Politolog Davor Gjenero u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ komentirao je posjetu hrvatskog premijera Bosni i Hercegovini, te najavio moguću sudbinu lidera SNSD-a Milorada Dodika.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković okončao je svoj tek drugi službeni posjet Bosni i Hercegovini. Kako gledate na poruke koje je poslao iz Sarajeva i Mostara i je li posjet BiH tempiran s razlogom s obzirom na političku krizu u zemlji?
“Hrvatska kao članica EU i NATO ima obveze prema svojim saveznicima. Obveze vezane uz konsolidaciju prilika u BiH premijer Plenković jasno razumije, nije slučajno niti to što je američki izaslanik Palmer na početku serije svojih razgovora s političkim liderima u BiH bio u Zagrebu i razgovarao s premijerom Plenkovićem, gle baš onaj dan kad je Zoran Milanović primio Milorada Dodika, a Aleksandar Vučić Dragana Čovića, 26. X ove godine.
Od tog je trenutka jasno da hrvatska vlada i premijer Plenković podržavaju Palmerovu misiju, da im je cilj da pregovori o novom izbornom zakonodavstvu u BiH budu dovršeni do kraja ove godine, da se postigne kompromis kojeg je već tada Palmer oslikavao u grubim crtama i da iduće godine BiH, a prije svega Federacija, uđe mirno u izbornu proceduru i da se nakon izbora što je brže moguće uspostave nove političke institucije. Cilj Zorana Milanovića, zajedno s Dodikom, Vučićem, ali i Draganom Čovićem, tada je bio bitno drukčiji. Njima je cilj propast američko-europske inicijative, a Milanović o tome posve otvoreno govori. Kao alternativu euroatlantskom posredovanju nudi se zamisao o dijalogu Dodika, Čovića i Bakira Izetbegovića, uz posredovanje turskog predsjednika Erdogana, predsjednika Srbije Vučića i Hrvatske Milanovića.
Foto: SLOBODNA BOSNA / Samir Saletović
Od tog trenutka Milanovićevi saveznici Dodik i Čović, a i on sam, činili su sve da kontaminiraju klimu za pregovore pod euroatlantskim pokroviteljstvom, počelo je Čovićevim glasanjem u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, za prijedlog o povlačenju Inzkovog zakonskog projekta kažnjavanja negiranja genocida i veličanja ratnih zločina, na prijedlog Kluba srpskog naroda, a nastavilo se Milanovićevim skaradnim izjavama. Rezultat je trebao biti to da ne dođe do kompromisa, a za taj je kompromis potrebno relativno malo. Treba osigurati izbjegavanje nacionalnih prefiksa, kako bi se zadovoljili standardi o kojima govori judikatura Europskog suda za ljudska prava i kako bi se osiguralo pasivno biračko pravo pripadnika manjinskih zajednica u Federaciji, i potrebno je definirati model koji će osigurati da i Hrvati i Bošnjaci autonomno biraju svoje predstavnike u Predsjedništvu i u Domu naroda, a da se pritom crtanjem izbornih jedinica ne iscrtava ujedno i treći entitet.
Ako postoji volja za dogovor, onda njega nije teško postići, i očito je da je premijer Plenković imao za cilj poboljšati klimu i ‘vratiti Čovića koliko-toliko u tračnice’, te spriječiti njegovo štetno ponašanje. Ako je u tome uspio, onda je njegov posjet Sarajevu (i Mostaru, nakon toga) imao veliko značenje.”
Plenković je pokušao opravdati izjave predsjednika RH Zorana Milanovića o genocidu u Srebrenici. Mislite li da je uspio ublažiti počinjenu štetu?
“To što je premijer Plenković radio sjajna je diplomatska ‘stilska vježba’. On se sam zgražao nad Milanovićevim izjavama, ali sad ih je pokušao relativizirati, čak i dovodeći ih u kontekst, stvarajući dojam o potpuno drukčijoj retorici od one koju smo od Milanovića stvarno čuli. Samo djeca su posve iskrena, a u odnosima odraslih pristojnost i poštovanje su ponekad važniji od iskrenosti. Netko će reći da je ono što je Plenković u vezi Milanovićevih izjava činio u Sarajevu licemjerno, ali prije će biti da je dobronamjerni pokušaj sakupljanja prolivenog mlijeka.
Šteta onime što je Milanović uradio ne može biti sanirana jednim potezom, ali je relativizirana. Zanimljiviji dio, od relativizacije štete koju je učinio Milanović, je ono što je, čini se, u svojoj ‘stilskoj vježbi’ premijer Plenković namijenio Draganu Čoviću. Naime, isprika koju je Čović morao izreći za svoje skaradno glasanje u Domu naroda, sofisticirano je osmišljena, i sigurno nije plod skromne Čovićeve imaginacije. Očito je pripremljena u Plenkovićevoj ‘diplomatskoj radionici’, Čović ju je već jednom izrekao, ali vrlo nemušto, a sada mu je izgleda precizno objašnjeno ‘što je on htio reći’.”
Posebno je zanimljiv sastanak Plenkovića i Čovića u Mostaru. Čini li se da je Čović na neki način „prizemljen“ i upozoren da se odmakne od rušilačke politike koju provodi njegov strateški partner Milorad Dodik?
“I mene ugodno iznenađuje činjenica da je Čović, barem kako sada stvari izgledaju, vraćen u tračnice i da je smanjen rizik da kao lutajući projektil izazove nekontroliranu eksploziju, koja bi uzdrmala i Federaciju i BiH i Hrvatsku. Čini se da je relativizirano značenje njegove ‘političke autonomije’ i da su pripremljeni uvjeti da se u pregovore što ih moderiraju Matthew Palmer i Angelina Eichhorst Čović vrati kao ‘konstruktivni pregovarač’.”
Čović je prvi put govorio o „konstitucionalnom patriotizmu“, na što ukazuju te njegove riječi?
“Moram priznati da me šokiralo, ali u pozitivnom smislu, kad smo iz Čovićevih usta čuli termin ‘ustavno domoljublje’, dakle konstitucionalni patriotizam. Čović je time rekao: Bosna i Hercegovina je domovina bosansko-hercegovačkih Hrvata i oni u toj svojoj domovini moraju rješavati svoja politička pitanja. Dakle, njihova fokusna točka mora biti Sarajevo, a ne Zagreb. Dakle, odjednom Čović govori isto ono što je svojevremeno govorio Stipe Mesić, čineći najveću uslugu i Hrvatima u BiH i njihovim odnosima s Bošnjacima i Srbima u BiH, i Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi, ali i Republici Hrvatskoj.
Malo je bilo boljih dana za Hrvatsku kad je o konstitucionalnom patriotizmu progovorio Milorad Pupovac, gradeći na hrvatskoj državnoj granici time štit pred agresivnim Vulinovim i Vučićevim ‘srpskim svetom’.
Ako Dragan Čović zbilja misli ono što je rekao pozivajući se na ustavno domoljublje, to bi mogao biti novi, dobar početak izgradnje odnosa Hrvata i Bošnjaka u Federaciji, i nakon toga optimistična pretpostavka za nove odnose na razini središnje države – Bosne i Hercegovine. Ali pričekajmo još malo, ne treba se zanositi jednom riječju.”
Najnoviji Dodikovi potezi i usvojene odluke u NSRS-u osudili su Njemačka, Velika Britanija i SAD najavivši sankcije lideru SNSD-a. Dodik se usprotivio mogućim njemačkim sankcijama kazavši kako će Republika Srpska znati uzvratiti na takvo što.
Kako vidite rasplet situacije u BiH, je li izvjesna potpuna izolacija Dodika i njegovih najbližih suradnika?
“Do izolacije Dodika i suradnika doći će onda kad SAD povedu kampanju njegova isključivanja iz javnog života. Kao što je u takvoj situaciji Milošević pred Dayton isključio Radovana Kardžića iz procesa donošenja odluka, a ovaj je dogurao do toga da ima trajnu doživotnu dozvolu boravka u Velikoj Britaniji, kao osuđeni ratni zločinac, što se tada činilo nezamislivim, možete biti uvjereni da će još lakše Aleksandar Vučić Dodika ostaviti njegovoj sudbini, kad uvidi ‘da se to od njega očekuje’. Nemojte zaboraviti da Vučić Dodiku nikad nije zaboravio potporu bivšem predsjedniku Borisu Tadiću, a da je Dodik teško radikalizacijom svojih stavova i politika stjecao Vučićevu naklonost i trpeljivost! Nije isključeno da je Dodik sada otišao korak predaleko, da više doista ne blefira, kao što to tvrdi Dragan Čović, nego da igra na sve ili ništa. Ako je tako, ostat će iznenađen kako brzo će ostati sam i bez moći.
U ISTOM STROJU: Izbaci li Dodik državne insitutucije iz RS, Čović bi mogao odmah to isto uraditi u (zapadnom) Mostaru!?
Šest mjeseci, u kojima on želi demontirati središnju državu u BiH i izgraditi neovisnost svog entiteta, svoje gubernije, dug je period. Moć koju još danas kao da ima, lako se raspada. Nada u ruski utjecaj nije neki ozbiljni argument. Rusija na Balkanu želi prije svega raditi štetu Europi. Osim energetskih, ona tu nema neke osobito važne interese, a ako zlom patuljku iz Kremlja loše krene u partiji geopolitičkog pokera na Balkanu, ovaj će se brzo povući iz te partije. Dodik je koristan samo kao kreator problema, a ne kao saveznik, kao netko tko bi trebao u korist Putinova režima kontrolirati neki prostor.”
(Razgovarao: M. ILIČIĆ)
(0)
