(…) zaustavi ruske planove.
Piše: Majda Ruge (viši saradnik za politiku u programu Šire Evrope u Evropskom vijeću za vanjske odnose)
Eskalacija rata u Ukrajini bila bi katastrofa. Ta bi katastrofa uglavnom zadesila ukrajinski narod, ali posljedice rata bi se proširile daleko izvan Ukrajine i mogle bi promijeniti pravila evropske sigurnosti.
To bi zauzvrat oslabilo globalne sigurnosne institucije – koje su ionako krhke. Uprkos svojoj zabrinjavajućoj tendenciji da napadne svoje susjede, Rusija je i dalje centralna u sistemu UN-a, a posebno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC). Sveobuhvatni rat u Evropi ostavio bi UN u velikoj mjeri paraliziranim – kao što je to bilo tokom većeg dijela Hladnog rata.
Ali takva paraliza nije kraj mirotvorstva. Kriza će neizbježno stvoriti imperativ zapadnim državama da rade oko Rusije na pitanjima gdje je koristila svoje članstvo u VSUN da osujeti napore za izgradnju mira i stabilizaciju.
Situacija u Bosni i Hercegovini je dobar primjer za to.
Vijeće sigurnosti UN planira da razmotri situaciju u zemlji u novembru ove godine. Članovi ove institucije glasat će o godišnjem produženju EUFOR-a Althea, vojne misije EU zadužene za održavanje mira i sigurnosti u Bosni. Rusija ima veto na raspoređivanje 600 vojnika EUFOR-a stacioniranih u Bosni – male misije koju uglavnom čine mađarske, austrijske i turske trupe, a kojoj nedostaje osoblje i oprema za zaštitu granica Bosne. Kako je Rusija svjesna slabosti EUFOR-a, nije zainteresirana za okončanje misije. Umjesto toga, koristi svoj veto na mandat EUFOR-a da dobije ustupke koji slabe američke i evropske političke inicijative u Bosni.
Iz komentara ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova na moskovskoj konferenciji za novinare može se zaključiti kako Rusija namjerava koristiti Vijeće sigurnosti UN za postizanje svojih ciljeva.sa svojim njemačkim kolegom 18. januara 2022. Iako je diskusija bila fokusirana na Ukrajinu, Lavrov je eksplicitno spomenuo Bosnu. Naglasio je da je u interesu Rusije da međunarodni akteri postignu konsenzus u svim svojim odlukama o budućnosti Bosne. On je implicitno mislio na izbor Berlina da zaobiđe odobrenje Vijeća sigurnosti UN i ignoriše rusko protivljenje nedavnom imenovanju njemačkog političara Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, institucionalnog čuvara Dejtonskog mirovnog sporazuma. Moskva je željna potpunog zatvaranja Ureda visokog predstavnika (OHR) i gorljivo se protivila ovom imenovanju.
Iz tog razloga je Rusija zaprijetila da će staviti veto na obnovu EUFOR-a Althea na sastanku Vijeća sigurnosti UN u novembru prošle godine. Moskva je uspjela eliminirati sve reference na OHR i spriječiti da se Schmidt lično pojavi kako bi predstavio svoj izvještaj. U izvještaju se upozorava na najtežu egzistencijalnu prijetnju s kojom se Bosna suočila od završetka rata u BiH 1995. godine.
Ponašanje Rusije prema Bosni govori o njenim ambicijama i taktikama, kao io njenoj želji da smanji uticaj Zapada i potkopa zapadne političke projekte izvan bivšeg sovjetskog prostora. Rusija radi na postizanju ovih ciljeva u više pravaca. A njenja ambicija da izradi novu međunarodnu sigurnosnu arhitekturu – onu koja marginalizira Sjedinjene Države i NATO – proteže se na regije u kojima SAD i njeni evropski saveznici tradicionalno preuzimaju vodeću ulogu u sigurnosti. U svim ovim regionima, zapadne države su uložile mnogo vremena, novca i političkog kapitala u izgradnju mira i demokratske reforme. U Bosni kao i u Ukrajini, cilj Rusije je da zadrži zemlju podalje od NATO-a, a NATO snage van zemlje, te da politički i vojno oslabi SAD. Pristup Kremlja ovome je jednostavan: ugasiti prisustvo zapadne izvršne vlasti u obliku OHR-a, unutar kojeg SAD još uvijek imenuju glavnog zamjenika visokog predstavnika; spriječiti ustavnu reformu koja se može dogoditi samo uz američku podršku; i osigurati da centralna vlada ostane nesposobna da dobije vanjskopolitičku agenciju koja joj je potrebna za donošenje odluka o članstvu u NATO-u i EU.
Moskva provodi svoj plan u različitim pravcima à la carte – birajući kada će prekršiti pravila, a kada koristiti međunarodno pravo da potkopa zapadni uticaj. Koristi prijetnju grubom silom protiv Ukrajine da izvuče ustupke od Zapada, nadajući se da će povratiti ono što smatra svojom pravom sferom uticaja. Ako bi Moskva uspjela u nastojanju, to bi predstavljalo potpuno kršenje međunarodnog prava o suverenitetu i teritorijalnom integritetu država. U Bosni, Kremlj pokušava iskoristiti takav zakon za uklanjanje OHR-a, zahtijeva konsenzus u međunarodnim institucijama, koristi svoju moć u Vijeća sigurnosti UN kako bi smanjio utjecaj Zapada i podržava secesionističke aktere koji aktivno potkopavaju suverenitet Bosne.
Zapad ne bi trebao dozvoliti Rusiji da postavlja uslove angažmana međunarodnih institucija sa zemljom koja se nalazi na granici Evropske unije i koja je toliko važna za evropsku sigurnost. Ruska upotreba veta na EUFOR prošle godine dovela je do ustupaka koji su uglavnom bili simbolični i nisu uticali na rad OHR-a (koji je već opterećen mnogim problemima). Ali tu se neće zaustaviti. Sljedeće godine Rusija će vjerovatno ići dalje – u najmanju ruku, zahtijevajući datum za zatvaranje OHR-a ili možda političke ustupke njegovim punomoćnicima, koji trenutno provode destabilizirajuću agendu na tlu koju Moskva podržava.
Njemačka i njeni saveznici u Vijeću sigurnosti UN moraju planirati kako održati vojno prisustvo EU u Bosni, čiji mandat ne bi trebao biti uslovljen dobrom voljom Rusije. Kako bi efikasno odgovorio na ruske ucjene, NATO bi trebao pokazati svoju spremnost da zamijeni EUFOR ako Rusija blokira raspoređivanje snaga. U ovom slučaju, NATO mandat bi proizašao direktno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i trebao bi tražiti političku opredijeljenost svojih ključnih država članica za održavanje mira i stabilnosti u Bosni. Da budemo jasni: Rusija ne želi da NATO zamijeni EUFOR. Ali Zapad će biti u jačoj pregovaračkoj poziciji ako se NATO kredibilno opredijeli za to, osim ako Moskva ne popusti.
U međuvremenu, postavit će se veće pitanje ako ruske snage pokrenu veliku ofanzivu na Ukrajinu: koliko će još zapadne demokratije dozvoliti Rusiji da postavlja uslove evropske sigurnosti iskorištavajući sistem međunarodnih normi i pravila koje redovno krši?
(NAP)
(15)
