Žrtve trgovine ljudima nekako kao indigom preslikano imaju sličnu sudbinu – velika obećanja, grandiozne riječi, a onda si*ovanje, “rintanje” bez plate i život koji liči na ropstvo.
Mi smo u novosadskoj sigurnoj kući, koja je svojevremeno bila prihvatilište za žrtve trgovine ljudima, razgovarali sa upravnicom dr Nadom Padejski Šekerović, koja je željela da nam ispriča slučaj jedne od eksploatisanih žena.
Molila nas je da ostane anonimna i da se o njoj govori u trećem licu, jer je poslije svega ono što je toj ženi neophodno – mir i anonimnost.
Naime, priča počinje na krajnje nevjerovatan način. Djevojka iz centralne Srbije dobija poslovnu ponudu i to ni manje ni više od svoje najbolje prijateljice.
– Zanimljiva činjenica je da joj je to najbolja prijateljica postala u prethodne dvije ili tri godine. Dakle, klasičan mamac. Prijateljica joj obećava da će je spojiti sa svojim poznanicima u Italiji, koji drže kafanu, gdje bi žrtva trebalo da radi. To se i dešava, ona odlazi, a onda počinje pakao – prepičala je Padejski Šekerovićovaj traumatičan slučaj.
Žrtva odlazi da radi, a ispostavit će se kasnije da je osnovna karika ovog lanca trgovine suprug njene najbolje prijateljice, koji vrbuje djevojke i odvodi ih u p*ostituciju i danonoćni rad.
Djevojci koja je doživjela užasno iskustvo, ubrzo bivaju oduzeta dokumenta, ona radi kao rob, a nekoliko puta dnevno morala je da ima se*s sa nepoznatim ljudima, koje su joj poznanici, njoj dobro poznatog bračnog para, dovodili, piše Telegraf.
Pitali smo Nadu šta je ono što je karakteristično ovoj priči, šta je vezivna nit ovog i svih drugih ovakvih stravičnih iskustava. Odgovor je bio jasan – neinformisanost.
– Željela je bolji posao, ponudu je dobila od osobe koja joj je ulijevala povjerenje, a onda ju je nazvao neko ko govori naš jezik i rekao joj “danas ćeš krenuti iz Beograda u pet ujutru, sutra ćeš stići u Palermo u 10 ujutru i tamo će te dočekati taj i taj. On će te odvesti u kafić” i tu je bio početak kraja – prisjetila se Nada Padejski Šekerović ove teške životne priče.
Na sreću, tamošnja policija u saradnji sa srbijanskom razbila je ovaj lanac, a žrtva je prevezena nazad u Srbiju, pa je uslijedio život i period oporavka u Sigurnoj ženskoj kući u Novom Sadu.
Šta odvuče u kandže trgovine ljudima?
Najčešće sredstvo vrbovanja nije prisila, već povjerenje, primamljiva ponuda i nerealna obećanja.
Motivacija: ukupne prilike u zemlji porijekla, siromaštvo, rat, bolji život negdje drugdje, diskriminacija, nasilje u porodici, prirodne katastrofe.
Mamac: primamljive ponude za posao, bolji uslovi života, veća mogućnost zaposlenja, život bez nasilja, vjerovanja u lažna obećanja.
Nakon svega, proces reintegracije žrtve je bolan, težak i neizvjestan. Ona je obilježena, jer sredina ne razumije da je mlada žena pošla negdje dalje u potrazi za boljom budućnošću.
Ona je za njih etiketirana kao nemoralna, “ku*va”, koja je preko kreveta željela da dođe do novca. Teško se poslije svega može zaposliti i vjerovati bilo kome. Nju sredina odbacuje i niko se ne pita šta je ona prošla.
Pitanja koja treba postaviti prije nego odete na obećani posao
Da li sam nekome ostavio/la kopiju svoje lične karte?
Da li sam nekom ostavio/la kopiju pasoša?
Slagao/la sam roditelje, jesam li nekom drugu ili drugarici rekao/la?
Da li sam se informisao/la gdje je najbliži konzulat?
Znam li koje su tamo mobilne mreže i kako sve fukcioniše?
Znam li gdje je bila najbliža policijska stanica od tog stana u kom je dogovoren boravak?
Izvor: Hayat.ba
(478)
