Ključno je pitanje: ko će letjeti s aerodroma u Trebinju, pošto je okolna mreža aerodroma više nego dovoljna, Trebinju ne gravitira baš puno ljudi, a tamošnji turizam je još u povojima, piše “Slobodna Dalmacija” u analizi koju objavljujemo u cijelosti.
Aleksandar Vučić i Srbija u potpunosti plaćaju, a Milorad Dodik gradi golemi međunarodni aerodrom u Trebinju, s terminalom većim od 7000 kvadrata i pistom duljom od zagrebačke i beogradske! Iako u krugu od samo 50-ak kilometara postoje čak četiri međunarodne zračne luke – Podgorica, Tivat, Dubrovnik i Mostar – od viška aerodroma glava ne boli, očito smatra šef iznimno posjećene i međunarodno tranzitne Republike Srpske.
Ovo nije ni prvotravanjska ni predizborna šala, nego ozbiljan projekt za koji je nedavno, koncem travnja, raspisan međunarodni natječaj za izradu projektno-tehničke dokumentacije.
Aerodrom će se nalaziti na kraškom području 14 km zapadno od centra Trebinja i zauzimati će površinu od preko 300 hektara. Premjeri zemljišta su već obavljeni, a upravo su u toku izvlaštenja. Sve je definirano još prošle godine dogovorom Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Vrijednost projekta procijenjena je na početnih 150 milijuna eura, no ambicije koje vrište iz međunarodnog natječaja već na prvi pogled iziskuju dvostruko, pa i trostruko, deblje kese.
Aerodrom Trebinje se definira kao dostojan parnjak najvećih 5 aerodroma u široj regiji koji mogu primati zrakoplove širokog trupa, a čemu ne udovoljavaju ni Split, ni Priština, ni Skopje, ni Sarajevo, ni Podgorica. Duljina piste je zadana na 3500 m, širina na 45 m, a okretišta će morati imati mogućnosti za manevriranje gigantskih Airbusa 330 i Boeinga 777 (inače, beogradska pista duga je 3400, a zagrebačka 3250 m).
Predviđeni broj avio operacija u ovoj zračnoj luci od 2023. do 2037 procijenjen je na više od 11 tisuća godišnje, što zvuči smiješno ako se zna da su zračne luke Pula i Tivat, primjerice, prije pandemije imale oko 10, odnosno 7 tisuća operacija. Planirana je i izgradnja putničkog terminala kapaciteta 3 milijuna putnika godišnje, te cargo terminala dnevnog kapaciteta čak četiri puta većega od onoga dubrovačkog.
Tu su i vatrogasni centar te hangari za poslovnu avijaciju koji će ugošćavati silne biznismene što dolaze investirati u istočnu Hercegovinu. Srbijanska državna tvrtka Aerodromi Srbije koja raspisuje natječaj u potpunosti će gospodariti velebnom trebinjskom zračnom lukom.
Ključno je pitanje: tko će letjeti s ovog aerodroma, pošto je okolna mreža zračnih luka više nego dovoljna,Trebinju ne gravitira baš puno ljudi, a tamošnji turizam je još u povojima? Ako se cilja na iseljene u svijet, njima je na samo 30-ak kilometara dalje Dubrovnik.
Ekonomske logike za aerodrom Trebinje već na prvi pogled nema ni u tragovima, no neku drugačiju logiku nude možda koruptivni interesi ili kuloarska nagađanja kako se investicijom Aerodroma Srbije zapravo kamuflira buduću vojnu namjenu tog objekta.
Možda će u istočnoj Hercegovini za koji mjesec prve konture dobiti pista koja zapravo kani udomiti eskadrile ruskih ili srpskih lovaca? Gabariti uzletno-slijetne staze možda se kroje po ruskim transportnim „antonovima“, a ne po Boeingu 777, kako se deklarira u natječaju?
(141)
