Upravo zbog uzurpacije državne imovine Dodiku su u pitanju dva velika projekta koje je planirao realizirati sa Srbijom: čak tri hidrocentrale u Gornjem Podrinju koje je Dodik većinski prepustio Srbiji predmet su spora pred Ustavnim sudom BiH jer je rijeka Drina državna imovina; aerodrom Trebinje također će morati dobiti suglasnost države (Vijeća ministara).
Piše: Dženana Karup Druško
Prije usvajanja zaključaka Narodne skupštine da Republika Srpska krene sa formiranjem svoje vojske urađene su ozbiljne pripreme: uloženo je u jačanje MUP-a Republike Srpske nabavkom naoružanja, renoviranjem kasarne Zalužani, formiranjem rezervnog sastava policije, uspostavljanjem i razvijanjem obavještajne strukture u okviru policije, i sve to uz logističku i stručnu pomoć Beograda i Moskve; formiran je Savjet za zaštitu ustavnog poretka RS-a; ubrzane su aktivnosti na jačanju civilne zaštite (koja ima dobre pretpostavke za stvaranje buduće vojske); osnovan je centar za obuku civilne zaštite na Zelengori, centar za obuku blizu graničnog prelaza Vardište, a u okviru planiranog aerodroma u Trebinju, prema podacima zapadnih obavještajnih službi, bit će centar po ugledu na ruski humanitarni centar iz Niša koji već neki nazivaju ruska vojna baza koja će strateški biti usmjerena protiv NATO-a.
Zaključcima koje je prošle sedmice izglasala Narodna skupština Republike Srpske – koji znače izlazak ovog bosanskohercegovačkog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane, odnosno formiranje entitetskih institucija koje će preuzeti ove poslove za šta je zadužena Vlada RS-a koja u narednih šest mjeseci treba uraditi zakone koji će to sve urediti – Milorad Dodik je krenuo u realizaciju svojih planova o povlačenju Republike Srpske iz ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine, čime je izvršio udar na Ustav BiH i Dejtonski mirovni sporazum, ozbiljno narušavajući mir i sigurnost.
Početak secesije
Ništa Milorad Dodik nije uradio što već dugo nije najavljivao i provodio – od referenduma o nadležnosti državnog pravosudnog sistema 2011. godine, referenduma o nadležnosti državnog suda BiH 2016. godine, referenduma o Danu Republike Srpske 2016, zatim Deklaracije o opstanku srpskog naroda RS-a i Srbije, kao i Deklaracije o slobodnoj i samostalnoj RS iz 2015. koja predviđa i referendum o nezavisnosti 2018. “ukoliko se ne povrate ovlaštenja RS-u koje joj je oduzeo visoki predstavnik” u kojoj se Federaciji “demokratski” nudi (nakon rezultata referenduma) “mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje”, blokade državnih institucija, itd, itd.
Neposredno nakon inauguracije u Predsjedništvu BiH, 2018. godine, Dodik je bio više no jasan: “Ja više volim Srbiju nego BiH. BiH je samo moje radno mjesto i ništa više, a putovaću sa srpskim pasošem, što sam radio i do sada.” Tada je saopćio i svoj plan djelovanja: ukidanje OHR-a, progon sudija stranaca iz Ustavnog suda BiH, te nove napade na Oružane snage BiH i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH.
Razlika između navedenog i zadnjih zaključaka koje je usvojila Narodna skupština RS-a je u tome što Dodik i njegovi trabanti sad tvrde da Republika Srpska ne želi izaći iz Bosne i Hercegovine, iako usvojeni zaključci nisu ništa drugo nego početak secesije RS-a, kako je prije nekoliko dana prokomentirao i ugledni sarajevski advokat Nedim Ademović, odnosno nastavak onoga što su započeli Dodikovi prethodnici u Predsjedništvu BiH 1990. godine, Biljana Plavšić i Nikola Koljević, a što je u maju 1992. ozvaničeno u Narodnoj skupštini RS-a usvajanjem strateških ciljeva među kojima je prvi bio zauzimanje teritorije i stvaranje srpske države na teritoriji BiH, i odbrana granica te “države“, što je podrazumijevalo odvajanje Srba od druga dva naroda, Bošnjaka i Hrvata u BiH. Na toj sjednici Skupštine osnovana je i Vojska Republike Srpske i za njenog komandanta je postavljen Ratko Mladić. Vojska koja će od 1992. do 1995. počiniti najstravičnije zločine koje poznaje međunarodno humanitarno pravo (od etničkog čišćenja do genocida) u ostvarivanju usvojenih političkih/strateških ciljeva.
Sudeći po Dodikovim izjavama neposredno nakon izglasavanja zaključaka, RS će prvo rješavati pitanje državne imovine, o čemu se također pripremaju zakoni koji će biti u koliziji i sa dogovorom u Daytonu i sa odlukom Ustavnog suda BiH. No, Dodik, podsjetimo, ruši i taj stub vlasti, odnosno Ustavni sud BiH. Nema nikakvih sumnji da je Dodiku, s obzirom na zaduženje RS-a i činjenicu da je rasprodao i zadužio javna dobra RS (dovoljno je pogledati spisak o opterećenju javnih preduzeća, čak i penzionog fonda i zdravstva na ime obveznica koje je RS plasirala prethodnih godina) sad neophodna državna imovina za dalju realizaciju planova.
U prilog tome govori i potez Vlade RS-a, koja je odmah nakon usvajanja zaključaka u Skupštini, napravila Prijedlog odluke kojim se u narednoj godini RS planira dodatno zadužiti za preko milijardu KM, od toga više od pola plasiranjem obveznica. Zadnje emitiranje obveznica RS-a, urađeno na londonskoj berzi, pokrenulo je niz spekulacija po kojima je Dodik založio državnu imovinu, na šta je prije nekoliko dana upozorio i dopredsjedavajući Evropske stranke zelenih, Thomas Waitz, u intervjuu austrijskom DerStandardu, u kome je problematizirao to što jedan dio zemlje može uopće emitirati državne obveznice (pogotovo ako se radi o državnoj imovini kao što su šume), i pozvao nadležne evropske institucije da provjere kako i kome se prodaju, ističući kako postoje sumnje da je u sve upetljan i ruski kapital, što s obzirom na geopolitičku situaciju može imati značajan uticaj na sigurnosna pitanja.
Upravo zbog uzurpacije državne imovine Dodiku su u pitanju dva velika projekta koje je planirao realizirati sa Srbijom: čak tri hidrocentrale u Gornjem Podrinju koje je Dodik većinski prepustio Srbiji predmet su spora pred Ustavnim sudom BiH jer je rijeka Drina državna imovina; aerodrom Trebinje također će morati dobiti suglasnost države (Vijeća ministara).
Dodikovi strateški ciljevi
Iz navedenog je jasno kako i koliko Dodiku smeta država BiH i zašto se žuri sa osnivanjem vojske koja će “čuvati“ teritoriju RS, jer je to osnovni posao svih vojski u svijetu, odnosno imovinu koju Dodik planira da otme od države. S druge strane, Dodikovi strateški ciljevi savršeno se poklapaju sa političkim ciljevima Ruske Federacije na Zapadnom Balkanu, a podrška Vladimira Putina neophodna je Dodiku da bi zadržao svoju poziciju, održao svoju politiku i osigurao svoje bogatstvo, pogotovo nakon što se našao na tankom ledu zbog potpisivanja AMP-a, Programa reformi i afere ikona, i zato je krenuo putem s kog nema povratka: ruši državu iznutra i proizvodi krize i pravni haos čime potpuno blokira evropske i atlanske integracije BiH, dovodeći zemlju u stanje zamrznutog konflikta.
Osim toga, Dodikovi strateški ciljevi nastavak su realizacije strateških ciljeva Radovana Karadžića o formiranju srpske države u BiH i njenom povezivanju sa Srbijom i drugim srpskim teritorijama na Zapadnom Balkanu čime se realizira (beogradski) san o Velikoj Srbiji za šta Dodik ima otvorenu podršku i pomoć i Rusije i Srbije. Slaba i podijeljena BiH odgovara Rusiji koja je pokrenula možda i najveću ofanzivu od okončanja Hladnog rata na EU i NATO djelovanjem u Ukrajini, Bjelorusiji, na Zapadnom Balkanu, kao i podrškom svim evropskim desničarima. Aleksandar Vučić, kao i Dodik, podršku za svoju autokratsku politiku i san o “srpskom svetu“ nastao po ugledu na “ruski svet“ (koji podrazumijeva i Ukrajinu), ima jedino u Putinu i zato je Rusiji obezbijedio da u Srbiji imaju jaka uporišta odakle zajedno djeluju u regionu izazivajući krize u Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, čime Zapadni Balkan godinama drže u stanju nesigurnosti i na ivici konflikata.
Da se radi o dugoročnim i strateškim planovima za koje sam Dodik sigurno nema ni znanja, a ni sredstava, i u koje nikad ne bi krenuo bez podrške Kremlja i Beograda, potvrđuje to što su početku secesije (odcjepljenje Republike Srpske), koju je usvajanjem zaključaka ozvaničila Narodna Skupština RS-a, prethodile ozbiljne pripreme (koju su Rusija i Srbija pomogle logistički i stručno): jačanje MUP-a Republike Srpske u okviru koga je uspostavljena i (para)vojna formacija, formiranje rezervnog sastava policije, uz već dobro uhodanu obavještajnu strukturu u okviru policije koja djeluje u formacijama za navodnu borbu protiv terorizma, te sistem lovačkih i inih security agencija, ali i formiranje Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS-a kao (para)obavještajne strukture, te jačanje civilne zaštite (što je dobra baza za stvaranje buduće vojske s obzirom na njenu organizaciju i logistiku). Upravo pojedinci iz ovih paraobavještajnih struktura, uz pomoć penzioniranih generala Vojske Republike Srpske i pojedinih visokih srpskih oficira Oružanih snaga BiH već rade na izradi novog zakona o vojsci RS-a.
Dodikov plan A, kao najvažnija pretpostavka za realizaciju drugih zaključaka Narodne skupštine RS-a, upravo je uspostava vojske Republike Srpske zbog čega su već pokrenute brojne aktivnosti među kojima je i formiranje centara za obuku civilne zaštite, a jedan od njih bit će u Nacionalnom parku Sutjeska, odnosno na Zelengori. Upućeni tvrde da su instruktori već pripremljeni u ruskom humanitarnom centru u Nišu s kojim je civilna zaštita RS-a blisko povezana. Zanimljivo je da je upravo na Zelengori bio štab u kome su često boravili i obavještajci GRU-a u vrijeme kad su u Crnoj Gori organizirane litije kojima je cilj bio skinuti s vlasti Mila Đukanovića i njegovu partiju u čemu su i uspjeli.
Uz ovaj, uspostavlja se i centar za obuku u blizini graničnog prelaza Vardište (Višegrad) između Srbije i Bosne i Hercegovine koji se povezuje s MUP-om Srbije. Upravo ovaj granični prijelaz se spominjao kao jedan od važnijih u projektu Otvoreni Balkan koji se nameće BiH. S obzirom na ove informacije jasnije su izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je, protiveći se bilo kakvim sankcijama Dodiku, rekao da na Drini nikada više neće biti blokada, jasno poručujući da na Drini više nema granice (što je bio jedan od strateških ciljeva koje je Narodna skupština RS-a usvojila 1992.)
Ruski “humanitarni“ centri
Još u vrijeme kad je u Banja Luci 2018. obnavljana nekadašnja vojna kasarna Zalužani koja je data MUP-u RS-a – na oko 55 hektara smješteni su Specijalna policija MUP-a RS-a, Jedinica za podršku i Centar za obuku – govorilo se da je Dodik na jednom od sastanaka s Putinom dogovorio gradnju ruske baze u RS-u, te da su Rusi zainteresirani za Mahovljane kod Banje Luke, Sokolac i Trebinje, odakle bi Putin na “na puškometu“ svojih raketnih sistema imao cijelu Evropu.
Početkom ove godine Dodik i Aleksandar Vučić su najavili veliki projekat, gradnju međunarodnog aerodroma u Trebinju, iako je to teško ekonomski objasniti s obzirom da se u krugu od stotinjak kilometara već nalaze četiri međunarodna aerodroma. No, u aprilu je raspisan međunarodni natječaj (raspisala ga je srbijanska državna firma Aerodromi Srbije koja će u potpunosti raspolagati planiranim aerodromom) za izradu projektno-tehničke dokumentacije prema kojoj će aerodrom moći primati avione širokog trupa, što ne mogu ni Split, ni Priština, ni Skopje, ni Sarajevo, ni Podgorica.
Izgradnja ovog međunarodnog aerodroma izazvala je zabrinutost u zapadnim obavještajnim službama, jer će po njihovim informacijama u okviru aerodroma biti napravljen i centar po ugledu na Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu koji se zvanično bavi poslovima civilne zaštite, a nezvanično je ruska vojna baza u okviru koje je i aerodrom i u kome se već godinama obučavaju paravojne jedinice koje slobodno djeluju po Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Uz to, ovaj niški centar je pozicioniran u neposrednoj blizini Bugarske. Ivica Dačić, u vrijeme dok je bio ministar policije Srbije, pohvalio se da je on osnovao ovaj centar u Nišu zajedno s ruskim generalom Sergejom Šojgom.
Kada je Srbija potpisala Sporazum sa NATO-om portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova je prokomentirala: “Uočavamo da Srbija razvija odnose sa NATO. Polazimo od toga da će se Beograd, pridržavati politike neutralnosti. Rusija je spremna za dijalog sa Srbijom o potpisivanju sporazuma o Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu. To je isključivo civilna struktura, a spekulacije o njegovom navodnom vojnom i čak negde pominju špijunskom karakteru, jesu zlonamerne izmišljotine.“
“Zlonamjerne izmišljotine“ su da se pripadnici “humanitarne“ Srbske časti u humanitarnom centru u Nišu godinama vježbaju gađanje čime se hvale objavama na Facebooku. Podsjetimo, udruženje Srbska čast povezano je sa Putinovim Noćnim vukovima koji su na crnoj listi SAD-a zbog terorističkih akcija u Ukrajini, a upravo je Dodik primio Noćne vukove u Banja Luci i odlikovao ih.
Organizirani kriminal, korupcija i sigurnost
Izgradnjom aerodroma u Trebinju rukovodit će, kako je zvanično saopćeno, novoformirano preduzeće Aerodrom Trebinje u kome je na mjesto direktora postavljen Mladen Stanković iz Niša, nekadašnji direktor niškog aerodroma Konstantin koji je u okviru Rusko-srpskog humanitarnog centra. Početak izgradnje čeka još “samo“ suglasnost države Bosne i Hercegovine. Naime, iako je Dodik to najavljivao kao veliki projekat Republike Srpske sa Srbijom, Nacrt memoranduma koji je pripremilo Ministarstvo prometa i komunikacija BiH na čijem čelu je Vojin Mitrović (SNSD), govori da projekat mora odobriti država, odnosno Vijeće ministara. Problem se pojavio jer je zemljište na kome se planira graditi aerodrom čini se poljoprivredno, dakle državno.
Nema nikakve sumnje koji je strateški značaj najavljenog projekta i za Dodika i za Vučića i za Rusiju. No, uz strateški, gradnja aerodroma ima i ekonomski važnu ulogu jer se po tvrdnjama upućenih već zna ko će biti izvođač radova procijenjenih (zasad) na oko 150 miliona eura, a firma se dovodi u vezu s braćom iz Niša (porijeklom Bugari), koji su više puta povezivani s organiziranim kriminalom, a čak je i BIA o tome radila izvještaje. No, kao ljudi od povjerenja Ivice Dačića, koji imaju zaštitu i Aleksandra Vučića nikad ni za šta zvanično nisu procesuirani. S njihovim unosnim poslovima povezuje se i bivši bugarski ambasador u Srbiji koji se pokušao ustoličiti i u BiH, a ova grupa je razvila biznise u Bugarskoj, Srbiji, na sjeveru Kosova i u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska. Zanimljivo je da se firma dovodi u vezu i sa gradnjom hidrocentrala na Drini.
Imajući sve ovo u vidu jasno je koliko bi bile važne sankcije koje se najavljuju Miloradu Dodiku i pojedincima oko njega koji pokrivaju sve poslove, od političkih, preko sigurnosnih, do ekonomskih. Kao što je on svojim potezima narušio mir i sigurnost u BiH, sankcije protiv njega mogle bi značiti i eventualno zaustavljanje (međunarodnih) organiziranih kriminalnih grupa koje preko “velikih međudržavnih projekata“ izvlače milione maraka iz i onako siromašnih zapadno-balkanskih zemalja i koji krijući se iza “viših interesa“ i “zaštite srpskog naroda“ stalno proizvode haos i nesigurnost, uz prijetnje nekim novim konfliktima.
(SB)
(0)
