Nije rijetka pojava da uz javne puteve u BiH susretnete ratne zastave u čije su ime činjeni pravosnažno presuđeni ratni zločini.
Konkretno, riječ je o zastavama zločinačke paradržave tzv. Herceg-Bosne, čija je ostavština 111 godina robije izrečene u Haagu za njeno vojno i političko rukovodstvo poznatije kao ‘hrvatska šestorka’ zbog ratnih zločina i etničkog čišćenja usmjerenog protiv Bošnjaka.
Podsjetimo, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju osudio je Jadranka Prlića na 25, Brunu Stojića na 20, Slobodana Praljka na 20, Milivoja Petkovića na 20, Valentina Ćorića na 16 i Berislava Pušića na 10 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima.
Utvrđeno je da su zločini izvršeni između 1992. i 1994. godine u osam općina i logorima u dijelu BiH koji je proglašen kao dio tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Presudom je također utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog poduhvata dirigovanog iz Zagreba, na čelu sa tadašnjim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom, čime je potvrđeno da je Hrvatska učestvovala u agresiji na BiH kroz direktno vojno i borbeno djelovanje Hrvatske vojske na bh. teritoriji.
Uprkos svim pravosnažno presuđenim činjenicama, 30 godina kasnije u našoj zemlji još uvijek postoje poštovaoci zločinačke politike Franje Tuđmana i Mate Bobana kojima presude međunarodnih sudova očito ništa ne znače.
Da je to tako, svjedoče brojna obilježja, parole i grafiti u bh. općinama i gradovima sa većinskim hrvatskim stanovništvom, a posebno na području srednje Bosne, odnosno Lašvanske doline, gdje su se odvijale žestoke borbe Armije RBiH i HVO-a u periodu od 1992. do 1994. godine.
Radi se o prostoru koji je bio zamišljen kao ekskluzivni hrvatski teritorij tzv. Herceg-Bosne unutar granica nekadašnje Banovine Hrvatske, pa je u tu svrhu HVO uz pomoć Hrvatske vojske nasilnim putem pokušao uspostaviti paralelne i neustavne strukture vlasti kampanjom masovnih ratnih zločina.
Zastave tzv. Herceg-Bosne na banderama danas su, nažalost, sastavni dio nacionalističkog folklora, pri čemu se žal za ovom paradržavnom tvorevinom otvoreno iskazuje uz istovremeno negiranje države u kojoj poštovaoci zločinačke politike žive.
Tako smo na potezu od Viteza do Nove Bile na desetinama bandera zabilježili istaknute zastave tzv. Herceg-Bosne koje godinama tu stoje, pri čemu nema mjesta državnoj zastavi, što dovoljno svjedoči o apsurdnosti umova svih koji ponižavaju rodnu državu BiH i veličaju retrogradne ideologije i presuđene ratne zločince.
Ići kontra pravosnažnih presuda donesenih od strane istaknutih međunarodnih sudija i pravnih autoriteta je samo po sebi dovoljan pokazatelj zamračenosti njihove pameti i odsustva bilo kakvog racionalnog promišljanja.
Do kolektivne moralne katarze dug je put, a nade da će se to desiti po uzoru na proces denacifikacije u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata sve su bljeđe.
(Hayat))
(1)
