NOSIO JE DUGU KOSU I SLUŠAO “AZRU”: Drugovi se prisjetili patrijarha Porfirija iz mladih dana, zvali su ga

PRLE…

 

 

“Naš Prle je bio odličan učenik, ali i dobar sportista, posebno stonoteniser. Nosio je malo dužu kosu, slušao rokenrol i gotovo sve djevojke bile su zaljubljene u njega. Uvijek je bio odmjeren, lijepo vaspitan, veliki prijatelj koji je svima želio da pomogne.”

 

 

Ovako Prvoslava Perića, sadašnjeg srpskog patrijarha Porfirija, opisuju njegovi najbolji drugovi iz dJetinjstva i rane mladosti, koji su sa njim zajedno odrastali u banatskom selu Čurug i provodili đačke dane u školi “Đura Jakšić”, a prenosi Informer.

 

 

Jedan od njih, Dušan Delić umjetnik iz Čikaga, prisjeća se dana iz djetinjstva, kada su on i Prvoslav bili nerazdvojni. Svi su ih, kako kaže, znali kao Prleta i Duleta.

 

 

– Prvoslav i ja smo živeli u Čurugu, u Ulici Đure Jakšića. Počeli smo da se družimo kada smo krenuli u osnovnu školu i kada su nas stavili u istu klupu. Otad smo nerazdvojni prijatelji iako živimo na dva kontinenta, udaljeni hiljadama kilometara.

 

 

Čim smo se malo zamomčili, pred kraj osnovne škole, počeli smo da izlazimo na korzo, koji je u to doba bio centar društvenog života. To je glavno šetalište u Čurugu i za sve mlade bilo je centar zabave. Duž korzoa nalazile su se diskoteke, gdje smo se okupljali da slušamo muziku. Bilo je tu i igranja, zabavljanja, ali i tuča. Međutim, nas dvojica nismo bili kavgadžije, već fini momci. Vjerovatno su zato djevojke voljele da budu u našem društvu i, da budem iskren, zabavljali smo se s najljepšim curama u Čurugu i u okolnim mjestima.

 

 

Sve što smo imali djelili smo. I košulje, i pantalone, i cipele, i opasače. Imali smo zajedničku garderobu, pa se pred izlazak dogovorimo ko će šta da nosi. Nikada se nismo svađali – s osmijehom se prisjeća Delić.

 

 

– Mnogo smo voljeli rokenrol, volimo ga i dan-danas, a Prleta su kasnije prozvali i “rok vladika” zato što mu je ta vrsta muzike bliska i zato što se družio sa poznatim muzičarima. Nekima od njih je kasnije, kao duhovnik, pomogao da se izbave iz pakla d***e i alkohola. Kao dečkići smo radili u polju, kopali kukuruz, repu, hmelj da bismo zaradili novac da odemo na more i na koncerte, ali i da kupimo ploče i farmerke, koje su tada bile naš znak raspoznavanja. Slušali smo Dženis Džoplin, Boba Dilana, Džetro Tal, a kasnije su došli ovi domaći, “Azra”, “Smak”, “Leb i sol” i ostali – priča Dušan.

 

 

Delić priznaje da se nije iznenadio kada mu je najbolji drugar rekao da je riješio da uzme monaški postrig i u potpunosti se povuče u duhovni život.

 

 

– Prvoslav i ja smo bili vjernici i do tada, ali ne na taj način. Čitali smo Dostojevskog, pričali o Bogu, smislu života. Prle se zainteresovao za vjeronauku, a mene je kao umjetničku dušu privlačilo ikonopisanje. Ispostavilo se kasnije da je to opredjelilo naše živote. Kod njega se sve ovo moglo naslutiti, s obzirom na to s kolikom je ozbiljnošću pristupio vjeri i potpuno joj se predao.

 

 

Ja sam to očekivao od njega i kada mi je rekao da će otići u manastir Visoki Dečani kao iskušenik, nisam bio iznenađen. To je, jednostavno, bio njegov put. Kada je došlo vrijeme da se ženim, pozvao sam Prvoslava da mi bude kum, ali on nije mogao kao monah da kumuje u civilnom braku, pa smo našli srednje riješenje i za kuma sam uzeo njegovog rođenog brata Srđana – ispričao je Delić.

(323)

NOSIO JE DUGU KOSU I SLUŠAO “AZRU”: Drugovi se prisjetili patrijarha Porfirija iz mladih dana, zvali su ga

| Slider, Šokantno, Vijesti, Zanimljivosti |
About The Author
-