Kada želiš nešto degradirati ili ocrniti, a za to nemaš baš previše dobrih i jakih argumenta, onda cijelu stvar jednostavno – relativiziraš.
Sve strpaš u istu vreću. Pomiješaš babe i žabe…kruške i jabuke.
Piše: Faruk Kajtza/Iza scene
Upravo to je uradio gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, ocijenivši kako treba graditi Mostar „okrenut budućnosti i uz zaustavljanje veličanja zločinačkih ideologija“.
On je ovu izjavu objavio u kontekstu obilježavanja Dana oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu pri čemu je, na taj način, i antifašizam kao dokazanu evropsku vrijednost – svrstao u „zločinačke ideologije“.
Namjerno se posluživši množinom, a ne jedninom. Puno širim kontekstom u kome je onda moguća relativizacija pojmova, ali i ideologija i svjetonazora.
Kordić je očigledno bio itekako svjestan težine svojih riječi, pa je ovu svoju, blago rečeno skandaloznu misao, objavio na Facebooku!? Dakle…ne na nekoj posebnoj press konferenciji u Gradskoj upravi ili putem zvaničnog saopštenja za javnost, ali dovoljno jasno da pokaže svoj stav.
Šta zapravo misli…i to nakon skandala kada je Mostar čak u Evropskom parlamentu proglašavan „hrvatskim kulturnim naslijeđem“, a što je Kordić uredno – prešutio!?
Gradonačelnik Mostara up**no poziva na nekakvo „okretanje budućnosti“, iako, zapravo, on prvi kopa po starim ranama. Vozi u rikverc!
Možda je Kordić mislio na komunizam kao vladajuću ideologiju u bivšoj državi, ali je onda morao biti puno, puno jasniji i bez mogućnosti da ga se naknadno različito tumači.
Čak i da je mislio na komunizam kao tehnologiju totalitarnog vladanja trebalo bi mu biti jasno kako bivši režim nije bio ni Staljinov Sovjetski savez niti bilo koja država „istočnog bloka“. Naravno, da nije bio oličenje demokratije…da je bilo i tada zločina, ali je za razliku od staljinističkih režima Istoka sa kojima je raskrstio poodavno – bio oličenje kakve-takve slobode i društvene jednakosti.
Vrijeme jednoumlja, ali i društvenog i svakog drugog prosperiteta, koga i danas baštinimo. Ovako ili onako, samo što to neki neće priznati.
I dok u javnim nastupima relativizira jugoslovenski antifašizam i up**no ga povezuje sa globalnim etatističkim komunizmom – onim istočnog tipa, zanimljivo je da gradonačelnik Kordić ostaje gluh, nijem i slijep na sasvim očigledno veličanje poraženih i dokazano zločinačkih ideologija na ovim i širim prostorima.
O tome ne piše na Facebooku, već značajno šuti?!
Sve to nekako prolazi pored njega, baš kao što prolaze dani, mjeseci i godine od devastacije Partizanskog groblja, koga je „nepoznati neko“ pod okriljem noći detaljno dotukao macolama, a vlast o tome nema nikakvih saznanja!? Ili ih barem ne saopštava javno.
Sve ostaje samo na šutnji i tišini, te čekanju da i ovaj događaj prekrije prašina zaborava.
Na taj način, putem selekcioniranog sjećanja – pretjerivanja u jednom smislu i relativiziranja u drugom – sigurno neće doći do normalizacije odnosa u Mostaru. Dokaz za to je Njemačka, čija bi iskustva Kordić itekako morao poznavati, a koja je postala istinski demokratska i prosperitetna država, tek kada se riješila balasta vlastite prošlosti.
Umjesto zajapurenih rasprava i ideoloških ratova putem društvenih mreža i to baš – gle čuda – u izbornoj godini, Mostar kao kompleksan grad u svakom smislu, treba politiku hladnih glava, a ne politiku ostvarivanja starih ciljeva „drugim sredstvima“.
Treba dijalog o svim različitostima…a ne up**no kopanje novih rovova. Da, treba se govoriti o SVIM zločinima iz bilo kojeg rata na ovom prostorima, pa i onima koji su počinjeni ne tako davno i koji su kao takvi presuđeni na međunarodnim sudovima.
Bez te katarze…otvaranja SVIH pitanja, Mostar će stalno bilo ciklično ili planski ulaziti u nove krize i procese nestabilnosti. Ali ne treba biti naivan…možda je ta stalna kriza – manja ili veća – upravo ono što zagovornicima nekog Novog Mostara treba.
Karamba karambita! Kad’ će doći vrijeme razuma?
Reci, može li nekako bit’
Nitko nije u pravu
Nego da smo kvit
Pa da se nađemo sutra bar na pol’ puta
(Hayat)
(58)
