Amir Šečić je iz Srebrenice. Oca nikada nije upoznao, a imao je samo tri dana kada ga je majka ostavila u tuzlanskoj bolnici.
U Srebrenici mu ubijeno devet muških članova porodice, uključujući i oca Ibrahima.
Do svoje 17. godine Amir je živio u Domu za djecu bez roditeljske brige u Tuzli.
Na početku razgovora, opisujući kako je izgledao život u Domu, Amir nam kaže da su dani bili jako teški, te da je dijelio istu sudbinu mnoge djece iz Srebrenice.
“Život u domu je težak, kada znate da su tu sva djeca iz Srebrenice i da svako ima svoju priču, baš kao i ja. Kada svaki dan učite i gledate šta nemate, a šta i drugi nemaju. Te dane pamtim kao mjesto gdje su svi okovani tugom zbog gubitka voljenih. Odrastati sam je najteža stvar.” – priča Amir za Novi.ba.
Ostao je željen očevog zagrljaja, ali uprkos praznini i dubokim ožiljcima na koži, junački je gazio kroz život. Njegovo poštenje i želja za opstankom i uspjehom udarili su šamar prošlosti i postao je istinski heroj i pobjednik.
Svoj život pretočio je u knjigu pod nazivom “Teško da sam bio dijete”, a posvetio ju je svom ocu.
“Knjigu sam posvetio ocu kao znak zahvalnosti za život koji mi je dao. Moja knjiga, a njegova pobjeda.” – dodaje Amir.
Iako živi u Tuzli, Amir često odlazi u Srebrenicu.
“Svaki dolazak u Srebrenicu znači, upoznavanje velike tišine koja ubija čovjeka. S tim što mi babo tu živi, moram dolaziti kako ne bih bio zaboravljen, on i njegovi saborci.” – kaže Amir.
Na kraju razgovora otkrio nam je da trenutno studira pravo, te da se želi boriti za sebe, a svim mladim ljudima poslao je jasnu poruku:
“Mladim ljudima govorim da uče i da čuvaju ono što imaju, jer mnogi ne znaju kakav je osjećaj nemati. Ja sam ga okusio. To je bol, koja boli i ne može proći.”
Izvor: Novi.ba
(1097)
