Podzemni tuneli direktno su korišteni kao instrument za zaobilaženje blokade između Pojasa Gaze i Egipta, a kasnije i Pojasa Gaze i Izraela – kako bi se preko njega švercalo robu.
Jedan od najvećih izazova očekivane kopnene ofanzive na području Pojasa Gaze nalazi se ispod površine – to je sisem tunela militantnog Hamasa. Organizacija koju su SAD, Europska unija i druge zemlje proglasili terorističkom, pod svojom kontrolom ima, kako se pretpostavlja, najdužu mrežu tunela u svijetu. Toliko velikom mrežom raspolaže, kako se tvrdi, samo Sjeverna Koreja, piše Deutsche Welle.
S obzirom na činjenicu da je mreža tunela na području Pojasa Gaze duga nekoliko stotina kilometara, izazov s kojim se suočava izraelska vojska je jedinstven, to je prije nekoliko dana u jednom članku napisao John Spencer iz američke vojne akademije West Point. „Podzemni kompleks koji se širi Pojasom Gaze je problem prepun podmuklih zamki, za to ne postoji savršeno rješenje.”
Mreža tunela se, kako se može pročitati u nekim izvještajima i procjenama, sastoji od 1.300 pojedinačnih tunela ukupne dužine od oko 500 kilometara. Neki tuneli se nalaze na dubini i do 70 metara ispod površine. Većina tunela je, kako se piše, visoka oko dva metra, te široka dva metra.
Stručnjaci pretpostavljaju da se u tim tunelima, između ostaloga, nalazi i oko 200 talaca koje je Hamas oteo tokom terorističkog napada na Izrael 7. oktobra. Tuneli služe ponajprije kao skladišta o*****a, hrane i vode, osim toga tamo se nalaze generatori, gorivo i druga oprema.
Stručnjaci pretpostavljaju da se u podzemlju skriva i jedan dio Hamasovog vodstva. Tuneli bi, kako se smatra, mogli dodatno otežati ionako kompleksna borbena djelovanja u gusto naseljenom području Pojasu Gaze, nad kojim izraelske snage u posljednje dvije sedmice, od Hamasovog napada, izvode osvetnička bombardiranja.
„Tuneli omogućavaju borcima da se kreću sigurno i slobodno između raznih borbenih pozicija“, piše Spencer. „Tako oni neutraliziraju izraelsku prednost po pitanju o*****a, taktike, tehnologije i organizacije.“
Dakle, ne samo zbog činjenice da Hamasu predbacuje da zloupotrebljava civile i koristi ih kao „žive ljudske štitove“ izraelska vojska se nalazi pred problemom da često jednostavno ne može razlikovati između vojnih i civilnih ciljeva.
Po međunarodnom pravu je to pak propisano, tvrdi Mike Martin, specijalist za psihologiju i vođenje rata na Kings Collegeu u London, u razgovoru za DW. Izrael je od stanovništva grada Gaze već prije nekoliko dana zatražio da napuste svoje domove i sigurnost potraže na jugu Pojasa Gaze.
Komplicirana potraga
Podzemni tuneli direktno su korišteni kao instrument za zaobilaženje blokade između Pojasa Gaze i Egipta, a kasnije i Pojasa Gaze i Izraela – kako bi se preko njega švercalo robu. Zbog pojačanih izraelskih ulaganja u sisteme nadzora uz pomoć dronova i drugih elektronskih špijunskih uređaja Hamas je investirao sve više novca u širenje mreže tunela.
Izraelska vojska je tek tokom vojne operacije u Gazi 2014. godine otkrila stvarne dimenzije Hamasove mreže tunela. Nakon toga je izraelska vlada instalirala podzemne blokade uzduž granice s Pojasom Gaze. Tako se trebalo spriječiti prelazak Hamasa na izraelsku stranu.
Nije jednostavno lokalizirati tunele. No postoje razne mogućnosti kako ih se može “nanjušiti”. Primjerice uz pomoć radara i drugih tehnoloških sistema poput termičkih ili akustičnih signala.
Borba u podzemlju
U prošlosti su se obično za “čišćenje” tunela uglavnom koristili suzavac ili hemijska sredstva, kako u svojoj knjizi „Underground Warfare“ piše Daphne Richemond-Barak, jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja na ovom području. No, te metode bi se danas vjerovatno smatralo ilegalnima, tvrdi autorica.
Osim toga je moguće i bombardirati tunele. Izrael raspolaže takozvanim “Bunker Buster“ bombama, koje se probijaju duboko u pod zemlju. No, Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja svijeta, područje koje s jedne strane blokira Izrael, a s druge (uglavnom) i Egipat, dugo oko 40 kilometara, a široko između šest i 14 kilometara, na kojem živi oko 2,2 miliona stanovnika. Čak i kada bi vojska Izraela znala gdje se tuneli nalaze, bombardiranje bi bilo ekstremno komplicirano zbog specifičnih karakteristika Pojaza Gaze – možda čak i nemoguće.
Izrael je osim toga već koristio takozvane „precizne bombe“, kako bi neke tunele tako zatvorio ili učinio neprohodnima, tvrdi Rand Corporation. No, dodaje se kako korištenje tih bombi nije imalo baš u potpunosti očekivani učinak.
Dodatni izazov za izraelske snage je činjenica da vođenje borbi u tunelima nije jednostavno. Ispod površine je uglavnom mračno i hladno, zvukovi su, primjerice od o*****a kojeg se koristi, puno glasniji nego na površini, a osim toga zbog korištenja o*****a se diže znatna količina prašine. Moguće je osim toga da se po tunelima “posije” i brojne eksplozivne klopke za suparničku stranu.
Od 2014. Izraelska vojska u borbama u tunelima koristi specijalne jedinice. Njihovi pripadnici treniraju u sličnom fizičkom ili virtuelnom okruženju. Među pripadnicima tih jedinica su i vojnici koji su obučeni za korištenje specijalnih senzora, odnosno vojnici koji su obučeni za vođenje borbi u podzemlju. U njihovom djelovanju im pomažu i roboti, odnosno posebno istrenirani psi.
Ishod operacije neizvjestan…
John Spencer s vojne akademije West Point kaže da nikada nije vodio tako iscrpne pripreme za vođenje rata u tunelima kao one koje apsolvira izraelska vojska. Spencer je inače jedan od utemeljitelja Međunarodne radne grupe koja se bavi podzemnim ratovanjem.
Daphne Richemond-Barak je također jedna od utemeljiteljica te radne grupe, no ona je suzdržana što se tiče očekivane operacije: „Izrael bi morao provesti jednu dugotrajnu i opsežnu operaciju iz zraka i na tlu, kako bi uopće mogao uništiti tu podzemnu infrastrukturu“, napisala je ona tokom ovog mjeseca u jednom članku za britanski dnevni list Financial Times.
Vojska bi, kako tvrdi ova stručnjakinja, mogla srušiti tunele, potopiti ih ili na neki drugi način uništiti ili „zapečatiti“. Ali to bi bilo jako teško izvedivo, pogotovo u uvjetima u kojima bi izraelske snage stalno bile na meti paljbe u urbanom okruženju, dodaje ona. Takva bi operacija mogla potrajati nekoliko mjeseci, Daphne Richemond-Barak: „Čak i u jednom takvom scenariju, koji bi prouzročio nezamislive ljudske žrtve, nije vjerojatno da bi se uništilo kompletnu mrežu tunela u Pojasu Gaze.”
(DW)
(482)
