Ime ti ne mogu izgovoriti, vrijeđa moju inteligenciju. Nakon svih tvojih prljavih izjava, i brukanja našeg divnog podneblja odakle smo izbjegli ova o novcu kojeg primaš je prelila čašu. Imam potrebu da ti kažem, da shvatiš ako možeš, ali sumnjam da te boli briga.
Ja sam Mensura, sa samo dvije godine su me donijeli iz Zvornika u Tuzlu, znaš li kako je bilo živjeti, u tudjem stanu, bez posla, bez oca, i da zaboravila sam ti napomenuti izgubila sam oca i brata, i još mnogo rodbine, tako da moju bol ne mijenjaju džip, 4000 KM i napadanje drugih.
Ali nas se neko trebao sjetiti da bar dostojonstveno preživimo do kraja zivota.
Bili smo stigmatizirani, ali smo preživjeli, i nema svrhe da se žalim, pogotovo ne tebi, jer takvi kao ti nikada nam neće naći posao.
Želim ti samo reći da znaš mojoj porodici, mojim prijateljima, i meni nisi predstavnik, nisi nam bitna, nisi glas svih nas, nisi simbol majki Srebrenice, nisi NIŠTA, samo si materijalista, koji stvara toliku averziju da mi se gadiš.
Ja ću pronaći posao i zarađivati pošteno svojim rukama kako me moj babo rahmetli, učio a ti živi na tuđoj muci, suzama i patnji, to je novac, siročadi, to je novac koji ne donosi sreću i nafaku, a Bog sve vidi, Bog sve zna, svi će odgovarati za svoja djela i nedjela.
Srdačan pozdrav gospođo
Izvor: freshpress.info
(2469)
