Piše: DANIJAL HADŽOVIĆ
Nedavno izabrani predsjednik Hrvatske Zoran Milanović zbog natpisa ”Za dom spremni“ prije nekoliko dana napustio je obilježavanje godišnjice akcije “Bljesak” ističući kako je u Okučane došao odati počast onima koji su pali za Hrvatsku te da oznaci ”Za dom spremni” nije mjesto na ovakvom mjestu.
Antifašistička javnost širom regije pozdravila je ovakvu časnu i principijelnu reakciju hrvatskog predsjednika kojom je najavljena promocija nekih drugih vrijednosti kod naših zapadnih susjeda, nakon što je u mandatu i uz prešutni blagoslov njegove prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović cvjetalo ispoljavanje najrazličitijih ektremno desničarskih ideja, uz čak otvoreno veličanja ustaštva.
Nekoliko dana poslije ove odluke predsjednika Milanovića, Katolička crkva u Sarajevu najavila je da će u sarajevskoj Katedrali održati misu za stradale na Bleiburgu, koje su velikom većinom činili pripadnici zloglasnih formacija Nezavisne Države Hrvatske, koje su po načinu vršenja zločina iza sebe ostavile možda i najbestijalniji genocid na tlu Evrope u Drugom svjetskom rata.
Moralnu osudu održavanja ovakve mise iznijeli su svi članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Šefik Džaferović i Milorad Dodik, sve relevantne probosanske stranke kao i stranke iz RS, Ambasada Izraela, Ambasada SAD-a, brojne nevladine organizacije, javni intelektualci, itd… Drugim riječima, gotovo svi, s izuzetkom Katoličke crkve te Hrvatskog narodnog sabora, opskurne nevladine organizacije HDZ-a BiH kojoj ova stranka pokušava dati svojevrsna paradržavna svojstva neformalne hrvatske vladajuće institucije u BiH. Naravno, argumenti HNS-a su da je protivljenje i moralna osuda skupa sjećanja na Bleiburške žrtve, udar na sve katolike u BiH i pokušaj dalje majorizacije Hrvata.
Zbog čega je primjer Milanovića iz uvoda značajan? Pa upravo zbog toga što pokazuje da se u ovom i sličnim primjerima ne radi o nacionalnom, nego prevashodno o ideološkom pitanju, tj. da HDZ svoju ideologiju sastavljenu od naslijeđa UZP-a, ekstremnog nacionalizma, davanja imena ulica po ustaškim zločinima i obilježavanja ustaških stratišta pokušava čitavom hrvatskom narodu u BiH podvaliti i predstaviti kao njegova temeljna nacionalna obilježja.
Novi predsjednik Hrvatske pokazuje da među hrvatskim narodom postoji i jedna druga, dominantna, antifašistička snaga koja predstavlja potpuni antipod onim vrijendostima koje generira i promoviše HDZ.
Stoga. svojim posljednjim potezom Katolička crkva i HDZ sa svojom nevladinom organizacijom HNS pucali su sebi rafalom u nogu – protiv sebe nisu navukli samo bijes organizacija i političkih opcija iz većinski bošnjačkih područja kao što to inače provociraju, nego antifašističke javnosti koja široko prevazilazi granice same Bosne i Hercegovine, a u tom slučaju teško da će moći ponovo lešinariti na argumentu da je u pitanju nekakva paklena zavjera “političkog Sarajeva” protiv hrvatskog naroda i njegovih prava.
Naprotiv, sada se kao nikad prije i nikada u većoj mjeri otkriva stvarna suština čitavog problema – ovo nije borba protiv hrvatskog naroda ili katolika nego protiv onih politika i vrijednosti koje taj narod pokušavaju obući u unformu poraženih snaga iz 1945.
(527)
