Prva istraga o ubistvu nije davala nikakvih rezultata, unatoč angažmanu čelnika civilne misije UN-a generala Jacquesa Paula Kleina – koji je je za Leutarovo ubistvo okrivio hrvatsko političko vodstvo.
U istragu su bili angažirani najbolji stručnjaci u zemlji, potom IPTF, a stigli su i stručnjaci iz FBI-a iz SAD-a. Klein je obećao brzu i učinkovitu istragu, a nakon hapšenja Dominika Ilijaševića Come, Klein je obećao skoro privođenje odgovornih najkasnije do općih izbora na jesen 2000.
U sklopu istrage bio je uhapšen i vozač Ćosić koji je bio optužen za izvršavanje atentata, dok je Como prvotno bio uhapšen zbog osnovane sumnje da je počinio ratni zločin, no kasnije mu je optužnica prekvalificirana te je bio optužen, zajedno sa Zoranom Bašićem i Ćosićem, za izvođenje djela terorizma. S njima su bili optuženi i Ivan Andabak, Jedinko Bajkuša i Marijo Milićević.
Proces protiv Bašića, Ćosića, Come i druge trojice Hrvata počeo je u julu 2001. i trajao je do novembra 2002. Osim jednog iskaza zaštićenog svjedoka, Tužiteljstvo nije raspolagalo dokazima za optužnicu.
Merim Galijatović, ključni svjedok na suđenju za ubistvo zamjenika ministra unutrašnjih poslova FBiH Joze Leutara, uhapšen je 2014.
Za ubistvo su se sumnjičili i vrhuška AID-a (Agencija za istraživanje i dokumentaciju), a pojedini mediji dovodili su i Ismeta Bajramovića Ćelu u vezu sa zločinom.
Branko Šljivar, nekadašnji tužilac jednom je rekao: “Onog trenutka kada država odluči progovoriti o slučaju pokojnog Joze Leutara, tada će Tužilaštvo za pet minuta riješiti problem.”
Političke optužbe
Slučaj ubistva Joze Leutara često je bio i predmet međusobnih optužbi na političkoj sceni. Tako je 2013. godine u magazinu “Obzor” Fahrudin Radončić naveo da SDA raspolaže sa “crnim fondovima”, da je Izetbegović povezan s mafijom koja je odgovorna za ubojstva članova obitelji Halilović, Nedžada Ugljena i Joze Leutara te da je Ćelo Bajramović uoči smrti govorio da će ga likvidirati Izetbegović.
Početkom prošle godine, član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u izjavi za Hrvatski medijski servis (HMS) naveo je da mu pokušavaju montirati optužbe kako bi od njega bili iznuđeni politički ustupci. Spomenuo je pokušaj njegovog neutemeljenog povezivanja s osumnjičenim za kriminal Kemalom Čauševićem, bivšim direktorom Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH te njegovog vezivanja uz atentat na Jozu Leutara.
Radončić je tada rekao da hrvatski korpus s razlogom traži da napokon bude otkriveno ko je ubio Jozu Leutara i zato oni koji ne žele da to ubistvo bude rasvijetljeno igraju zamjenu identiteta.
“Odnosno, to ubistvo užasnim zloupotrebama pravnog sistema žele podmetnuti gospodinu Čoviću kao lideru Hrvata u BiH – rekao je tada Radončić.
Takođe je tada naveo da “SDA mafija, da bi ga ušutkala, ubistvo Ramiza Delalića Ćele, koje je počinila, pokušala preko Dubravka Čampare u slučaju „Keljmendi“ podmetnuti njemu”.
Nakon što je Radončić uhapšen, javno su objavljeni transkripti razgovora između njega i Bakira Dautbašića, u jednom dijelu Radončić govori:
“Mi godinu dana nećemo da spomenemo slučaj Ugljen, a oni samo dovode…Mi Šejlu nećemo da pitamo jel’ ti kad pričao o Ugljenu… ili ovoga Cibru… Oni misle, Boga mi, nema svjedoka odbrane… Sad ćeš da vidiš rokenrol od srijede”.
Da li je nakon ponovnog hapšenja Fahrudina Radončića, rokenrol zaista počeo, ostaje da se vidi? Ali je nevjerovatno da nakon 16 godina, tapkanja u mjestu, Tužilaštvo u ovom trenutku ponovo pokreće istragu o ubistvu Joze Leutara.
Prva politika
(31)