Analitičar Donbasa iz Berlina Nikolaus von Twickle sugerirao je da ciljevi Moskve nadmašuju ograničeni upad. ‘U konačnici se radi o tome je li Kijev prozapadni ili promoskovski’
Dok zapadne zemlje opozivaju diplomate iz Kijeva zbog straha od ruske invazije na Ukrajinu, The Moscow Times je pitao stručnjake koji bi se vjerojatni scenariji mogli pojaviti u narednim tjednima.
Pripajanje Donbasa
Pripajanje Donjecke i Luganske Narodne Republike — nepriznatih država koje su proglasili proruski separatisti u regiji Donbas u istočnoj Ukrajini 2014. — konstanta je ruske političke agende. Glasne pristaše ideje uključuju glavnu urednicu RT-a Margaritu Simonyan i čelnike lojalnih “sustavnih” oporbenih stranaka u Državnoj Dumi.
U prosincu je predsjednik Vladimir Putin optužio Ukrajinu da je počinila “genocid” nad lokalnim stanovništvom koje govori ruski. Takvi komentari mogli bi poslužiti kao izgovor za službeno upućivanje ruskih vojnika u Donbas, možda zauzimanje dijelova Donjecke i Luganske regije koje kontrolira Kijev.
Ukrajinski diplomat koji je želio ostati anoniman rekao je za The Moscow Times da bi uvođenje trupa u Donbas mogao biti prvi korak za Rusiju, koja će onda procijeniti zapadnu reakciju prije nego što krene dalje. Iako se vjeruje da su ruske snage prisutne u Donbasu od najranijih dana pobune u proljeće 2014., Rusija je uvijek poricala svoju umiješanost u regiji.
Moskva tvrdi da je rat u Donbasu unutarnji ukrajinski sukob i da nema raspoređenih vojnika na tom teritoriju. Za Narodne Republike Donbas, koje su uvijek iskazivale svoju želju da se pridruže Rusiji zbog neovisnosti, službeno priznanje moglo bi biti uvod u aneksiju Krima od strane Rusije.
Međutim, aneksija regije Donbas bi označila promjenu u ruskoj morskoj strategiji prema Ukrajini, koja je računala na konačnu reinkorporaciju teritorija u Ukrajinu. Prema Minskim sporazumima iz 2015., koji su okončali rat punog razmjera u Donbasu, regija je trebala dobiti široku autonomiju unutar Ukrajine, za koju se Moskva nadala da će poslužiti kao veto na prozapadne ambicije Kijeva.
‘Ograničena operacija’
Drugi mogući scenarij je takozvana “ograničena operacija”. U nedostatku invazije punog razmjera, ova opcija bi dovela do toga da se Rusija suzdrži od okupacije teritorija i umjesto toga usredotoči se na kratak, oštar napad na ukrajinsku vojsku.
Ova je opcija privukla određenu pozornost nakon što se činilo da je Joe Biden sugerirao da će Washington manje oštro reagirati na ograničeni upad nego na sveopći rat. Model za takvu operaciju mogao bi biti ruski rat s Gruzijom u kolovozu 2008., kada je gruzijski napad na otcijepljenu pokrajinu Južnu Osetiju potaknuo masivan ruski napad kojim je Rusija brzo porazila gruzijsku vojsku i nakratko okupirala veći dio zemlje.
U ukrajinskom slučaju, rekao je Mark Galeotti, analitičar think tanka britanskog instituta Royal United Services, takva bi operacija imala za cilj demonstrirati sposobnost Rusije da porazi oružane snage Kijeva, dok bi također razotkrila nesposobnost Zapada da pomogne. “To bi bio način da se Ukrajina ponovno razmisli o Minsku-2”, rekao je Galeotti, misleći na zastoj mirovnog procesa koji je Moskva nametnula Kijevu nakon što su njezine snage izbacile Ukrajinu iz Donbasa 2015.
No, iako bi takva operacija Rusiju poštedjela troškova dugotrajne okupacije neprijateljskog stanovništva, možda neće rezultirati postizanjem njezinih željenih ciljeva. S obzirom da je Moskva jasno dala do znanja da njezin primarni cilj ostaje potpuno novo rješenje koje će Ukrajinu držati izvan NATO-a, primjer Gruzije – gdje vojni poraz nije iz temelja promijenio prozapadnu orijentaciju zemlje – može izgledati manje privlačno.
“Ovdje se radi o Ukrajini kao takvoj”, rekao je analitičar Donbasa iz Berlina Nikolaus von Twickle, koji je sugerirao da ciljevi Moskve nadmašuju ograničeni upad. “U konačnici se radi o tome je li Kijev prozapadni ili promoskovski”, rekao je.
Potpuna invazija
Stručnjaci vjeruju da je potpuna invazija na Ukrajinu najmanje vjerojatan od svih mogućih scenarija. Iako je Rusija rasporedila oko 175.000 vojnika duž granice s Ukrajinom, sveobuhvatna ofenziva — koja bi vjerojatno uključivala juriš na velike gradove uključujući Harkov, Kijev i Odesu — vjerojatno bi imala ogromnu cijenu za rusku vojsku, kao i najteže moguće sankcije ostatka svijeta.
“Ruska vojska je uvijek imala poteškoće u gradovima. Pogledajte samo Grozni”, rekao je Galeotti, glavni grad Čečenije, koji je razoren zračnim bombardiranjem nakon što ga ruske trupe nisu uspjele zauzeti. Za Galeottija je puno teže zamisliti sličan napad na Harkov ili Kijev, s obzirom na kulturnu blizinu koju mnogi Rusi dijele s Ukrajincima.
Iako su američki i britanski obavještajci tvrdili da Rusija postavlja promoskovske ukrajinske političare na čelo nove administracije u Kijevu – vjerojatno nakon uspješnog pokušaja promjene režima – stručnjaci su doveli u sumnju tu ideju. Međutim, bez obzirana goleme poteškoće koje bi invazija sa sobom donijela, ta mogućnost nije nužno isključena.
Budući da je sam Putin osobno investiran u ukrajinsko pitanje, a njegovo donošenje odluka bilo je povjereno samo nekolicini vrhunskih savjetnika, ruski predsjednik možda podcjenjuje otpor na koji bi ruski napad naišao u Ukrajini. “Moskva je više puta pokazala da ima vrlo ograničenu sposobnost razumijevanja onoga što se događa u Ukrajini”, rekao je Galeotti, koji je povukao analogiju s ratom Sovjetskog Saveza u Afganistanu, kojem se protivilo političko vodstvo SSSR-a i vojni vrh. “Puno ovisi o kvaliteti brifinga u Moskvi”, dodao je Galeotti.
Nekonvencionalni rat
Jedan od načina da Moskva izvrši pritisak na Ukrajinu bez negativnih posljedica otvorene borbe bio bi putem nekonvencionalnih metoda koje uključuju eskalaciju kibernetičkog i psihološkog rata. U ponedjeljak je članak grupe ukrajinskih vojnih stručnjaka u novinama Ukrajinska pravda tvrdio da broj ruskih trupa na granici nije dosegao potrebnu razinu za sveobuhvatni napad, te da je u neposrednoj budućnosti vjerojatnija eskalacija kibernetičkog rata iz smjera Moskve.
“Potpuna invazija radi zauzimanja većine ili cijele Ukrajine u bliskoj budućnosti čini se malo vjerojatnom”, napisali su. Umjesto toga, opisali su scenarij u kojem će Rusija eskalirati s dezinformacijama i kibernetičkim ratom kako bi smekšala Ukrajinu prije eventualnog napada.
Ranije su ovog mjeseca za veliki kibernetički napad na objekte ukrajinske vlade okrivljeni bjeloruski hakeri, koji su vjerojatno djelovali uz rusku potporu. Međutim, nejasno je u kojoj bi mjeri takva “hibridna” taktika ratovanja mogla postići cilj Moskve da vrati Ukrajinu u svoje krilo.
S ruskim ciljevima nametanja temeljitih političkih promjena u Kijevu koji će vjerojatno zahtijevati ili dogovor s Washingtonom ili neku razinu vojnog osvajanja Ukrajine, hibridni rat mogao bi za Moskvu imao ograničeni domet. “Zemlja se mora pripremiti za rat”, napisala je Ukrajinska Pravda. “To je glavna stvar.”
(Net.hr)
(0)
