Stanovnici se pakiraju i odlaze dok se zemlja priprema za moguća neprijateljstva s Hezbollahom u isto vrijeme kad i rat u Gazi.
Usred spektakularnog krajolika sjevernog Izraela, gdje se planine spuštaju u pogled na Libanon i Siriju, varljivo je tiho. U ovo doba godine područje je obično puno posljednjih židovskih turista za blagdane, koji iskorištavaju hladnije vrijeme za planinarenje i berbu jabuka.
Umjesto toga, u ponedjeljak je izraelsko Ministarstvo obrane izdalo naredbu bez presedana da se stanovnici 28 sela i kibuca unutar 2 km (1,25 milja) od plave linije koja razdvaja zemlju od Libanona evakuiraju na jug.
Zemlja se priprema za moguće izbijanje neprijateljstava s Hezbollahom, moćnom libanonskom milicijom koju podržava Iran, u isto vrijeme kad i novi rat s Hamasom u blokiranom Pojasu Gaze.
Sjeverna fronta, kao i južna prije nje, prazni se, nakon opetovanih raketnih i projektilnih napada i graničnih sukoba posljednjih dana s Hezbollahom i palestinskim frakcijama aktivnim u Libanonu. Raspoloženje diljem Izraela je mahnito, povjerenje u vojsku i državu je smanjeno.
Foto: Tanjug/AP
Za zajednice koje ovdje žive, naredba o evakuaciji nije samo ponavljanje povijesti ili povremena salva raketa koje aktiviraju sirene za zračnu uzbunu. Zastrašujuća je i zbog svoje novosti.
Šanse za eskalaciju s Hezbollahom, palestinskim frakcijama na okupiranoj Zapadnoj obali – ili čak za direktni sukob s Iranom, nakon godina “rata u sjeni” diljem regije – veće su nego ikad.
Odluka Joea Bidena da ovaj tjedan pošalje drugu grupu nosača zrakoplova u istočni Mediteran kako bi ojačao izraelsku obranu i odvratio “bilo kojeg državnog ili nedržavnog aktera” od ulaska u bitku, u biti je bacila rukavicu Teheranu, a veliki dio izraelskih medija je buncao. o pokretanju “preventivnih napada” na Hezbollah.
– Mislim da nije pitanje kada će ovdje doći rat. “Mislim da je već ovdje”, rekla je Emanuela Kaplan, 34, iz Kibbutz Bar Am, igrajući se sa svojom šestomjesečnom bebom u improviziranoj igraonici u prizemlju njihovog privremenog doma: hotela u Tiberiji, turističkog središta na galilejskog mora. Kao i 300.000 drugih Izraelaca, njezin suprug, vojni rezervist, pozvan je i sada je stacioniran na jugu.
Foto: EPA
Više od 1300 ljudi ubijeno je 7. listopada nakon što je palestinska militantna skupina Hamas izvela najbezobrazniji napad u svojoj povijesti. Njegove su snage probile sigurnosnu ogradu u kojoj je smješteno 2,3 milijuna stanovnika Gaze prije nego što su se probile kroz desetke izraelskih gradova i kibuca i zarobile 199 talaca kako bi se vratile u Gazu.
Kao odgovor, Izrael je pokrenuo svoju najveću ikada kampanju bombardiranja na području pod opsadom, ubivši najmanje 2800 Palestinaca i naredivši više od milijun ljudi da napuste svoje domove u sjevernoj polovici Pojasa, iako nemaju kamo sigurno otići.
U ponedjeljak, unatoč izvješćima da su Kairo i međunarodni posrednici postigli dogovor kako bi strancima i državljanima s dvojnim državljanstvom omogućili da izbjegnu rat i pošalju očajnički potrebnu pomoć u Gazu, jedini civilni prijelaz u egipatsku sinajsku pustinju ostao je zatvoren.
Izrael nije vodio rat na dva fronta od iznenadnog napada na Yom Kippur od strane Sirije sa sjevera i Egipta s juga prije 50 godina ovog mjeseca. I Hezbollah i Izrael pazili su da izbjegnu povratak na krvavi ljetni rat 2006. koji je dijelove Beiruta, libanonske prijestolnice, ostavio u ruševinama.
Ali čak i prije nego što je prošli tjedan izbila peta runda rata u Gazi otkako je Hamas preuzeo kontrolu nad pojasom 2007., napetosti na Plavoj liniji, granici između Izraela i Libanona pod kontrolom UN-a, dosegle su najvišu razinu tijekom ljeta.
Metula, najsjeverniji izraelski grad, u ponedjeljak poslijepodne bila je tiha; većina stanovnika već je stavila svoje stvari i kućne ljubimce u automobile kako bi ostali s obitelji ili u hotelima koje sponzorira vlada izvan dometa raketne vatre kratkog dometa.
Viši rezervist Izraelskih obrambenih snaga (IDF) na glavnim vratima bio je nervozan nakon dva izvješća o infiltraciji Hezbollaha ili palestinskih frakcija na terenu.
Na glavnom autobusnom kolodvoru u Kiryat Shemoni, 6 milja (9 km) južno od plave linije, niz civila pokupio je velike kovčege i ukrcao se u autobuse za Tiberiju, dok su vojnici čekali prijevoz koji je išao prema sjeveru. Nije bilo naredbi za evakuaciju grada, ali su ulice bile prazne osim vojnika na kontrolnim punktovima i vojnih vozila.
Samo je jedno mjesto na autobusnom kolodvoru bilo otvoreno: hamburgernica u koju je pola tuceta mještana dolazilo na ručak i vješala. Došlo je do vatrenog okršaja između osumnjičenih boraca Hezbollaha i vojnika IDF-a, vidljivog sa zapadne strane grada prethodne noći, a grupa je raspravljala o tome što bi se sljedeće moglo dogoditi.
„Mi se ne bojimo raketa; bojimo se kopnene borbe. Nikad prije nisam vidio tako nešto,” rekao je Inbal Ben Shitrit, 26. “Ako Hezbollah dođe, bit će puno gore od Hamasa…Hamas može poslati 1000 ljudi, Hezbollah može poslati 10.000. Imaju bolje o*****e i veću podršku Irana.
Diljem većeg dijela gornje Galileje, vinogradi i voćnjaci jabuka i trešanja cvjetali su od rata 2006., ali neka mjesta još uvijek nose ožiljke borbi.
Spasioci i civili uklanjaju ruševine kuće uništene nakon izraelskog napada u središnjoj Gazi.
Diplomatski napori predvođeni SAD-om ne uspijevaju olakšati težak položaj Palestinaca u Gazi.
U južnom Libanonu, uporištu Hezbollaha, naslijeđe rata je očitije. Danas je 6 milijuna stanovnika, pod de facto kontrolom islamističke skupine, u stisku strašne financijske krize; njen narod nije u stanju podnijeti teret novog rata.
Prema Michaelu Youngu, analitičaru Carnegie Middle East Centera sa sjedištem u Bejrutu, značajno je da je većina dosadašnjih lansiranja prema Izraelu došla iz sunitskih i većinsko kršćanskih područja; Čini se da Hezbolah još nije spreman suočiti se s odgovorom svoje šijitske baze.
“Ovo nije kao kad smo prije morali evakuirati.” Prije nego što smo mogli nastaviti s radom. Nije bilo tako intenzivno”, rekla je Denise Lily Gever, 62-godišnjakinja porijeklom iz Londona. Nakon što je Bar Am bio njezin dom posljednjih 25 godina, sada također živi u hotelu u Tiberiji.
“Ne vidim se da ću ikada otići kući.” Postoje ljudi na sjeveru koji mi žele učiniti ono što su učinili ljudima na jugu. Znao sam da imamo neprijatelje, ali nisam mislio da će napraviti ovako nešto.”
POVEZANI SADRŽAJ – PALESTINSKE ŽRTVE I NE VIDI: Von der Leyen na meti žestokih kritika zbog pristranosti prema Izraelu
(Informer)
(1048)
