Koliko je Muhamed Ajanović superioran i samouvjeren na pravosudnom polju (skoro kao u svojem stomatološkom esnafu!) pokazuje njegovo skorašnje obraćanje (urgencija) Tužiteljstvu BiH kojim traži ažuriranje njegove kaznene prijave protiv Senad Avdića, urednika portala „Slobodna Bosna“.
Piše: SENAD AVDIĆ
Milan Tegeltija, višegodišnji predsjednik Visokog sudskog u tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (od 2014-2020), a nakon odlaska sa te funkcije savjetnik Milorada Dodika, našao se na udaru sankcija američkog State Departmanta koji mu je zabranio ulazak i Sjeidnjene Države. Ista mjera izrečena je i njegovoj supruzi Tijani.
Kako je navedeno u obrazloženju ove odluke, Tegeltija je koristeći službeni položaj predsjednika VSTV-a „učestvovao u koruptivnim radnjama koje su ujključivale korištenje političkog utjecaja i službenog položaja za ostvarivanje lične koristi“. Kako se navodi , „postoje vjerodostojne informacije da je Tegeltija iskorisito svoj položaj da bi ostvario korist u zamjen u za miješanje u sudski proces i manipulišući imenovanjima na pravosudne funkcije, te zapošljavanjem na druge javne pozicije“.
SUD, ZBUNJEN, NORMALAN
(Prije 3-4 godine ovoga je novinara Općinski Suda Sarajevo, po Tužbi Milana Tegeltije i njegovih zamjenica Ružice Jukić i pokojne Jadranke Lokmić Misirače, kaznio ozbiljnom novčanom kaznom nakon što je iznio neuporedivo blaže i opreznije ocjene o njihovom radu od ovih kojim je State Departmant „počastio“ Tegeltiju!)
Podsjetimo, Milan Tegeltija je u decembru 2020.godine podnio ostavku u trenutku kada je bilo izvjesno da postoji dovoljan broj glasova u Visokom sudskom i tužietljskom vijeću BiH za njegovu smjenu. Povod je bio skandalozan, po predsjednika VSTV-a kompromitrajući snimak na kojem Tegeltija razgovara sa Milijanom Buhom, članicom VSTV-a o zapošljavanju njene sestre na jednoj od pravosudnih funkcija.
Izjave, optužbe, komentari, bjesomučan, svakodnevan angažman na društvenim mrežama kojem je Milan Tegeltija pribjegao nakon što je imenovan za Dodikovog savjetnika, u velikoj su mjeri pokazale/potvrdile da je on tokom svog šestogodišnjeg mandata na čelu najvažnije pravosudne regulatorne institucije, zapravo, bio eksponent Dodikove politike, koja je pored ostalog imala za cilj urušavanje pravosudnog poretka u BiH. Konačan rezultat trebao je biti, a u velikoj mjeri je i bio, da se pokaže da pravosudni sistem ne može funkcionirati onako kako je zamišljen, niti je moguća BiH kao jedinstven pravosudni prostor, što bi vodilo ka ukidanju VSTV-a i vraćanju nadležnosti na entietetski nivo Koliko je u tome Tegeltija bio uspješan, svjedoče brojni izvještaji od stanju u pravosuđu BiH koje su radile stručne međurarodne institucije i pravni eksperti, koje su, bez izutzetka, to stanje ocjenjivali kao katastrofalno i neodrživo
TEGELTIJA SI MOJE MLADOSTI..
No, ne treba biti nepravedan niti griješiti dušu, nije samo Dodikova podrška odgovorna za uspjeh Tegeltijine „misije“ u Sarajevu i pravosudnom poretku BiH. Njemu je u najvećoj mogućoj mjeri na ruku išla oportunistička, kompromiserska većina unutar VSTV-a koja je bespogovorno podržavala njegovu malignu kadrovsku i organizacijsku politiku , poslušnici i karijeristi u tužiteljstvima i sudovima. Za Tegeltijinu „samoodrživost“ godinama su radili i paralelni centri moći, manipalutuivni špekulanti iz „sive zone“, kao i skutonoše u lojalnmi medijima i njihovi (pre)bogati vlasnici koji su tu lojanost naplaćivali nedodirljivim i povlaštenim statusom unutar tužiteljsko-sudijskih struktura.
Možda je najparadigmatičniji primjer držanja leđa Milanu Tegeltiji i, zauzvrat, sticanja neposrednog utjecaja nad pravosudnim procesima, slučaj notoronog Muhameda Ajanovića, formalno (samo) dekana Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, a neformalno mnogo više od toga. Gotovo da nema obavještajno-pravosudne brljotine u koju posljendjih godina manje, ili više nije bio umočen ovaj univerzitetski radnik i po, obostranom priznanju, prijatelj Milana Tegeltije. Ajanović se u pravosudnom miljeu nametao zadnjih godina u različitim ulogama: bio je i tužitelj i optuženi, i svjedok i podnosilac kaznenih prijava. Navodno je uz pomoć svemoćnog Tegeltije „drugarski“ pomagao pojedinim nosiocima pravosudnih funkcija da se domognu viših i bolje plaćenih pozicija. Kao primjer tog kadrovskog mešetarenja najčešće se uzima slučaj kompromitirane bivše glavne tužiteljice Kantona Sarajevo Dalide Burzić koja je na vrhuncu više skandala u kojima se našla (suđenje za ubistvo Dženana Memića, slučaj „Potkivanje“…) imenovana za sutkinju Suda Bosne i Hercegovine. Prije toga su je od svih optužbi oslobodili disciplinski organi VSTV- koje je pod s kontrolom držao Milan Tegeltija. Za vrijeme Burzićkinog mandata odbačena je prijava protiv dekana Muhameda Ajanovića koju je podnijela Financijska policija Federacije BiH zbog nepravilnosit u poslovanju Stomatološkog fakulteta. Za podizanje optužnice protiv dekana Ajanovića dovoljno elemenata nije našlo ni Federalno Tužiteljstvo kojem se žalila Financijska policija Federacije BiH.
Muhamed Ajanović je proteklih godina na svako pominjanje njegovog imena u kontekstu utjecaja na pravosuđe i mutnih paslova, reagirao tužbama protiv novinara i medija. Pri tom je, s pravom, računao na autoritet svog svemoćnog prijatelja Tegeltije u uspjepnom rješavanju tih tužbi: zamjeriti se Ajanoviću značilo je pasti u nemilost VSTV-a i njegovog predsjednika.
Koliko je Muhamed Ajanović superioran i samouvjeren na pravosudnom polju (skoro kao u svojem stomatološkom esnafu!) pokazuje njegovo skorašnje obraćanje (urgencija) Tužiteljstvu BiH kojim traži ažuriranje njegove kaznene prijave protiv Senad Avdića, urednika portala „Slobodna Bosna“.
ZASTARA, ILI AJANOVIĆEV ZUB VREMENA
Povod za njegovu tužbu bio je viudeosnimak iz jedne sarajevske kafane objavljen na portalu „Slobodna Bosna“ u avgustu 2020.godine na kojem Muhamed Ajanović govori Olegu Čavki, tužitelju Tužiteljstva BiH: „Čim sam saznao da ti slušaju ženu, ja sam tebi rekao“. Uredništvo „SB“ smatralo je da ovaj snimak ima izuzetno visok stupanj javnog interesa i objavljujući ga postavilo pitanje odakle jednom univerzitetskom radniku saznanja te vrste. Također, smatrali smo da taj snimak potvrđuje sve ono što se do tada, često i bez dovljno dokaza. Jer on ne voli ostavljati „otiske prstiju“ tvrdilo o „mekoj moći“ Muhameda Ajanovića u pravosudnoj i obavještajnoj zajednici.
Tužilac Oleg Čavka nakon objavljivanja ovog snimka reagirao je građanskom tužbom protiv urednika „SB“, dok je Ajanović bio ambiciozniji i cijeli slučaj prijavio Katonalnom tužiteljstvu Sarajevo još u vrijeme kada je njegov prijatelj Milan Tegeltija vedrio i odlačio pravosuđem u BiH. Na ruku mu je svakako išlo i to što je njegov intimus Tegeltija objavljivanje sp**nog video-snimka nezakonitim okarakterizirao tokom jednog od brojnih gostovanja na „Face TV“. Da ironija bude kompletna, a pravda ipak na koncu zadovoljena, samo nekoliko mjeseci kasnije, u decembru 2020., jedna tajno snimljeni razgovor sa Milijanom Buhom prijevremeno je okončao Tegeltijinu karijeru na čelu VSTV-a.
Na pomalo zaboravljeni slučaj njegove razmjene povjerljivih informacija sa tužiteljem Olegom Čavkom, podsjeti je prije nekoliko nedjelja Muhamed Ajanović u pismu-urgenciji upućenoj Tužiteljstvu BiH u kojoj traži „preuzimanje krivičnog gonjenja po krivčnoj prijavi koju sam podnio protiv novinara portala Slobodna Bosna Avdić Senada.“
Dekan Ajanović u urgenciji navodi da je prethodno, 15. decembra prošle godine, dobio informaciju od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u kojoj ga se obavještava da su njegov krivična prijava protiv Avdia koja je podnesena njima proslijedili Tužiteljstvu BiH. Kao vrsnom pravnom znalcu koji ne rreba pomoć advokata, Ajanoviću nije „jasno zašto je predmet proslijeđen Tužiteljstvu Bih“, jer, je zaključuje on, „nedvojbeno jasno da se radi o nadležnosti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo“.
„Obzirom da do danas niste dostavili odgovor tužlaštvu Kantona Sarajevo, a da je od momenta podnošenja kriivčne prijave protekao period od godinu i po“, upozorava Ajanović državno tužiteljstvo, “ molim Vas za hitno podiuzimanje mjera iz Vaše nadležnosti, odnosno dostavljanje odgovora po predmetnom upitu“.
Na kraju Muhamed Ajanović navodi da je urgencija dostavljena i Uredu disciplinskog tužioca VSTV da bi „poduzeli mjere iz svoje nadležnosti jer se stiče dojam izbjegavanja postupanja i aboliranje počinioca kriivčnog djela“.
Dekan Stomatološkog fakulteta proteklih je godina bio čest gost Tužiteljstva BiH, toliko čest da se skoro odomaćio u toj pravosudnoj instituciji. To se odnosi na period kada je na čelu Tužiteljstva BiH bila nedavno smijenjena Gordana Tadić koja je bila marioneta u rukama Milana Tegeltije i njegovih političkih pokrovitelja, kao i Hrvatske demokratske zajendice koja se još uvijek ne miri sa njezinom smjenom, smatrajući je „atakom na Hrvate“. Kada ovih dana Milorad Dodik (a moguće uskoro i Dragan Čović) tvrdi, odgovrajući na sankcije koje su mu izrekle SAD, da se protiv njega na sudovima ne vodi nijedan postupak za kriminal i korupciju, onda je to samo dokaz kako su Tegeltija i mreža njegovih ljudi u pravosuđu temeljito obavljali posao za svoje kasnije poltičke poslodavce.
Brojni su primjeri Ajanovićeve suradnje sa pojedinim tužiteljima Tužiteljstva BiH, od koje je neke nemoguće dokazati, jer su se odvijali u formi „aninimnih prijava“ protiv osoba koje je naciljao pravosudno-politički krug osoba koje su kontorolirale pravosuđe do Tegeltijine smjene, a koji još uvijek nije demontiran i razvlašćen.
(Svjeodoči o tome i smušena, formalna istraga protiv političkih lidera RS zbog rušenja ustavnog poretka koju vodi Oleg Čavka, a u kojoj do sada nije obuhvaćen, niit saslušan Milorad Dodik kao glavni kolovođa svih secesionističkih i antiustavnih procesa u tom entitetu).
NI PO BABINAMA, NI PO OSMICAMA
Treba, kao ilustraciju, koordiniranog djelovanja Muihameda Ajanovića sa pojedinim tužiteljskim (i medijskim) centrima podsjetiti na slučaj iz maja prošle godine kada je ispred Ajanovićeve privatne stomatološke ordinacije snimljen Osman Mehmedagić, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH u društvu sa Rankom Debevecom, predsjednikom Suda BiH. Njih je dvojicu u posjetu pozvao Ajanović povodom rođenja djeteta, a nakon što su sigurnosne kamere u hodniku snimile Mehmedagića i Debeveca, snimak je dostavljen Tužiteljstvu BiH i „medijskom pokrovitelju“ Tegeltijine i Tadićkine pravosudne hobotnice „Dnevnom Avazu“ u kojem je Ajanović duzgogodišnji stručni kolumnista. (Zajedo sa Fatmirom Alispahićem, Sanjom Vlaisavljević…) Cilj je bio da se uz gromoglasnu medijsku paljbu kompromitiraju i uklone sa pozicija i Mehmedagić i Debevec, budući da je pred Sudom BiH u to vrijeme vodilo nekoliko predmeta porotiv direktora OSA-e. Na temelju ovog snimka Ured disciplinskog tužitelja VSTV-a formirao je predmet protiv Ranka Debeveca koji je naposljetku oslobođen svih optužbi.
Muhamed Ajanović je, dakle, desetak mjeseci nakon što je tužio Senada Avdića zbog javnog publiciranja tajno snimljenog videa na kojem razgovara sa Olegom Čavkom (i hercegovačakim tajkunom Ljiljankom Palcom) , sam, osobno inscenirao susret Mehmedagića i Debeveca pa ih na prevaru snimio i proslijedio komromitirajuće snimke tužiteljstvu BiH i medijima. Zanimnljivo je, i nimalo slučajno, da je u tužiteljstvu BiH na nekoliko slučajeva protiv direktora OSA-e bio angažiran upravo Ajanovićev kafanski sugovornik, tužitelj Oleg Čavka.
Smjenom Milana Tegeltije prije nešto više od godinu dana otpočela je demontaža njegovog pravosudnog „naslijeđa“. Najznačajnija je svako bilo smjena Gordane Tadić, nakon čijeg je odlaska Tužiteljkstvo BiH sa novim V.d. glavni tužiteljem Milenkom Kajganićem aktiviralo desetine optužnica, najviše onih za ratne zločine, koje su godinama skupljale prašinu po ladicama i budžacima Tužiteljstva BiH. No, taj proces, „deratiziranja“ pravosuđa od dugogododišnjeg malignog utjecaja čovjeka koji je prije dva dana našao na udaru američkog State Departmenta je dugorrajan proces koji se zahvaljujući neodlučnosti aktelnog saziva VSTV-a i njegovog poredsjednika Halila Lagumdžije ne odvija dovoljno brzo i energičlno, . Milan Tegeltija tokom šest godina mandata na čelu VSTV-a nije samo doveo pravosuđe na najniže profesionalne grane. Nedvojbeno je sadašnji savjetnik Milorada Dodika zadužio brojne svoje lojalne pomagače funkcijama, promaknućima, ili oslobađanjem od krivične odgovornosti. Naravno da je nemoguće provesti „lustraciju“ članova te razgranate „mreže podrške“ Tegeltiji i njegovom modelu upravljanja pravosuđem, ali svakako, za početak, javni prezir prem takvima bio prijeko potreban i ljekovit..
(SB)
(1)
