OSTAJU ISTE…
Eksperiment počinje februaru. Tada će 45 firmi i organizacija u Njemačkoj na šest mjeseci uvesti četverodnevnu radnu sedmicu.
Zaposlenici će dobivati punu plaću, iako provode manje vremena na poslu. Taj projekt je pokrenula konsultantska kuća za menadžment Intraprenoer, koja surađuje s neprofitnom organizacijom 4 Day Week Global (4DWG).
Ali, kako bi to trebalo funkcionirati u praksi? Posebno ako se uzme u obzir da u Njemačkoj vlada nestašica kvalificirane radne snage.
Predlagači tvrde da bi četverodnevna radna sedmica pomogla u nedostatku kvalificiranih radnika tako što povećava produktivnost zaposlenih, piše Deutsche Welle. Argument: oni koji rade samo četiri umjesto pet dana su motiviraniji i samim time produktivniji. Osim toga, ovo bi moglo zanimati i one koji ne žele raditi pet dana.
ČETVERODNEVNA RADNA SEDMICA JE VEĆ ISPROBANA
Četverodnevna radna sedmica je već isprobana u praksi. Organizacija 4DWG od 2019. godine provodi takve pilot-programe u Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Australiji, Irskoj i SAD-u. Prema podacima ove nevladine organizacije, do sada je učestvovalo više od 500 firmi. Čini se da rezultati potvrđuju nade u pozitivne efekte.
U Velikoj Britaniji je u ovaj eksperiment bilo uključeno 2900 zaposlenih u finansijskom sektoru, IT sektoru i građevinarstvu, u online trgovini, studijima za animaciju, marketingu ili u kioscima s brzom hranom.
Prema naučnicima iz Cambridgea i Bostona, smanjen je broj dana bolovanja za oko dvije trećine, a skoro 40 posto zaposlenih je reklo da su se poslije eksperimenta osjećali manje pod stresom nego ranije. Pored toga, broj zaposlenih koji su dali otkaz pao je za 57 posto, a naučnici su registrirali prosječno povećanje prometa za oko 1.4 posto. Najmanje 56 od 61 firme koja je učestvovala u eksperimentu je izjavilo da želi zadržati četverodnevnu sedmicu i nakon završetka testne faze.
Hoće li, dakle, od februara nadalje Nijemci sa zavišću gledati na sudionike probnog projekta? Ne nužno, pokazalo je istraživanje sindikalne zaklade Hans Boeckler. Shodno tome, skoro tri četvrtine stalno zaposlenih željelo bi četverodnevnu radnu sedmicu s istom plaćom. Osam posto smatra da je četverodnevna radna sedmica dobra, čak i sa smanjenim plaćama. Ali 17 posto odbija kraće radno vrijeme.
ANALITIČAR ZA TRŽIŠTE RADA: PILOT-STUDIJE NEMAJU SMISLA
Firme koje sada učestvuju u četverodnevnom probnom projektu u Njemačkoj prijavile su se prije nekoliko mjeseci. I upravo tu počinje problem, kaže analitičar za tržište rada Enzo Weber, koji je kritičan prema rezultatima prethodnih pilot-projekata. On provodi istraživanja na Sveučilištu u Regensburgu i na Institutu za tržište rada i istraživanje zanimanja.
On kaže da se za ovakve projekte prijavljuju samo firme za koje je četverodnevna radna sedmica pozitivna, pa tako ne odražavaju reprezentativni presjek privrede. Osim toga, ne samo da bi se time skratilo radno vrijeme, već́ bi se promijenili i procesi rada i organizacija. Ako onda dođe do povećanja produktivnosti, to ne mora biti uzročno povezano s kraćim radnim vremenom, kaže Weber.
Upitni su i pozitivni rezultati jer bi skraćenje radne sedmice najvjerovatnije rezultiralo intenziviranjem rada, smatra Weber. Društveni, komunikativni i kreativni elementi ostaju po strani.
Firme obično ne osjete posljedice odmah, već́ srednjoročno – ističe naučnik i upozorava da su studije razrađene da traju samo šest mjeseci.
SUMNJE U POVEĆANJE PRODUKTIVNOSTI
Holger Schäfer iz Instituta za njemačku privredu također vjeruje da bi uvođenje četverodnevne radne sedmice širom Njemačke bilo kontraproduktivno.
Ono što može izgledati razumno s mikroekonomskog gledišta – na primjer, ako konkurenti s četverodnevnom radnom sedmicom mogu privući deficitarne radnike – nestaje kada se promatra s makroekonomskog gledišta. Ako sve firme skrate radno vrijeme, na kraju dolazi do deficita radnog vremena”, kaže Schäfer.
Osim toga, nema naznaka da bi smanjenje radnog vremena moglo značajno povećati produktivnost, kaže.
Skraćivanje radne sedmice s pet na četiri dana odgovara smanjenju radnog vremena za 20 posto. Da bi se kompenzirao nastali pad proizvodnje, produktivnost po satu bi se morala povećati za 25 posto – kaže Schäfer, koji ovaj eksperiment smatra utopijom.
“SEDAM DANA X”
Da četverodnevna radna sedmica može imati smisla u pojedinim firmama je vidljivo u zanatskom sektoru. Prema riječima Jörga Dittricha, predsjednika Centralnog udruženja njemačkih zanatlija, poslodavci bi povećali svoju privlačnost, a time i svoje šanse u konkuriranju za visoko kvalificirane radnike.
Međutim, to ne bi svuda funkcioniralo podjednako dobro. Dittrichov zaključak: općenito formulirano zakonsko pravo na četverodnevnu radnu sedmicu nikome ne bi pomoglo i za poduzeća bi samo značilo dodatnu birokratiju.
Enzo Weber je također protiv zakonom reguliranog prava na četverodnevnu radnu sedmicu i zalaže se za individualna rješenja.
On to naziva “Tjedan dana X”. U tome dobiva podršku srednjih poduzeća. Ona također zagovaraju individualna rješenja dogovorena između zaposlenih i poslodavaca, kaže Christoph Ahlhaus, generalni direktor Saveznog udruženja srednjih poduzeća. No srednja poduzeća, s druge strane, odbijaju miješanje vlade koja bi rezultirala s manje radnih sati za punu zaradu.
Ali i pored svih kritičnih argumenata, zanimljivo je da sindikat IG Metal već́ duže poziva na skraćenje radnog vremena. A već sada zaposleni u industriji čelika rade 35 sati sedmično.
(Deutsche Welle)
(174)
