Bilo je trenutaka kada sam u očaju i ja htjela uzeti, da vidim što je to, osjetiti kakav je osjećaj koji ih primorava stalno ga uzimaju. Vjerujte mi, znala sam danima sjediti i gledati u špric i razmišljam da li uzeti ili ne. Na kraju bi uvijek sama sebi govorila: “Bože, da li si ti normalna, šta je s tobom?” – Objašnjava ova napaćena majka.
Nakon dvije godine pobjegla je iz kuće. Pronašli su je u jednom stanu predoziranu, u kritičnom stanju. Liječnici su se borili za njezin život … Jednostavno, nije htjela da se izvuče, padala je sve dublje.
– Tada sam, na kraju snage i živaca, sela i rekla mužu: “Hoćeš li priznaš da u kući imamo narkomana, ili ne? Ako ne želiš priznati, više me ni ti ni ona nećete interesovati. Sada spašavam samu sebe. Tri godine sam se osuđivala i uništavala, tri godine sam se pitala kakva sam ja to majka. I na kraju sam se razboljela, organizam je popustio, počela sam padam u nesvijest. Jednostavno, čovjek puca – zaključila je ona.
Navodi da su djevojčicu morali ispišu iz škole, zatvorili su je u kuću.
Nekoliko puta samo išli kod neuropsihijatra. Pokušavali su da je odviknu, ali neuspješno. Ponovno je pobjegla od kuće i vratila se nakon 20 dana. Ovoga puta ni liječnici joj nisu davali šanse. Imala je upalu pluća, gnojnu anginu, upalu bubrega i mokraćnih kanala. Tada sam joj rekla: “Imaš samo dvije mogućnosti. Prva je da ostaneš u kući, ali da ideš u centar za odvikavanje, i drugu, izaći kroz vrata i da se nikada više ne pojaviš u našim životima “- navela je ona dvije opcije koje je stavila pred svoje dijete.
Odgovorila je da ne želi ići na liječenje. Tada je otvorila vrata i bila je spremna da je nikada više ne vidim.
– Mama, ja ću se izliječiti samo ako me zaključati. I ti moraš samnom – rekla je, da bi potom uslijedilo sedam mjeseci borbe koje su majka i kći provele zajedno, zaključane.
Nakon neuspješnog pokušaja, morala je ipak potraži stručnu pomoć.
Sada se već 11 mjeseci nalazi u centru za liječenje od ovisnosti.
Nakon 9 mjeseci sam dobila njezino prvo pismo koje me je oduševilo jer iz nje više nije govorila d***a. To je bilo to moje dijete iz sedmog razreda, koje je bilo odličan učenik s peticama iz svih predmeta. To pismo je i mene vratilo u život, dalo mi je volju da pomažem i drugima. Od tada se nismo ni čuli, ni vidjeli. Ona još uvijek nije spremna za mene, ali ja sam strpljiva. Kada sam mogla tri godine da se borim s tim, mogu pričekati još malo, da mi se javi. Kažu nam da još nije spremna da se vidi i suoči s nama jer je svjesna što je napravila. Do sada nije napustila centar za liječenje narko ovisnika, a kada bude spremna da se vrati kući, čekat ćemo je raširenih ruku -KROZ SUZE ZAKLJUČILA OVA ŽENA.
(330)
