Pukovnija koja je krenula puna samopouzdanja u februaru sada je stekla ugled kakav nijedan vojnik ne bi poželio.
U svakom ratu postoje jedinice koje se ističu, ali i one koje postanu simbol neuspjeha. Upravo ovaj drugi opis pripada 331. gardijskoj padobranskoj pukovniji koja sada predstavlja raspad ruskog plana za brzi rat.
Zapovjednik pukovnije Sergej Suharev poginuo je u Ukrajini 13. marta i posthumno je odlikovan medaljom Heroja Ruske Federacije. Na pogrebu, zamjenik ministra odbrane general Jurij Sadovenko rekao je kako je pukovnik “živio za budućnost, za budućnost naroda, za budućnost bez nacizma”.
O žrtvama među ruskim snagama ne izvještava se u velikoj mjeri u samoj Rusiji, no BBC je sastavio priču o njihovom napredovanju na ukrajinskom tlu i otkrili su da je poginulo najmanje 39 drugih pripadnika ove elitne pukovnije. Vojnici su bili dio kolone koja je napredovala iz Bjelorusije u Ukrajinu, predvođena zračnim napadima, a njihova prisutnost naglasila je da im je prioritet napredovanje prema glavnom gradu Kijevu.
“Najbolji od najboljih” poginuli na ukrajinskom tlu
To napredovanje brzo je prešlo u destrukciju gradova na periferiji Kijeva – Buče, Irpina i Hostomela. Videozapisi koji su se pojavili na internetu iz ovih bitaka pokazuju borbena vozila ruskih zračnih snaga na kojima su naslikani znakovi V. Jedan video prikazuje nekoliko oštećenih oklopnih vozila, napuštenih nakon napada ukrajinskih specijalaca. Nekoliko vozila ruskih zračnih snaga također je napušteno.
Muškarci u 331. gardijskoj padobranskoj pukovniji sebe su smatrali odabranicima ruske vojske. U videu objavljenom na internetu prošlog svibnja general vojnicima te pukovnije kaže da su “najbolji od najboljih”. Postrojba je služila na Balkanu, u Čečeniji, u ruskoj intervenciji 2014. godine u Donbasu, a redovito je sudjelovala u povorkama na trgu u Moskvi.
Ta je postrojba također bila prikaz ruske politike zamjene vojnika nacionalne službe s profesionalcima pod ugovorom. Stoga je razumljivo zašto su im generali davali važnu ulogu u invaziji. No od početka ožujka krenuli su kružiti izvještaji o smrtnim slučajevima u 331. gardijskoj pukovniji.
Posvete poginulim vojnicima
Ipak, trebalo je vremena da tijela budu vraćena u Kostromu, grad 300 kilometara od Moskve odakle su ovi vojnici. Kako su sprovodi počinjali, na društvenim mrežama krenule su se objavljivati posvete pokojnim vojnicima u kojima im se obećava “vječna uspomena”.
Žena koja kaže da je bila supruga časničkog namjesnika Sergeja Lobačova napisala je: “Serjoža, moj najpouzdaniji, najljubazniji i brižni muž. Sada si u raju i odande ćeš nas štititi. Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i zauvijek ćeš biti moj pravi heroj.”
U mnogim objavama se čini da se prihvaćaju objašnjenja Kremlja da se vodi rat protiv ukrajinskih fašista, no ima i objava u kojima je izražena zabrinutost zbog nedostatka pouzdanih informacija.
Na spomen zidu naredniku Sergeju Duganovu jedna žena napisala je: “Nitko ništa ne zna. 331. puk nestaje. Skoro svaki dan se objavljuju fotografije naših dječaka. Prolaze mi trnci niz tijelo. Što se događa? Kada će ovo završiti? Kada će ljudi prestati umirati?”
Nakon njezine objave uslijedila je i druga, u kojoj je pisalo: “Kostroma je izgubila toliko mladića, kakva tragedija”, dok je treći napisao: “Bože, koliko ćemo još obavijesti o smrti dobiti? Molim te, smiluj se našim dečkima, pomozi im da prežive, vrati ih kući njihovim ženama i majkama.”
Jasno je da govor o ratu nosi veliki rizik u Rusiji, no postoje naznake da ruski narod polako gubi vjeru u argumente Kremlja za rat. Na spomen-stranici jednog narednika žena je upitala: “Zašto djeca zastupnika nisu na prvoj crti bojišnice? Većina ih ionako živi u Europi. Obični mladići umiru bez ikakvog razloga.”
39 imenovanih vojnika elitne pukovnije je ubijeno
Što se tiče cijene ruskog neuspjeha, ona raste iz dana u dan. BBC navodi da je 39 imenovanih pripadnika 331. padobranske pukovnije ubijeno u Ukrajini. No budući da nijedan od tih smrtnih slučajeva nije noviji od 13. marta, pretpostavlja se da će se u nadolazećim tjednima pojaviti još deseci mrtvih ruskih vojnika.
Mještani Kostrome kažu da vjeruju da poginulo oko 100 pripadnika pukovnije, a mnoge porodice nikada neće primiti tijelo svoje voljene osobe jer je ostavljeno na bojnom polju. Čak i konzervativni prikaz smrtnih slučajeva za koje se trenutno zna i datumi smrti sugeriraju da su gubici već premašili gubitke iz sukoba u Afganistanu ili Čečeniji.
Pukovnija koja je krenula puna samopouzdanja u februaru sada je stekla ugled kakav nijedan vojnik ne bi poželio.
(SB)
(17)
