Činjenica da smo suočeni sa najozbiljnijom krizom u regionu od Jom Kipurskog rata je sama po sebi iznenađenje jer je, kaže Frankopan, bilo mnogo znakova napretka i mira, jer Salivan je s pravom ukazao.
Britanski historičar sa Univerziteta u Oxfordu Peter Frankopan, hrvatskog porijekla – kako je objavljeno i na sajtu hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova, kada je u junu predstavio svoju knjigu u hrvatskoj ambasadi u Londonu – napisao je opširnu analizu za britanski “Telegraf” o događajima u Izraelu, upozoravajući da će napad na Izrael imati ozbiljne posljedice, čiji je značaj teško potcijeniti.
Da bi naglasio kritičnost situacije, uporedio je događaje protekle nedjelje sa onima 1914. godine. Navodi da je početak ljeta te godine bio ispunjen globalnom nadom. I u Velikoj Britaniji i u inostranstvu stvari su izgledale mirno, kako je tada primijetio jedan visoki diplomata.
“Nisam vidio tako mirnu situaciju otkako sam bio u Foreign Officeu”, napisao je sir Arthur Nicolson u maju 1914. nakon što je napustio mjesto ambasadora u Rusiji.
Ali, ti idilični dani nestali su nakon atentata na Franca Ferdinanda u Sarajevu. Odluke donijete u nedjeljama koje su uslijedile promijenile su svijet zauvijek – ubrzo je cijela Evropa bila u ratu, koji se ubrzo prelio na Aziju i Afriku. U roku od četiri godine, milioni ljudi su umrli, a bezbroj drugih je ranjeno, Rusiju je zahvatila revolucija i počela je spirala događaja koja je dovela do komunističkog autoritarizma. Doba evropskih imperija se bližilo kraju, iako se neko vreme za britansku monarhiju nije činilo tako, prenosi “Jutarnji list”.
A niko nije video da sve to dolazi.
Znakovi šire eskalacije
Isto tako, i Izrael je bio zatečen napadom Hamasa 7. oktobra. Jake Sullivan, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, rekao je krajem septembra da je Bliski istok “danas mirniji nego što je bio u posljednje dvije decenije”.
Ispaljivanje raketa iz Gaze ka Izraelu 7. oktobra (Foto: FATIMA SHBAIR / TANJUG/AP)
Izrael je krenuo u odmazdu. Nakon opsade i bombardovanja Gaze sada je izdato naređenje da se evakuiše više od milion ljudi koji žive na sjeveru Gaze. Mnogi strahuju šta će doneti naredni sati, dani i nedjelje.
Za sada mnogi smatraju da će posljedice katastrofe snositi samo stanovništvo Izraela i Gaze. Međutim, već postoje znaci eskalacije. Neki američki obaveštajni zvaničnici su prvobitno povezali Iran sa napadima, a Sullivan je tvrdio da je „Iran bio saučesnik u ovom napadu u širem smislu jer je obezbjedio lavovski dio sredstava za vojno krilo Hamasa, obuku i sposobnosti.
Poruke Irana
Ta procjena se promijenila u posljednja dva dana pošto više izvora sada ukazuje da je napad Hamasa iznenadio iransko rukovodstvo. Ako Teheran tada nije bio direktno umiješan, sada je spreman za borbu.
Hossein Amirabdollahian, iranski ministar vanjskih poslova, rekao je da bi izraelske akcije i ultimatum u Gazi “nesumnjivo izazvali kolektivni odgovor osovine otpora”. To je očigledno trebalo da znači da će se u to uplesti glavni iranski saveznik u regionu, libanski Hezbolah.
Hezbolahovi vojnici (Foto: WAEL HAMZEH / EPA)
Činjenica da smo suočeni sa najozbiljnijom krizom u regionu od Jom Kipurskog rata je sama po sebi iznenađenje jer je, kaže Frankopan, bilo mnogo znakova napretka i mira, jer Salivan je s pravom ukazao.
Abrahamov sporazum, potpisan 2020, normalizovao je odnose između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina. Prošlog mjeseca je saudijski prijestolonasljednik Mohamed Bin Salman u rijetkom intervjuu sugerisao da se priznanje Izraela od strane Saudijske Arabije “svaki dan sve više približava” – u očekivanju stvaranja održive palestinske države.
Nezamislivo prestrojavanje odnosa
Perspektiva prestrojavanja na Bliskom istoku, rješenje sa dvije države ili nagodba sa Izraelom, sada više ne izgleda toliko nategnuto koliko nezamislivo.
Napad na Izrael će imati ozbiljne posljedice, čiji je značaj teško potcijeniti. Prije svega, šok koji su doživjeli Izraelci zbog neuspjeha obaveštajnih službi da otkriju pretnju i loše koordinisane akcije vojske da joj se brzo suprotstave, preoblikovaće ionako krhku političku sliku u zemlji.
Izraelska vojskaIzraelska vojska (Foto: ANDREW CHITTOCK / ALAMY / PROFIMEDIA)
Ako su izvještaji da su egipatske obavještajne službe upozorile svoje izraelske kolege na neizbježni napad tri dana ranije tačni, onda se moraju postaviti ozbiljna pitanja ne samo o tome zašto ovo upozorenje nije shvaćeno ozbiljnije, već i o smijeru vlade Benjamina Netanjahua i potencijalnim ometanju koje predstavljaju predložene reforme koje su izazvale ono što su neki analitičari nazvali “najozbiljnijom ustavnom i političkom krizom” od uspostavljanja Izraela prije 75 godina.
Udarni talasi se šire mnogo dalje.
Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije objavilo je saopštenje u kojem se ne pominje nasilje u kojem su posjetioci festivala i porodice brutalno ubijeni prošlog vikenda. Umjesto toga, navodi se da su slali „ponovljena upozorenja o opasnosti od eksplozije kao posljedice nastavka okupacije, lišavanje legitimnih prava palestinskog naroda i ponovljene sistematske provokacije protiv njegovih svetilišta“.
Možda nije iznenađenje što je Saudijska Arabija odlučila da ostavi po strani svoje potencijalno revolucionarne veze sa Izraelom i pokaže solidarnost sa Palestincima sada kada se suočavaju sa krizom.
Dvosmislena Kina
Prvobitna reakcija kineskog Ministarstva vanjskih poslova takođe nije rekla ništa o smrti 1.200 ljudi u Izraelu, već je samo izrazila zabrinutost “zbog trenutne eskalacije tenzija” i pozvala “relevantne strane da ostanu mirne, pokažu uzdržanost i odmah prekinu neprijateljstva, kao što bi zaštiti civile i izbjegne dalje pogoršanje situacije”. Najprikladniji pravac djelovanja, istakao je Peking, leži u “sprovođenju rješenja o dvije države i uspostavljanju nezavisne države Palestine”.
Ovaj dvosmislen odgovor oštro je kritikovao Juval Vaks, visoki diplomata u izraelskoj misiji u Kini.
“Izrael je očekivao oštru osudu Hamasa i njegovih akcija”, primijetio je on, rekavši da “kada se ljudi ubijaju, kolju na ulicama, teško da je vrijeme da se pozove na rješenje dvije države”.
Posmatrači poteza Pekinga su brzo primijetili da je kinesko pominjanje rješenja o dvije države odstupanje od njene uobičajene pozicije nemiješanja u unutrašnjim poslovima drugih zemalja. Štaviše, imajući u vidu dugogodišnje i važne trgovinske veze Kine sa Izraelom, uzdržanost da se pokaže javna podrška se tumači kao pokazatelj značaja arapskog sveta i posebno zalivskih država koje proizvode naftu u kineskom strateškom i ekonomskom razmišljanju.
Vladimir PutinVladimir Putin (Foto: TANJUG/AP)
Putinov narativ
Ako Peking posmatra prošlonedjeljne događaje kroz prizmu novog svijeta koji se uobličava, onda je isti slučaj i sa Moskvom.
Nema apsolutno nikakvih dokaza o bilo kakvoj umješanosti Rusije u događaje od prošle nedjelje ili podrške Hamasu i njegovim aktivnostima. Ali, Rusija je bila u velikoj mjeri uključena u događaje u Siriji tokom protekle decenije, a odnedavno u izgradnju i jačanje veza sa Iranom, a ne samo radi osiguranja zaliha bespilotnih letelica za upotrebu na ratištima Ukrajine.
Ruski predsednik Vladimir Putin takođe nije propustio priliku da za napad Hamasa okrivi SAD. On je rekao da je oštra eskalacija izraelsko-palestinskog sukoba primer neuspeha politike Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku.
Za Putina kriza na Bliskom istoku dolazi u pravo vrijeme, ne samo u smislu odvlačenja pažnje sa rata u Ukrajini i okrivljavanja Zapada za tuđe grehe.
Možda je najznačajnije od toga jačanje ideja koje postoje u mnogim zemljama svijeta, posebno u Evropi i SAD, da je svijet u tranziciji, odnosno da ulazimo ili da smo već u mračnom dobu i da su prijetnje na svakom uglu – od efekata novih tehnologija do zabrinutosti zbog klimatskih promena, od zabrinutosti zbog masovnih migracija do zabrinutosti oko polarizacije političkog života.
Kako je rekao Kevin Rudd, bivši premijer Australije, “živimo u deceniji opasnog života”.
Rudd je 2021. pisao o kontekstu američko-kineskog rivalstva. Ali taj obrazac se odnosi na čitav niz novih rivalstava koja su se od tada samo pojačala – ne samo onih između geopolitičkih blokova, kao što su Zapad s jedne strane i Kina i Rusija s druge – već i novih saveza, kao što je BRIKS.
Kako su se događaji odvijali u lijeto 1914, velike sile, čak i imperije, igrale su na svoju sposobnost da donose dobre, a ne ishitrene odluke. I dok će osveta za užase proteklog vikenda zauzeti centralno mjesto u narednim danima i vjerovatno će se intenzivirati sa tragičnim posledicama, moramo da se sjetimo nekih od najgorih lekcija historije i da obezbijedimo da se one ne ponove, zaključio je Frankopan.
(Jutarnji list)
(296)
