Prvi od, možda, mnogih zračnih napada predvođenih SAD-om na militante Huti šije u Jemenu koje podržava Iran, označava još jednu zastrašujuću prekretnicu na dugom tragu neuspjeha zapadne politike na Bliskom istoku – od kojih je najvažniji i najbitniji i dalje desetljećima star neuspjeh u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba.
Činjenica da su SAD, uz podršku Britanije, morale upotrijebiti silu kao odgovor na napade Huti koji guše trgovinu na brodove na Crvenom moru odražava neugodnu stvarnost: politička poluga Washingtona jenjava, njegova diplomatija je neučinkovita, njegov autoritet preziran. Bez straha, Huti su obećali da će se napadi nastaviti.
Novi gazda Bliskog istoka je Iran
Ova opsežna, neograničena eskalacija naglašava još jednu nepoželjnu činjenicu. Dominantna sila na Bliskom istoku više nisu SAD, prozapadni Egipat, Saudijska Arabija ili čak Izrael. To je glavni saveznik Huta, Iran.
Lako je govoriti o pobjednicima i gubitnicima usred strašnog pokolja u Gazi – za koji Huti kažu da je pokrenuo njihovu kampanju. Ipak, strateški gledano, jasno je ko izlazi naprijed u ovoj krizi. Boreći se putem posrednika, položaj Irana je ojačan svakom palestinskom žrtvom, projektilom Hezbolaha, iračkim i sirijskim bombardiranjem i dronovima Hutija.
Američki predsjednik Joe Biden otuđio je globalno (i uglavnom američko) mišljenje brzopleto obećavši bezuvjetnu podršku Izraelu nakon zločina Hamasa i stavivši veto na planove UN-a o prekidu vatre. Njegova bliskoistočna politika izgleda zastarjelo i van dodira sa realnošću. SAD, koje nikada nisu bile popularne u arapskom svijetu, tolerisane su kao nužno zlo. Ne više. Nearapski Iran je sada na čelu.
Izrael je, također, doživio strateški poziv za buđenje od 7. oktobra, iako ga njegovi ekstremniji političari još uvijek ne shvataju. Užasi Gaze su trajno promijenili, na gore, način na koji se gleda na ovu zemlju – svjedočite optužbama za genocid bez presedana iznesenim u Hagu. Saudijski ambasador u Londonu Khalid bin Bandar rekao je prošle sedmice za BBC da se jevrejska država više ne smije tretirati kao poseban slučaj.
Pametniji nego u prošlosti
Sve je to išlo u korist za iranski agresivno autoritarni režim. Oni imaju tri glavna cilja vanjske politike: potisnuti SAD, satonskog neprijatelja revolucije 1979., sa Bliskog istoka; održavati regionalnu nadmoć; i ojačati ključne saveze sa Kinom i Rusijom. Uništenje Izraela, stvarno ili retoričko, je četvrto.
Mreže iranskih milicija – “osovina otpora” – djeluju na “udaljenosti od ruke”daljinski”. Mišljenja se razlikuju oko toga da li Huti, na primjer, koje je Teheran obučavao i naoružao, slijede njegov diktat. Neki analitičari smatraju da Iran nema kontrolu nad svojim jemenskim surogatima. Hezbollah u Libanu insistira da je i on operativno autonoman.
Ipak, kada se uzme zajedno s Hamasom u Gazi, palestinskim frakcijama na Zapadnoj obali i milicijama sa sjedištem u Iraku i Siriji, jasno je da je Iran sastavio daljinski upravljanu koaliciju voljnih da nadživi SAD. Bombardovanje baza Huti, umjesto nastojanja na prekidu vatre u dugotrajnom građanskom ratu u Jemenu, neće promijeniti ovu stvarnost. Vjerovatnije će to podstaći Teheranov antizapadni, anti-izraelski narativ otpora u cijeloj regiji.
Pametniji nego u prošlosti, Iran je prošle godine poduzeo pragmatične korake da popravi ogradu sa rivalima iz Zaljevskih arapskih zemalja, obnavljajući diplomatske odnose sa Saudijskom Arabijom. Ali između Rijada i Teherana nije izgubljena ljubav. Najznačajniji aspekt sporazuma bio je da ga je Kina posredovala.
Kina i Rusija su novi najbolji prijatelji Irana. I to je, više od drugih faktora, ono što je promijenilo snagu Irana, čineći ga silom s kojom se treba računati. Invazija na Ukrajinu i prethodni pakt o saradnji između Kine i Rusije „bez ograničenja“ bili su katalizator ove tranzicije.
Rat i njegove posljedice kristalizirale su već nadolazeće uvjerenje u Pekingu i Moskvi da je američko globalno vodstvo, nakon Donalda Trumpa, u povlačenju, da je međunarodni poredak zasnovan na pravilima koji Washington nadgleda zreo za subverziju i zamjenu.
Nuklearna bomba na dohvat ruke
Otkako je Xi Jinping preuzeo vlast prije više od deset godina, Kina je stvorila sfere geopolitičkog i ekonomskog utjecaja kako bi se suprostavila i, ako je moguće, zamijenila one od SAD. Iran je ključan u Xijevim planovima. Dvije zemlje su 2021. godine potpisale 25-godišnji strateški investicijski i energetski pakt. Pod kineskim sponzorstvom, Iran se pridružio Brics grupi i Šangajskoj organizaciji za saradnju.
U zavjeri s Pekingom da zaobiđe sankcije, Iran svakog mjeseca prodaje Kini milione barela sirove nafte s popustom, koju tamo prevoze tankeri “tamne flote”. Nakon godina stagnacije i žestokih unutrašnjih političkih i društvenih nemira, njena ekonomija je u usponu. U februaru je Xi rekao iranskom predsjedniku Ebrahimu Raisiju da Kina podržava njenu borbu protiv američkog “unilateralizma i maltretiranja”, piše The Guardian.
Sa Rusijom je sve u oružju. Iran isporučuje naoružane dronove koje Moskva koristi za ubijanje Ukrajinaca. Američki obavještajci navodno vjeruju da ruska plaćenička grupa Wagner planira da Hezbollahu obezbijedi sistem protivvazdušne odbrane srednjeg dometa – što je zapanjujuća provokacija, ako je istina.
Iran bi, zauzvrat, mogao uskoro preuzeti isporuku naprednih ruskih lovačkih bombardera Suhoj SU-35 i jurišnih helikoptera, proizvod “odbrambenog partnerstva bez presedana”. Ruski izvoz u Iran je u procvatu. Moskva je obećala 40 milijardi dolara za razvoj svojih polja prirodnog gasa.
Povrh svega ovoga, iranski zabranjeni program obogaćivanja vezan za nuklearno o*****e navodno ubrzano napreduje – još jedan autogol, koji se može pripisati Trumpovom rušenju sporazuma o suzbijanju širenja o*****a koji podržavaju UN. Bajden se nadao da će ga oživjeti, ali je odustao. Rusija i Kina više nisu na strani. Najgora noćna mora Izraela, iranska nuklearna bomba, možda je bliže nego ikad.
“Danas je raspoloženje u Islamskoj Republici trijumfalno“, napisali su analitičari Reuel Marc Gerecht i Ray Takeyh. “Ona je preživjela sankcije i interne proteste. Uz pomoć svojih saveznika velikih sila, stabilizirala je svoju ekonomiju i počela da obnavlja svoju odbranu. Nuklearna bomba je na dohvat ruke.”
Nakon 45 godina pokušaja, Iran je konačno veliki igrač u bloku. Sankcioniranje, progon i prijetnje Teheranu nisu uspjeli. SAD, Britanija – i Izrael – suočavaju se sa strašnim protivnikom, dijelom trouglastog globalnog saveza kojeg podržavaju moćne milicije i ekonomska moć. Svježi diplomatski pristup hitno je potreban ako se želi izbjeći širi sukob.
(Raport)
(414)
