Ako su kriminal i korupcija glavna obilježja SDA, zbog čega ih onda Konaković toleriše u vlastitim redovima?
Piše: Tim Slobodne Bosne
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković prekjučer je u Sarajevu održao konferenciju za medije na kojoj je sumirao proteklih stotinu dana svog mandata.
“Za ovih 100 dana vratili smo BiH u fokus i što nam je najvažnije, dolaze nam važni gosti. Plašio sam se da smo na nekoj agendi ili u nekoj vrsti tihih sankcija jer nisam imao objašnjenja zašto BiH zaobiđe svako ko može. Mislio sam da neki svjetski igrači imaju za nas neki crni plan, međutim, sada vidim da je to sve do nas. Za samo 100 dana smo u ovom prvom, možda najvažnijem, projektu uspjeli”, rekao je Konaković.
Lider NIP-a i ministar vanjskih poslova poznat je kroz cijelu svoju karijeru po tvrdnjama i samohvalisanju koje je nemoguće empirijski, činjenično provjeriti. Kako se provjerava, recimo, tvrdnja “vraćanje ugleda/fokusa”? Ili nešto ranija mantra o “rezultatima u borbi protiv korupcije”? Nikako!
Nije propustio priliku ni da “suptilno” kritikuje svoju prethodnicu, SDA-ovu ministricu Biseru Turković, rekavši da njegovi susreti sa važnim evropskim zvaničnicima “nisu bila rukovanja na hodnicima ili razgovori na marginama konferencija”, već “ozbiljni bilateralni sastanci”. Konaković se, između ostalog, sastao sa ministrima vanjskih poslova Njemačke, Švedske, Španije, te nekoliko puta sa predstavnicima Italije, Austrije, Mađarske, Bugarske…
Međutim, ono što je izostavio spomenuti je da su u BiH u proteklom periodu uglavnom dolazili ministri iz drugih zemalja po osnovu ranije planiranih posjeta – primjerice, posjeta španskog ministra bila je dogovorena u vrijeme dok je na poziciji ministrice vanjskih poslova bila Bisera Turković. Koja se u prvih 100 dana svog mandata, među ostalima, sastala sa američkim državnim sekretarom Mike Pompeom i glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom, te bila domaćin delegaciji Svjetske banke. Što se, priznaćete, teško može uporediti sa sastancima sa predstavnicima Mađarske i Bugarske…
KADROVSKA POLITIKA NiP-a: LOJALNOST IZNAD MORALA
Ako i prihvatimo Konakovićevu tvrdnju da je od početka njegovog mandata povećan interes “svjetskih igrača” za Bosnu i Hercegovinu, ostalo je nejasno kakvi su to konkretni rezultati njegovog djelovanja, izuzev čestih službenih putovanja i učešća na protokolarnim događajima koji su neizostavni dio funkcije ministra inostranih poslova?
Konaković je do sada više puta izjavljivao kako je u Ministarstvu vanjskih poslova, kao i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima naše zemlje u inostranstvu, zatekao “haos”, bezvlašće, loše kadrove… Ali, na rješavanju te haotične situacije u proteklih 100 dana nije urađeno ništa izuzev što je, prema njegovim riječima, “formirana grupa pravnika” koja radi na dokumentu za rješavanje problema u DKP-u i nizu akata koji nedostaju u Ministarstvu.
Još uvijek se čeka i na izradu nove strategije vanjske politike BiH, koja je istekla u martu ove godine. Što se tiče ekonomske diplomatije, izrada dokumenta je, kaže ministar Konaković, “u završnoj fazi”, a također bismo trebali dobiti i dokument o kulturnoj diplomatiji – ne zna se kada.
Inače, na izradi važnog dokumenta ekonomske diplomatije, kako je kazao Konaković, angažovan je i Amel Kovačević. Kovačević je bivši ambassador BiH u Kini, koji se spominje u dokumentima iz afere Panama Papers kao jedna od osoba koja navodno stoji iza fiktivnih kompanija.
Imena nekih od Konakovićevih najbližih saradnika i ljudi od povjerenja poput Amela Kovačevića, najblaže rečeno, bude sumnju u integritet predsjednika NiP-a i dovode u pitanje njegovu vječnu mantru o “obračunu sa korupcijom”, kriminalom i „dubokom državom“ (koju je, istina, često mantrao i dok je bio istaknuti član SDA).
Tako je zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave u svrhu zapošljavanja prošlog mjeseca pravnosnažno osuđen Damir Bulčević, skupštinski poslanik i predsjednik Naroda i pravde Brčko distrikta BiH. Uprkos tome što se na dnevnoj bazi oglašava o svemu i svačemu čak i kad ga niko ništa ne pita, Konaković je ovaj “sitni” kriminal svog bliskog saradnika Bulčevića nonšalantno prešutio.
Kada su u martu ove godine mediji objavili šokantni snimak na kojem se vidi predsjednik NiP-a Unsko-sanskog kantona Halil Bajramović kako u jednom sarajevskom hotelu šamara Sulejmana Samardžića iz NES-a, Konaković je uputio izvinjenje javnosti, ističući kako “nasilje nema opravdanje”.
“Organi stranke će adekvatno reagovati i sankcionisati ovo i svako drugo neprimjereno ponašanje”, napisao je tada Konaković u kratkoj objavi na Facebooku.
Samo mjesec dana kasnije, u jednoj TV emisiji Konaković je javno hvalio “svog” Halila Bajramovića. O sankcijama za fizičko nasilje i ponašanje zbog kojeg bi svaka politička partija koja iole drži do svog ugleda automatski isključila nasilnika iz članstva, predsjednik NiP-a nije rekao ni riječ.
OBRAČUN SA „NEPRIJATELJSKIM“ MEDIJIMA
Odnos ministra vanjskih poslova i predsjednika NiP-a Konakovića prema novinarima i medijima je priča za sebe. Svako ko se usudi, čak i najblaže moguće, kritikovati njegove izjave ili odluke, proglašava se “režimskim” novinarom i plaćenikom čiji nalogodavci protiv njega pokreću “hajku”, sa namjerom da ga politički unište.
Postoji opravdana sumnja da je za Konakovićevu apsolutnu netoleranciju kritike prema njemu kao političaru i javnoj osobi i nerazumijevanje uloge novinara u društvu zaslužna i njegova novoimenovana savjetnica za medije Mirela Bubalo, čije se iskustvo u oblasti medija svodi na to da je ime njenog oca bilo navedeno kao “administrativni kontakt“ za domenu koji koristi jedan ovdašnji opskurni news portal bez impressuma, a koji uglavnom služi za objavljivanje uvredljivih tekstova na račun članova Konakovićeve bivše stranke – SDA. Široj javnosti Mirela Bubalo je poznata i kao bivša savjetnica ministra Aljoše Čampare, čiji je hobi svojedobno bio slanje anonimnih krivičnih prijava putem pošte protiv raznih osoba.
Treba spomenuti i da je za šefa svog kabineta Konaković imenovao Zlatana Burzića, dugogodišnjeg službenika Ministarstva vanjskih poslova BiH, protiv kojeg su bh. diplomate nekoliko puta podnosile prijave zbog kršenja procedura i ponašanja koje izlazi iz okvira diplomatije.
O mnogobrojnim stranačkim zapošljavanjima (u režiji NiP-a), protiv kojih se Konaković tako glasno i up**no bori, Slobodna Bosna je pisala prošle godine.
Konakovićeva postizborna politika kompromisa i pružene ruke, posebno u odnosima sa predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i političarima iz Srbije i Hrvatske, sama po sebi nije negativna niti je treba unaprijed osuđivati, iako je već sada jasno da u višedecenijskim duboko narušenim odnosima unutar BiH i u njenom najbližem susjedstvu, takva politika ima visoku cijenu. No, sve dok bude okružen spomenutim „živopisnim“ ličnostima, presuđenim kriminalcima i nasilnicima koje naziva „svojim“, predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković nema pravo nikoga prozivati za kriminal i korupciju, niti kritikovati novinare koji kritikuju njega.
U suprotnom, postavlja se pitanje šta je zapravo drugačije u njegovom razumijevanju i vođenju politike u odnosu na period kada je bio istaknuti član Stranke demokratske akcije, sa kojom se danas tako zdušno verbalno obračunava? Ako su kriminal i korupcija glavna obilježja SDA, zbog čega ih onda Konaković toleriše u vlastitim redovima?
(SB)
(65)
