Prema presudi u drugom poznatijem slučaju, slučaju „Prlić i ostali“, niz dokaza ukazuje na to da su u napadima na sela Sovići i Doljani u aprilu 1993. i u hapšenjima koja su potom uslijedila pored Tutinih, odnosno jedinica HVO-a, učestvovali i vojnici regularne Hrvatske vojske (HV), čiji je Milanović danas vrhovni komandant.
Krajem prošle sedmice potvrđena je informacija da bi predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović trebao 15. augusta ove godine posjetiti Široki Brijeg.
Prema nezvaničnim informacijama, Milanović bi na svečanoj akademiji na jugu naše zemlje trebao i odlikovati Poskok bojnu Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
“Udruga prvih dragovoljaca prve dragovoljačke postrojbe Poskok bojne HVO-a pozvala je predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića na svečanu akademiju koja se održava 15. kolovoza u Širokom Brijegu”, potvrdio je to za portal Bild.ba glasnogovornik Ureda predsjednika RH Nikola Jelić.
Pod Tutinom zastavom
Ova informacija objavljena je bez reakcija u našoj javnosti, iako je ovo po svemu sudeći još jedna kontroverzna epizoda predsjednika susjedne Hrvatske.
Nakon što je 2020. godine optuženiku za ratne zločine nad bošnjačkim civilima Zlatanu Miji Jeliću uručio odlikovanje za Specijalnu policiju MUP-a tzv. hrvatske republike Herceg-Bosna (HRHB), a godinu kasnije odao priznanje Vojnoj policiji HVO-a, čijom upravom je rukovodio osuđeni Valentin Ćorić, kao i Postrojbi za posebne namjene “Ludvig Pavlović”, predsjednik Hrvatske potrudio se da ne ostavi nikakvu dilemu u pogledu svojeg odnosa prema ratnim zločincima.
Naime, on će ovog ljeta odlikovati još jednu jedinicu koja se dovodi u vezu s ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom „udruženog zločinačkog poduhvata“ i „međunarodnog oružanog sukoba“ s učešćem upravo susjedne Republike Hrvatske.
Iako je, navodno, 1992. godine, na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, učestvovala u oslobodilačkim akcijama u Mostaru, Poskok bojna (mostarski borci sve su ih odreda zvali „tutići“) spominje se u haškim presudama i iskazima svjedoka u procesima ratnim zločincima Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli (pravosnažno osuđeni na ukupno 38 godina zatvora), kao i kasnije u predmetu Jadranko Prlić i ostali. Podsjetimo, vojno i političko vodstvo tzv. Herceg-Bosne presuđeno je na 111 godina robije.
Tako se, konkretno, u presudi Prliću i ostalima iz maja 2013. navodi:
„U opštini Jablanica bilo je i drugih jedinica HVO-a, konkretno Kažnjenička bojna (KB), Bojna “Poskok”, ATG “Baja Kraljević” i jedinica “Posušje” (ili “Posuške”), koje su sve u aprilu 1993. bile pod zapovjedništvom Tute (Mladena Naletilića). Na tom području bili su i vojnici HVO-a koje je kao pojačanje poslala OZ Sjeverozapadna Hercegovina ili pak lično Milivoj Petković, kao što su Pukovnija “Bruno Bušić” ili Postrojba za posebne namjene “Ludvig Pavlovi攓.
Postrojba za posebne namjene “Ludvig Pavlović” je ona koju je Milanović ranije odlikovao.
Tužioci su dokazivali da je Naletilić bio „sveukupni zapovjednik na terenu“ snaga HVO-a u napadu na Soviće i Doljane koji je započeo 17. aprila 1993.
Konkretno, u izvještaju jednog pripadnika 3. bojne HVO “Mijat Tomić” koji se citira u presudi Tuti i Šteli iz 2003. opisuje se položaj sveukupnog zapovjedništva Naletilića u operaciji Sovići/Doljani.
„Cijelom operacijom je zapovijedao gosp. Tuta, a na ovom prostoru (Risovac, Sovići i Doljani) boravili i borili se vojnici i sa strane kao npr. Kažnjenička bojna, Poskok bojna, Grđani, Posuške minobacačlije i ostali“, navodi se u presudi.
Dakle, iako je manje eksponirana u javnosti, tu je svoju ulogu nedvosmisleno imala i bojna koju će – prema najavama – Milanović odlikovati narednih dana.
Potčini se ili umri
Prema istraživanju historičara, dr. Amira Klike, u prvoj polovini aprila, HVO je izdao ultimatum jedinicama Armiji RBiH i MUP-a RBiH u Jablanici „da mu se potčine ili napuste općinu“.
Iz pravca Falanovog brda 15. aprila napao je snage Armiju RBiH u Ostrošcu i Glodnici, selima istočno od Jablanice, prema Konjicu. Tutine spomenute jedinice došle su da zaposjednu Slatinu, Soviće i Doljane, sela zapadno od Jablanice, prema Prozoru, što su i učinile bez značajnijeg otpora 17. aprila. U rejonu tih sela predala su se 94 pripadnika ARBiH, piše Kliko.
Prema presudi u drugom poznatijem slučaju, slučaju „Prlić i ostali“, niz dokaza ukazuje na to da su u napadima na sela Sovići i Doljani u aprilu 1993. i u hapšenjima koja su potom uslijedila pored Tutinih, odnosno jedinica HVO-a, učestvovali i vojnici regularne Hrvatske vojske (HV), čiji je Milanović danas vrhovni komandant.
„Vijeće takođe primjećuje da dokazi pokazuju učestvovanje bivših pripadnika HOS-a i pripadnika Vojne policije, koji su bili uključeni u brigade HVO-a na području opštine. Prema izvještaju Blaža Azinovića iz 3. bojne “Mijat Tomić” od 7. maja 1993., on sam je bio zapovjednik zadužen za napad i hapšenja u Doljanima“, ističe se, te zaključuje:
„Taj isti izvještaj, kao i drugi dokazi uvršteni u spis, takođe ukazuje na Tutinu zapovjednu ulogu i na učestvovanje vojnika HVO-a pod Tutinim zapovjedništvom, konkretno “Poskok” bojne, KB-a i jedinica “Posuške” i “Grdani” u napadima na Soviće i Doljane i u hapšenjima koja su izvršena u tim selima“.
Imali su listu imena
To znači da će predsjednik Hrvatske Zoran Milanović svjesno odlikovati jedinicu koja je, prema dokazima iz Haga, bila pod komandom osuđenog ratnog zločinca Mladena Naletilića Tute, koji je preminuo u decembru 2021., te učestvovala u zločinima koji će potom biti izvršeni.
Šta se, zapravo, dešavalo tokom“zaboravljenog zločina“ u Sovićima i Doljanima aprila 1993. godine.
U presudi Prliću i ostalima precizira se kako iz dokaza proizlazi da su 20. ili 21. aprila 1993. Ismeta Čilića, Salema Škampu, Hasana Radoša i Ekrema Tašića, četvoricu Muslimana, pripadnika 44. brigade Armije BiH, koji su bili zatočeni u školi u Sovićima od 17. aprila 1993., u blizini Škole u Sovićima ubili vojnici HVO-a, čiji identitet je Vijeću nepoznat.
„O okolnostima pogibije te četvorice Muslimana govorila su dva svjedoka. Tako su prema riječima Nihada Kovača, 20. ili 21. aprila 1993. u Školu u Sovićima došla dva vojnika HVO-a koje svjedok nije poznavao; oni su imali kod sebe listu s imenima, prozvali su zatočenike Salema Škampu, Hasana Radoša, Ekrema Tašića i Ismeta Čilića i naredili im da izađu iz škole. Pet minuta kasnije, Nihad Kovač je čuo četiri pucnja. Svjedok D je pak čuo rafalnu paljbu, a kad je išao u WC iza škole, vidio je na zemlji krv i prepoznao leševe Ekrema Tašića, Hasana Radoša, Ismeta Čilića i Salema Škampe koji su ležali na leđima. Četiri vojnika HVO-a, od kojih je svjedok D poznavao dvojicu jer su bili stražari u školi, a jedan od njih je imao nadimak Velja, nalazili su se pokraj leševa i bili su naoružani“, navele su haške sudije.
S obzirom na dokaze uvrštene u spis, Vijeće Haškog tribunala je u vezi s navodima o kriminalnim događajima u Školi u Sovićima zaključilo da su pripadnici HVO-a u periodu od 17. aprila do 5. maja 1993. držali u zatočeništvu muškarce – među kojima su bili i pripadnici ABiH – žene, djecu i starije osobe, Muslimane; da su uslovi zatočenja bili izuzetno teški; da su vojnici HVO-a, među kojima su bili i vojnici Kažnjeničke boje-KB-a, neke zatočenike, između ostalih i žene, tokom njihovog zatočenja tukli i zlostavljali; da su pripadnici HVO-a ubili četiri spomenuta zatočena vojnika Muslimana, pripadnika; i da su neki zatočenici, među kojima su bili i jedna maloljetnik od 13 godina i jedan pripadnik ABiH, bili prisiljeni da obavljaju radove, između ostalog “inžinjerijske” radove, na položajima HVO-a.
Historičar Kliko dalje navodi da su kamioni kasnije poznatih mesara i političara „odvozili opljačkanu stoku u Široki Brijeg“ iz ovog kraja.
Predstojnik Ureda obrane HVO općine Jablanica Marko Rozić 23. aprila 1993. godine iz Doljana je poslao „Izvješće“ Odjelu odbrane HZ HB – na ruke Slobodana Božića u kojem je o napadu na Doljane i Soviće napisao ovo:
„Nakon oružanih sukoba u naseljenim mjestima Doljani i Sovići izvršeno je saslušanje i privođenje svih pripadnika Armije te skupljanje civila na nekoliko mjesta. Ukupno imamo 422 žena i djece te 25 vojnih obaveznika. Takođe 94 vojna obveznika otpremljena su za Ljubuški. Do sada je pokopano 7 vojnih obveznika koji su poginuli, a pripadaju Armiji RBiH Sovići. Nakon prestanka sukoba na ovim terenima zapaljene su sve muslimanske kuće te srušene dvije džamije po zapovijedi visokih zapovjednika.“
Prema svjedočenju Mustafe Šampe, čiji brat Salem je ubijen u ovom zločinu, kasnije su još petorica zarobljenih mještana Sovića ubijeni u logoru „Heliodrom“ (onom istom u kojem Vlada Hrvatske danas gradi Muzej HVO-a) ili u „živom štitu“ u Mostaru.
To su: Ismet (Mustafe) Čilić, Salem Kladušak, Šefik Tašić, Mustafa Čilić i Rasim Lulić.
U svemu ovme je, kako smo vidjeli, učestvovala i jedinica koju će 15. augusta odlikovati aktuelni predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
(SB)
(366)
