Čović je sticajem nesretnih okolnosti i ne samo svojom zaslugom postao politička personifikacija Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je potpuno pogrešna percepcija u kreiranju koje su u posljednjih više od deceniju pomogli mnogi, kazao je Magazinović za “Slobodnu Bosnu.
Piše: MARIO ILIČIĆ
Predsjedavajući Kluba SDP-a BiH u Parlamentu Bosne i Hercegovine Saša Magazinović govorio je za „Slobodnu Bosnu o aktualnim političkim temama, komentirao uvođenje sankcija članu Predsjedništva BiH i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, te otkrio planove SDP-a BiH u narednim danima.
Europski parlament zatražio je sankcije Miloradu Dodiku i njegovim suradnicima. Prije dva mjeseca u Bruxellesu ste o tome razgovarali sa europarlamentarcem i jednim od predlagatelja sankcija Thijsom Reutenom. No, mađarski ministar vanjskih poslova Sijarto otvoreno je stao na stranu Dodika Čime je lider SNSD-a zaslužio podršku desničara u EU?
-Već duže vremena je SDP u svojevrsnoj diplomatskoj ofanzivi koja daje rezultate, nekada više, a nekada manje vidljive javnosti. Thijs Reuten, kao i Pedro Marques i Tonino Picula, druga dva predlagača sankcija za Dodika i saradnike, članovi su grupacije socijaldemokrata u Evropskom parlamentu. Sa svima smo imali komunikaciju u vezi političke i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini. I da se razumijemo, ne zastupaju oni te stavove samo zato što dolaze iz Partije Evropskih Socijalista, nego prije svega što brane evropske vrijednosti u Bosni i Hercegovni koje napuštaju čak i neke evropske birokrate čim pređu granicu Balkana. I druge stranke iz Bosne i Hercegovine u skladu sa svojim mogućnostima lobiraju u međunarodnim krugovima i to je dobro. Da svi ljudi dijele iste vrijednosti i da su svi uvijek na pravoj strani istorije, ne bi se dešavala stradanja. Na žalost, i u ovoj situaciji ne misle svi isto pa se pojavljuju sporadični primjeri podrške Dodiku. Slični se prepoznaju. Ipak, glasanje u Evropskom parlamentu je pokazalo da su takve politike u značajnoj manjini.
Na vanrednom zasijedanju HNS-a u Mostaru otvoreno je najavljen plan, prvo Izborni zakon po mjeri lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, a onda teritorijalna reorganizacija države, a neslužbeno se spominje i formiranje trećeg entiteta u BiH. Očekujete li reakcije visokog predstavnika i međunarodne zajednice na ovakve prijetnje po ustavni poredak?
-Čović nastupa prilično nervozno i u toj nervozi pravi greške. Za nekoga ko želi postići svoj cilj previše prijeti i ucjenjuje. Ima ljudi koji su spremni pognuti glavu pred njim i tolerisati sve to, ali mnogo je veći broj onih kod kojih postiže kontraefekat i budi inat. To što lideri HNS-a jasno komuniciraju svoj plan “prvo Izborni zakon, a onda teritorijalni preustroj“ jasna je poruka svima, pa i onima koji pokazuju razumjevanje za zahtjeve HDZ-a.
Međunarodna zajednica je prilično troma i birokratizirana. U privatnim razgovorima nailazim na potpuno razumjevanje, ali ono što su nas u Bosni i Hercegovni godinama učili – da govorimo jednim glasom, danas predstavlja problem naših „učitelja“. Ti isti su nas učili da se trebamo odvići kafanskih i hotelskih dogovora, ali izgleda da su vremenom oni poprimili naše loše navike.
Međunarodna zajednica teško shvata da onima koji spremnost na dijalog doživljavaju kao vašu slabost ništa drugo osim sile ne može doći do mozga. Zbog toga smatram da su konkretne sankcije jedini pravi recept za balkanske kabadahije i to neskriveno komuniciram i u javnosti i na sastancima. Čini mi se da i stranci polako to shvataju.
Danima se u medijima pod kontrolom Milorada Dodika vrti mantra o tobožnjem građanskom ratu u BiH i protjerivanju Srba i Hrvata i Sarajeva. Ko je kriv za egzodus sarajevskih Srba na početku rata?
-Politički manipulanti kakvi jesu nacionalisti na sve tri strane razumiju da sve dok uspijevaju ljude držati što dalje od racionalnih stvari imaju šansu za političko preživljavanje. Zna i Dodik kad ostane sam sa sobom da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija i dobro zna šta se dešavalo na početku rata. Ali isto tako zna da jedino što može ponuditi narodu je priča o prošlosti, istovremeno trudeći se da sakrije Dodika iz prošlosti koji je jasno rekao da je u Srebrenici bio genocid i da Karadžić i Mladić nisu nikakvi heroji nego ljudi koji treba da odgovaraju za ratni zločin.
Imaju li uopće svrhe pregovori oko izmjena izbornog zakona u vrijeme kada se otvoreno prijeti secesijom i urušavanjem ustavnog poretka BiH od strane Milorada Dodika i usvajanja odluka o prijenosu nadležnosti sa BiH na entitet RS?
-Mi u SDP-u smo zaista dugo razgovarali prije nego smo donijeli odluku o napuštanju pregovora. Zaista smatramo, a dešavanja koja su uslijedila nakon te nimalo lake odluke su nam pokazala da smo u pravu, da u ovom trenutku ništa osim deblokade institucija, poništavanja neustavnih odluka i zakona koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske i zaustavljanja državnog udara ne može i ne treba biti tema. S druge strane postavlja se pitanje sa kim se pregovara o Izbornom zakonu? Sa Čovićem koji samo par dana nakon Neumskih pregovora u Narodnoj skupštini pošalje poruku podrške Dodikovoj politici. Valjda je to njegov način da otvori prostor za dogovor.
Zbog čega se Čović i stranke okupljene oko HNS-a toliko „plaše“ građanske države?
-Čović je sticajem nesretnih okolnosti i ne samo svojom zaslugom postao politička personifikacija Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je potpuno pogrešna percepcija u kreiranju koje su u posljednjih više od deceniju pomogli mnogi. I ta priča o strahu od građanskog je potpuno nevjerovatna manipulacija. Pa upravo bi samozvani promicatelj europskih vrijednosti trebao znati da čitava Evropska unija počiva na građanskom konceptu. Smatram da se svi nacionalni lideri zapravo plaše evropskih vrijednosti i funkcionalne države. Jasno im je da je to prijetnja njihovoj slobodi i vrlo vješto se bore za status quo.
Nakon 30 godina vladavine etnonacionalista na svim razinama vlasti, BiH se nalazi u najvećoj političkoj krizi od Daytona. Očekujete li promjene na predstojećim izborima. Kakve su šanse ovako razjedinjene ljevice?
-Mi u SDP-u smo jedini priznati ljevičari u našoj državi sa međunarodnim certifikatom, ali ne sporimo bilo kome da se tako osjeća i djeluje. Naprotiv, stalno pozivamo na zajednički angažman iako je veliko pitanje danas ko je sve ljevica. Jedan bivši političar je imao običaj reći da ne možeš na stari auto zalijepiti naljepnicu na kojoj piše „avion“ i očekivati da to poleti. Tako je i sa pozicioniranjem na političkom spektru. Možes se ti nazvati kako god želiš, ali to nije garancija da to zaista jesi. Iako sam čovjek za koga je ideologija izuzetno bitna, smatram da se, osim ideološki, može okupljati i na drugim osnovama. Vlada u Kantonu Sarajevo koju čine socijaldemokrate, liberali i konzervativci je pokazala da kad postoji volja i dogovor oko konkretnih projekata i mjera saradnja može biti vrlo uspješna. Nije ideološka sličnost jedini preduslov za politički uspjeh. Da budem precizan, bliži mi je svaki konzervativac koji je iskreni borac protiv kriminala od samozvanog ljevičara sa „prstima u medu“.
Klub SDP-a u državnom parlamentu predložio je ukidanje akcize na gorivo. Kakva su očekivanja?
-Kada je 2017. godine usvojen čuveni Zakon o akcizama tadašnji šef delegacije EU Wigemark je bio najveći lobista i tvrdio je da nakon zakona slijedi zamah u izgradnji autoputeva, otvaranje fabrika, dolazak investitora. Neki su slikovito spominjali i dolazak IKEA-e. Ništa od toga se nije desilo, a ogroman novac građana uzet putem akciza je završio u budžetima i umjesto za cestogradnju potrošen na ko zna šta. Tada smo mi koji smo bili protiv trpili veliki pritisak, a oni koji su glasali „za“ su proglašavani hrabrima. Danas, kada je su ogromna poskupljenja vidljiva čak i onima koji su tvrdili da se to neće desiti, država mora da reaguje. Dok sve vlade u regiji usvajaju pakete mjera, Vijeće ministara i entitetske vlade spavaju i ignorišu veliku moć koji imaju da poduzmu mnogo toga. Ukidanjem akciza cijene goriva će momentalno biti niže i do 45 pfeninga, a samim tim cijene roba i usluga u čiju kalkulaciju cijene ulazi cijena goriva moraju ići dole. Ova mjera, koja može biti privremena će sigurno imati veliki pozitivan efekat po stanovništvo. Logika postoji, a vidjećemo uskoro da li postoji i zdrav razum.
U Bosni i Hercegovini 77 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata ulice i škole nose nazive po ustaškim i četničkim zločincima i kolaboracionistima, otvoreno se slave fašisti, podižu im se i spomen groblja, dok se s druge strane pokušava uništiti sve što simbolizira antifašizam i zajedničku borbu svih naroda u BiH. Kakva poruka se šalje novim generacijama, svjedočimo li prekrajanju povijesti?
-Prekrajanje povijesti je postao omiljeni sport novih političkih elita. To su uglavnom ljudi skromnijeg obrazovanja koji čitaju samo kada moraju i vjeruju samo onome što im se sviđa. Njima je mnogo lakše istorijske činjenice ignorisati i kreirati neku svoju paralelnu istoriju, nego se prilagoditi vrijednostima koje proizilaze iz naše slavne anitifašističke prošlosti. Nažalost, borba za atifašističke vrijednosti nije završena niti će uskoro biti. Baš zato nemamo pravo da se umorimo i stanemo.
(SB)
(18)
