kosovu predvođenoj NATO-om, napuštajući ga 2003… Zapad bi također mogao više ulagati u slobodne medije na Balkanu, posebno na područjima koja su ranjiva na ruske informativne operacije u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Postoje određeni dijelovi regiona koji možda nisu prijemčivi za retoričku privlačnost zapadnih demokratija i slobodnog društva, ali ako se sada postave jaki temelji, to bi se moglo promijeniti za nekoliko godina. Također, naklonjen sam argumentu Kurta Bassuenera da bi NATO trebao razmotriti raspoređivanje snaga za odvraćanje u regionu, počevši od Brčkog.
Zapadni tretman Srbije zaslužuje posebnu pažnju. Negiranje ratnih zločina i istorijski revizionizam genocidne prošlosti u Srbiji je posljednjih godina na vrhuncu. U tom kontekstu, pristup utemeljen na realpolitici i trenutnim potrebama kao što je naoružavanje Ukrajine ne može nadati trajno uticati na orijentaciju srbijanske spoljne politike. Iako će možda trebati vremena da urodi plodom, zapadna politika bi trebala krenuti od onoga što su osnovni uzroci međunarodne orijentacije Srbije, a ne njihovi simptomi – zaključuje Azeem Ibrahim.
Putin je spreman na sve da bi zaustavio zemlje Zapadnog Balkana na njjihovom euroatlantskom putu
Situacija u Bosni i Hercegovini i dalje je nestabilna. Veliki svjetski konflikti poput rata u Ukrajini, i sada novog sukoba Hamasa i Izraela, skreću fokus svijeta sa dugotrajnih konfliktnih područja, a BiH je jedno od takvih, naglašava Joe Wingaeten, član Bundestaga.
– Mi u Njemačkoj posebno vidimo problematičnu ulogu Srbije. Srbija mora odlučiti na koju stranu će stati, njihova je odluka da li će biti dijelom EU ili će biti ruski saveznici. Istovremeno ne mogu oboje. To je ključni problem ovdje u regiji – kaže Wingaeten.
Britanski političar David Lidington, bivši potpredsjednik britanske Vlade i ministar za evropska pitanja u Vladi Davida Camerona, kaže da kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, očigledno je u Putinovom interesu da podržava suštinsko razdvajanje entiteta unutar zemlje i da pokuša oslabiti ili spriječiti kretanje ka istinskom pomirenju i stvaranju zajedničkog društva.
– U regionu, znamo da Rusija želi da drži Srbiju pod svojim utjecajem, i da Putinovim interesima odgovara nestabilnost u odnosima između Kosova i Srbije. Putin je u prošlosti bio saučesnik u pokušajima da se promijeni vlast u Crnoj Gori. Ruski novac je, naravno, uključen i u Sjevernoj Makedoniji. Bilo šta što može učiniti da zaustavi zemlje Zapadnog Balkana na njihovom europskom i euroatlantskom putu, to će Putin i da pokuša – smatra Lidington.
Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške
(SB)
(226)
