Sve je izvjesnije da će većina članova Centralne izborne komisije (CIK) BIH istrajati u namjeri da donese neustavnu odluku po pitanju raspodjele mandata za Dom naroda Parlamenta FBIH, odnosno odluku koja neće poštovati ustavne odredbe o minimalnoj zastupljenosti i korištenju popisa iz 1991. godine kao osnova za raspodjelu mandata.
Na ovakvo kršenje ustava BiH i FBiH te tumačenja OHR-a i mišljenja Venecijanske komisije, već je spreman odgovor političkih stranaka. Iz SDP-a, DF-a i Naše stranke ranije su najavili da će ići u blokiranje svih procesa u BiH.
Kako saznajemo, probosanske stranake, ne samo pomenute tri, razmišljaju da u slučaju takvog scenarija obustave sve razgovore o formiranju vlasti u BiH dok se neustavna odluka ne stavi van snage. Sasvim je izvjesno da će, ako CIK donese neustavnu odluku, posljednju riječ dati Ustavni sudu, a sve dok se to ne desi u potpunosti bi bilo blokirano formiranje vlasti u Fedraciji BIH, ali i na državnom nivou.
Zbog ozbiljnosti trenutka, ali i opasnosti u koju se dovodi država, očekuje se i podrška SDA koja sebi neće dopustiti taj luksuz da bude izvan ove priče.
Ovakav scenarij u nezavidan položaj bi prvenstveno doveo SNSD jer bi blokada procesa na duže vrijeme odgodila njihov ulazak u vlast na državnom nivou. To praktično znači da je jedina nada Dodikovom SNSD-u za brzi ulazak u vlast odluka CIK-a u skladu s Ustavom.
U suprotnom, Dodik bi postao talac nerazumnih zahtjeva Dragana Čovića i HDZ-a BiH koji trenutno konzumira vlast na svim nivoima, dok SNSD ima potrebu da što prije u Vijeću ministara zamjeni kadrove SDS-a i PDP-a, Dragana Mektića, Mirka Šarovića i Igora Crnadka, te zamjenike iz ovih stranaka u Vijeću ministara, ali i njihove kadrove u državnim agencijama.
Dodik i Čović su se u sličnoj situaciji našli i nakon izbora 2014. godine, ali u suprotnim ulogama. Tada se Čoviću žurilo pa nije ispoštovao dogovor o vertikalnoj uspostavi vlasti skrojenoj od istih stranaka na svim nivoima, iako je to bio zajednički stav dvije stranke. Rezultat toga je bio četiri godine opozicije Dodikovog SNSD-a na državnom nivou. Dodik je kasnije poručio da shvata Čovića i njegovo nastojanje da HDZ što prije uđe u vlast na nivou Federacije BIH, gdje je bio opozicija u mandatu 2010. – 2014.
Tada je Čović interese HDZ-a stavio ispred interes strateškog partnera SNSD-a, dok se sada Dodik podrškom Čoviću našao između interesa SNSD-a i Republike Srpske i interesa HDZ-a.
(275)
