Iako su mnogi tužni što nisu bili u mogućnosti doći na posljednji ispraćaj u 15 sati u četvrtak na zagrebačkom Mirogoju u Aleji velikana, ispoštovali su želju menadžmenta benda, ali i situaciju s koronavirusom i počast muzičaru odali kod Zdenca života ispred zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta
Smrt legendarnog frontmena Parnog Valjka Akija Rahimovskog koja nas je sve iznenadila u subotu 22. januara u tuzi, boli i nevjerici ostavila je Hrvatsku, ali i cijelu regiju. Iako su mnogi tužni što nisu bili u mogućnosti doći na posljednji ispraćaj u 15 sati u četvrtak na zagrebačkom Mirogoju u Aleji velikana, ispoštovali su želju menadžmenta benda, ali i situaciju s koronavirusom i počast muzičaru odali kod Zdenca života ispred zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Zbog svega posljednji ispraćaj održava se u krugu porodice i prijatelja.
I prije 15 sati u Aleju velikana stizali su prijatelji. Među prvima su stigli, osim obitelji supruge, sina članovi benda s Huseinom Hasanefendićem Husom, potom Gibonni, Nikša Bratoš, Dino Jelusić, Neno Belan, Nina Badrić, Marijan Brkić, Jurica Pađen, i drugi.. Odmah na početku s teškim riječima okupljenima se obratio Hus koji nije mogao suzdržati suze.
– Stalno mislim da l’ je moglo bit’ drugačije.. Aki je bio u najboljem smislu te riječi – klaun, bio je sve što je trebalo, davao je sebe nesebično. Kad je pjevao s tugom, svi smo tugovali, kad je pjevao sa srećom, svi smo bili sretni. Sad mi je duša pusta k'o stanica jer nema putnika, Sad radovi stoje jer više nema kog’. Putovali smo dugo prijatelju i bez stajanja. Teško mi je. Nadam se samo da je spokojan. Nadam se da je našao mir, ako je mir to što je tražio – kazao je u suzama Hus.
– Onima koji su ga poznavali i fanovima, nikada, ali baš nikada o nikome nije rekao niti jednu ružnu riječ. To mogu samo veliki ljudi, a takvih nema puno na svijetu. A kako ti, moj Aki, među takvim velikima. Jednostavno, zbog ljubavi. Bog je tako htio i on zna najbolje. Volim te mali, o Burki, o moj Aki – kazao je Akijev prijatelj.
– Tata, tako nam je malo trebalo. Jedan zagrljaj, tvoj pogled. Ostaje mi utjeha što si mi rekao to jutro prije nego što si zauvijek zaspao – jednom prilikom si rekao da je lako biti visok, ali da je teško biti veliki čovjek. Tvoje srce se razboljelo, ali je do zadnjeg trena kucalo i bilo veliko za sve ljude dobre volje. Hvala ti, tata, što si me naučio da je čovjek malen pod zvijezdama. Ajde begaj, tako si mi govorio. Begaj tata, jer im je dosadno gore bez tebe. Samo da znaš, samo ti tata, i nitko kao ti. Volim te, tata – kazala je u suzama kći Dina Rahimovski.
Ispred Akijeva odara stoji posveta sa stihovima “Tužna je naša ulica otkad nisi tu… Jer tužnu pjesmu pjevaju oni što ostaju”, iz pjesme Parnog valjka “Moja je pjesma lagana”.
Tačno u 15 sati posljednjem ispraćaju su se pridružile i radijske postaje, tačnije njih 150 diljem regije, na kojima se emitirala pjesma pod imenom “Ponovo” — posljednja pjesma koju je Aki otpjevao.
Službena komemoracija održat će se u petak 28. januara u 11 sati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu za najuži krug kolega i prijatelja.
Sedmica opraštanja
Još od utorka brojni obožavatelji, ali i prijatelji, posjećuju Zdenac života kod zagrebačkog HNK kako bi zapalili svijeću, ostavili cvijeće ili svoju posvetu voljenom pjevaču. Kod plakata posvećenom njemu, među prvima je stigao i član Parnog valjda Husein Hasanefendić Hus, kao i ostali prijatelji. Ostavljali su svijeće, cvijeće i poruke voljenom pjevaču. Na jednoj takvoj, pokraj cvijeća pisalo je: “AKI, R.I.P.” i potom stih iz pjesme Parnog Valjka “Kada me dotakne”.
S velikom tugom od legendarnog muzičaraa opraštala se i regija. Od njega se tužnim riječima oprostio i srpski pjevač Nikola Rokvić, popularni pjevač iz BiH Željko Samardžić, bosanskohercegovački muzičar Amel Ćurić, član benda Bajaga i instruktori Momčilo Bajagić-Bajaga, koji je i kreativno surađivao s Akijem i “Valjkom” tokom osamdesetih.
Obožavatelji u Skopju, glavnom gradu Makedonije, u srijedu su pjevali za Akija. Na Trgu Plostad obožavatelji su počeli paliti svijeće i opraštati se uz neke od najpoznatijih njegovih pjesama. Postavili su i veliki plakat s Akijevom fotografijom ispred koje je postavljen stol s knjigom žalosti gdje su mnogi obožavatelji upisavali svoje oproštajne poruke preminulom muzičaru.
Iz izvora bliskih bendu Večernji list je doznao u subotu kako su mu par dana pred smrt operacijom ugradili četiri stenta u jednoj zagrebačkoj klinici. Svi oko njega vjerovali su kako je to kraj ozbiljnim zdravstvenim problemima. Aki se stoga i vratio u Sloveniju, no sudbina je, nažalost, odlučila drukčije i umro je u slovenskom Novom Mestu nakon što mu je pozlilo u šetnji sa suprugom. Uzrok smrti još nije službeno poznat, no poznato je da je Aki i ranije imao zdravstvenih problema.
Najuspješnija rock grupa
Aki Rahimovski bio je jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih pjevača regionalne pop scene. Uz Željka Bebeka radi se o vjerovatno najpopularnijem vokalu regionalne muzike čija je instantna prepoznatljivost bila zaštitni znak Parnog valjka, grupe čiji je bio član 47 godina. Kad ste čuli Akija kako pjeva, više nije bilo bitno o kojoj se pjesmi radi, jer, Rahimovski ih je posvajao i svojom vokalnom interpretacijom činio “svojima”, što je odlika najboljih vokala. Upravo ovog marta trebao je s Parnim valjkom nastupiti na velikom koncertu u Areni Zagreb, za koji su već prije dvije godine rasprodali veliki dio ulaznica, ali je zbog pandemije koncert premješten na početak 2022.
Rođen u Nišu 1955., s porodicom se ubrzo preselio u Skoplje i sa sedam godina krenuo u muzičku školu, odsjek klavir i pjevanje. Rahimovski je u Parni valjak ušao 1975. godine i ostao sve do danas. Prethodno član makedonske skupine Tor, na Boom festivalu zapazio ga je menadžer Vladimir Mihaljek Miha i doveo u Valjak, koji se usprkos dva manje uspješna nastupna albuma “Dođite na show” i “Glavom kroz zid” od početka profilirao kao visokoprofesionalna koncertna jedinica, i tu odliku zadržao tokom svih godina duge karijere.
Godine 1979. i albumom “Gradske priče”, Hus Hasanefendić napokon pronalazi dobitnu kombinaciju i autorski potpisuje prijeloman album Valjka, na kojemu Rahimovski postaje i prvim interpretom snimljenih Štulićevih pjesama (“Jablan”), da bi već na idućem “Vruće igre” otpjevao i Štulićevu “Kad Miki kaže da se boji”. No, ključ uspjeha bile su prije svega Husove pjesme kojima je Valjak idućim albumima “Vrijeme je na našoj strani”, “Glavnom ulicom” i “Uhvati ritam” postao najuspješnija zagrebačka rock grupa i konkurent za poziciju najvećih na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni.
Porodica, prijatelji, muzičari i obožavatelji jednostavno ne mogu vjerovati da ga više nema. No, zato će njegove pjesme uz koje smo odrastali, pjevali, ljubili, grlili i plakali, ostati zauvijek.
Fotografije sa sahrane možete pogledati OVDJE.
(Vecernji.ba, DEPO PORTAL/md)
(0)
