Potresno pismo zarobljenog Srebreničanina svojoj ljubljenoj, Nurija Delić

Jedina ljubavi moja. Ne plači molim te, ako pismo ovo primiš. Još su pored mene tri brata, pa ćemo bol podijeliti. U nadi sam da si sada u gradu soli. Gdje sam darove birao tebi za svaki praznik. i ponekad lagao da moram tamo na put.. Ali samo sam htio tvoje želje ispunit

 

 

Od jučer je mnogo naroda ubijeno. Ovaj prostor je rijeka bez kraja. Čija voda je krv našeg naroda. Iz Srebrenice, Vlasenice, Žepe, Bratunca i tvog Zvornika. Za nekoliko sati red će doći i na mene. Molim Boga da me ne muče i ako budu htjeli oni to raditi.

 

Zamoliću da me što prije ubiju. Znam da me uvijek osjećaš. Ne brini, molim te. Ja se uzdam u Boga. Trudio sam se od prvog dana tebi biti uvijek pri ruci.

 

Ne biti grub u očima tvojim. Ako sam te čim, uvrijedio, oprosti mi. U ovom trenu ih gledam kako prema meni dolaze. Ne brini. Bog je uz mene. Moram prestati pisati, staviću ovo pismo na grudi, na srce svoje, koje je samo tebi pripadalo. Volim te jedina

 

1.05.2010., Tuzla

 

Nisam do jučer znala, da si pisao drhtavim prstima, u zadnjim trenucima života. Dok nisu rekli da su tvoje kosti, dugo bile pod zemljom, nama srebrenom. Pismo je bilo sačuvano u košulji, na mjestu tvog srca. Sve kapi kiše, niti ledeni snijeg nisu izbrisali niti jedno slovo, a ni moja suza nije mogla. Koliko god sam plakala i ćitala, ko god je slagao prvi put da vrijeme liječi sve rane. Nije osjetio ranu kao ja, kao sve majke, žene i djeca Srebrenice

 

Kroz vrijeme je i naš sin saznao istinu. Smrtni put i naš narod i meni nepoznato ime Argentaria. Nismo bili dobro došli nigdje. Kako u Sarajevu, tako i u grad soli, ne znam što je smetao moj podrinjski način jednim gospođama i sarajevskim djevojkama. Ja sam samo odlazila u grad da bi znala istinu o tebi.

 

Nisam htjela nikom smetati. Na isti ovaj dan za dva mjeseca, pokloniću se sa sinom Gospodaru,a On će uzeti tvoju dušu sebi. Potjeraću hladan vjetar sa Drine. Na molitvi da skloni moje suze dok budemo ponovo prekrili tvoje kosti. Našom zemljom srebrenom izgovoriću isto na usnama, kao prvog proljeća.

 

Da ljubim i volim te.

Izvor: zasrebrenicu.ba

(967)

Potresno pismo zarobljenog Srebreničanina svojoj ljubljenoj, Nurija Delić

| Slider, Život i stil |
About The Author
-